Druga faza prikupljanja sredstava za podizanje križeva za duvanjske žrtve Drugoga svjetskoga rata i poraća traje do 31. srpnja.
Nakon ovoga datuma prikupljanje sredstava nastavit će se i dalje, s tim što će sredstva koja budu uplaćena do tada biti prenesena na račun udruge Mir International iz Mostara koja vodi čitav projekt izgradnje memorijalnoga Groblja mira na Bilima i koja će pristupiti podizanju križeva do 17. kolovoza 2024. godine, kada će u 12 sati ponovno biti slavljena sveta misa na ovome memorijalnome groblju.
Podsjetimo, do 1. svibnja već je podignuto 350 križeva za duvanjske žrtve iz ovoga vremena, a zaključno s jučerašnjim danom, u ovoj drugoj fazi, prikupljena su sredstva u iznosu od 18,046.05 KM (cijena podizanja jednog križa iznosi 200 KM), objavila je Općina Tomislavgrad.
Fra Vinko Baćak, naš fra Ciki, ove će nedjelje u 11 sati proslaviti mladu misu u bazilici sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu. U listopadu 2023. u Chikagu je zaređen za đakona, a na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla ove godine primio je red prezbiterata. U nedjelju u 11 sati kao novi svećenik slavi svoju prvu svetu misu. Put odluke za odazvati se Franjinome pozivu bio je izazovan – na koji način, saznajte u razgovoru s ovim mladim fratrom koji nam je svojim odgovorima i protupitanjima već sada navijestio snagu svojih budućih propovijedi.
Nezaobilazno pitanje – tko je zapravo fra Ciki?
(Smijeh) Drago mi je čuti “fra Ciki”. Opisao bih se kao mladić s Duvanjskoga polja, sin svetoga Franje i vječni framaš… Teško se opisati, ali ta je franjevačka dimenzija otvorenosti svijetu i životu kao temeljnome mjestu susreta s Bogom zasigurno neka od mojih bitnih karakteristika ili, bolje rečeno, principa. Na kraju krajeva, upravo me je ta dimenzija otrgla iz ovoga duvanjskog kraja…
U nedjelju u 11 sati slaviš svoju mladu misu. Kakvi su osjećaji povodom toga?
Kažu da osjećaje ne možemo kontrolirati pa tako što se njih tiče, oni su “tu”, pomiješani… Svakako, prvi osjećaj je osjećaj zahvalnosti dragome Bogu za sve ove godine, od prvoga mog plača pa sve do danas! Kada sam tek krenuo u fratre, nisam bio svjestan formacije koja me čeka, svih mjesta u kojima ću biti, mislio sam da se neću maknuti iz Hercegovine. Nikada nisam mogao zamisliti sve ovo što je iza mene…
Do mlade mise put je bio dug. Kako je došlo do početnoga koraka? Jesi li uvijek znao da ćeš biti svećenik ili je poziv došao kasnije?
Početak je uvijek težak, ali i zanimljiv jer najviše se uči upravo iz tih teških početaka. Ukratko, bio sam 4. razred srednje škole. Kada je trebalo odlučiti gdje i kako nastaviti svoj život, počela mi se javljati misao da budem fratar. Nakon razgovora, seminara, promišljanja, odlučio sam otići na jedan seminar “Dođi i vidi” (trodnevni program u samostanu za one koji žele vidjeti kako žive fratri), pa sam se prijavio za postulaturu. U tom smislu, poziv je bio iznenadan! Nisam znao od malena, ne znam ni danas kamo ću (smijeh). Put je bio izazovan u smislu dinamike, promišljanja, kušnji, pitanja…, a kušnje se prolaze strpljenjem, molitvom i vjerom u Onoga koji me pozvao.
Što je na tome putu najteže?
Najteže mi uvijek pada ostaviti iza sebe ljude i krenuti u nepoznato, ostaviti prijatelje, poznanike, ukratko one koji postanu dio tvoga života… ali Bog uvijek blagoslovi te odlaske stostruko. Premišljam se, nikada nisam ni prestao, a odluka je bila konačna (da krenem) kad je trebalo krenuti (smijeh), napisati molbu i otići na razgovor kod provincijala, to je bio 7. mjesec 2016. godine.
Jesi li imao osobu koja ti je bila “duhovni vodič”?
Svakako bih tu izdvojio Framu Tomislavgrad. Kako je rekla jedna framašica: “daj frami dio sebe i vratit će ti stostruko”. Ona je bila formativna i bitno me odredila kroz srednju školu, a evo i život. Uvijek ju tu netko bio kroz srednju, studij, odlazak u Ameriku…
Koji je cilj tvoga osobnog poslanja?
Bio bih najsretniji kada bih znao odgovor na to pitanje. Svetost je cilj kršćanskoga života. Kako je ostvariti i kroz koje poslanje pitanje je na koje odgovaramo svojim životom. Vidim svoje poslanje u služenju ljudima, a na koji način? Što kaže psalmist “On put moj poznaje”…
U današnje vrijeme izazovno je raditi na duhovnosti – kakvu ulogu u tome imaju svećenici?
Mislim da smo kao društvo u jednome velikom preokretu i da smo u opasnosti izgubiti s obzora one stvari koje daju mir i smisao, da smo u opasnosti svesti život na formu, izgubiti pogled koji je kadar vidjeti ljepotu. Neki sam dan bio na moru s jednim društvom i, gledajući zalazak sunca na plaži, primijetio sam da nema baš puno ljudi kojima je on zanimljiv. Više-manje došli bi, fotografirali se i otišli u obližnje kafiće i restorane. Valjda je uloga nas svećenika u takvome svijetu probuditi život duše, potaknuti čovjeka da pogleda prema nebu, vidi Božji prst u ovome svijetu, biti zajedno s njim i hrabro kročiti u ljepoti suživota. Ukratko, uloga je probuditi…
Kako su tekle pripreme za mladu misu? Koliko si pozivnica podijelio? 😅
Broj pozivnica ne znam, a one nisu ni bitne, jer pozivnica za misu nema smisla. One su više podsjetnik da je taj dan slavlje župne zajednice. Pripreme su tekle dinamično jer je iza mene jedno turbulentno razdoblje, a nisam ni bio na ovim prostorima. Zahvaljujući Bogu, prijateljima, župljanima i rodbini zasad ide sve po planu.
Što bi poručio mladima koji traže svoj put u životu?
Zar svi mi ne tražimo svoj životni put? Možda mogu reći jednu stvar, a to je da je mladost prva stranica knjige koja se ima tek napisati… vjerujte u Krista i nikada vaš život neće ostati na istoj stranici. A on je i stranice i korice i sadržaj te knjige kojoj se čovjek uvijek može vratiti…
Helena Lučić/Tomislavcity
