Stigao je i kolovoz, vremenska kola voze svojim kolovozima kroz prostore i vrijeme, kroz fizičke, astralne i duhovne kategorije. Nalazimo se u vremenu raznih vrludanja, zastranjivanja, mrljanja i brljanja, vraćanja unatrag, trčanja pred rudo. Vremenski karusel vrti kazaljke, miješa brojeve digitalne ure, dok pješčani satovi cure na sve strane. Pa se mnogo toga što je naoko prošlo vrati na stražnja vrata. Tako je i kad su ratovi u pitanju. Prije četvrt stoljeća slušali smo priče o kraju povijesti, a učiteljica života samo što nije doktorirala na novovjekim ratovima.
Papa Franjo reče da je svijet u ratu, ali ne vjerskom. Mnogi su kroz povijest onome što je vjersko dodavali jedno slovo i tako bi svijet, umjesto nečega što je vjersko, dobivao nešto što je zvjersko. Stara misao koja kaže da je rat nastavak politike drugim sredstvima sve se više aktualizira u vremenu današnjem. Kad je obrambeni rat u pitanju, valja se prisjetiti one Starčevićeve: “Samo je onaj rat naplaćen kojim narod dobiva svoju slobodu”. A valja podsjetiti novovjeke političke lavove u Europi na misao ruskog klasika Lava Tolstoja, pisca romana “Rat i mir”: “Bitku dobiva onaj tko je tvrdo odlučio da je dobije”. U vremenu današnjem ne valja odbaciti ni onu koju je kazao George Washington: “Biti spreman za rat najbolje je sredstvo da se očuva mir”. No, postoje misli umnih ljudi koje je povijest kasnije demantirala, kao što je ona koju je na svoj duhoviti način izrekao Voltaire: “Bog je uvijek na strani velikih bataljuna”. Pokazalo se da Bog ipak bude na strani bataljuna koji se bore za slobodu, pravdu i mir.
Iskrivljivanje prošlosti vodi na krivi put u budućnosti pa se onda sve mora vraćati na početak. Ili se povijest ponovi kao nova tragedija, nekada, doduše, samo kao stara farsa. Kao što je slučaj s ovim nimalo slučajnim lovom na pokemone. I dok sva zvona na uzbunu zvone, svijet lovi – pokemone! Ozbiljni znanstvenici u toj naoko naivnoj igri vide puno toga što je više nego opasno. Lovci na pokemone nisu ni svjesni da šalju maksimalne slike s mikroprostora. Slavni filmski redatelj Oliver Stone kaže da je ovo s pokemonima samo naizgled bezazleno i da sve to spada u takozvani kapitalizam nadgledanja te da vodi u totalitarizam, u neki oblik robotskog društva. A ovdašnji narodi znaju se nekada slatko, a nekada gorko, šaliti i s najozbiljnijim pojavama. Šala nas je održala pa joj hvala. Tako se jedan momak koji je lovio pokemone veselo pohvalio svojoj baki:
– Bako, našao sam Pikachua!
– Neka, neka, sine, samo neka je iz dobre kuće – veselo će baka.
Kroz stoljeća su se na prostorima današnje BiH odigravale razne igre s granicama i bez granica. Pitanje je dana, a još više noći, kako će i pokemoni ovdje proći. Tu su se stoljećima smjenjivala carstva i kraljevstva, vladali su pravi vladari i krivi vazali, drmali svakorazni imperatori i administratori, protektori i poluprotektori, razni narodni i nenarodni elementi, čimbenici, drznici, prznice i svemrzice.
BiH je u sferi utjecaja Zemljinih hemisfera, ovdje se bude Istok i Zapad, a u san utonu Sjever i Jug. Nova nesanica stiže s jugoistoka, a mnogi u BiH žele negdje na sjeverozapad kako bi mogli mirno spavati. No, i tamo sve su češći uznemirujući zvuci. Vjerujemo da će se Europa ipak znati obraniti i da valja što prije pod njezine skute i njezin obrambeni kišobran. Samo da većina građana BiH ne uđe u Europu prije države BiH. Ponešto o svemu govori razgovor (ne)ugodni s Mujom o bh. granici.
– Što bi ti, Mujo, da se za sve građane BiH otvore granice? – upitaše ga.
– Ja bih se odmah popeo na neko drvo – odgovori Mujo.
– A zašto na drvo? – znatiželjni su.
– Da me raja ne pregazi – pojasni im Mujo.
Nadamo se da penjanje na drveće neće biti jedini način da se dospije na zelenu granu. Neki se veru po drveću kako bi ulovili pokemone. Kad se u jednom društvu Hercegovaca pričalo o lovu na pokemone, jedan Ero s ovoga svijeta reče:
– Ej, da ji je povaćat i utrat u smilje!
