U KRIŽU
Sutra je Vukovar
u križu
u suzi
invalidu
časniku
vojniku
majci
udovici
prolomit
će se vapaj
molitva
za kosti ne pronađene
sve ubijene
upaliti
lampioni
da rasvjetle noć
oni što
za njih znaju
k grobovima
će poći
ostali
u molitvi
plakat će
bol rezati
će im
ucviljenu grud
sutra je Vukovar
i trajati će
dok zadnja
duša
ne pronađe mir
i kosti smiraj svoj
…sutra je Vukovar!
Kada život krene samo zlo i loše
Kada ti se zatamni dan
Tebi mogu reći jer me Ti razumiješ kako je to biti sam
Ti si ljubav ljubavi i srce srca
More, kiša, sunce i snijeg
Bez Tebe sam samo list na vjetru
Daj mi milost, VODI ME!
GLORIA ALELUJA
MOSTARSKA
Bura rasanjuje
korito Neretve
razbacujući
snove po njenim obalama
Ne pripadam ovom gradu
al svitanje
mi je pripadajuće,
kao i sunce
i miris šipaka
ostaci smokve na nepcu
ko slučajni
stranac
iščitavam smjerokaze
tražeći
samo svoje jutro
u gradu koji
nema ništa od moga
osim svitanja.
|
čet, 11. lis 22:46 (prije 2 dana) |
 |
||
|
||||
najizvođenije predstave iz zbirke OTISAK SRCA:
BOŽIĆNI DAR
DIDAKOV BOŽIĆ
LJUBAV POBJEĐUJE
VRATA VJERE
PROSTRANSTVA ODSUTNOSTI
Potpuna odsutnost misli,
sve su me prerasle,
poispadale ko kiše.
Čime da ih sakupim,
medom ili pelinom?
Ta bolje ih od mene poznaješ
uživao si njihova podstanarstva.
Ti ljepoto
nanesena mosunskim vjetrovima.
Potpuna odsutnost vremena
prelomila sam ga na koljenu
poput trske,
s namjerom da ti sagradim
nove sjenice.
Da te ugostim
kao najljepši san,
obmanujujući srce
da te sreće po prvi put.
Potpuna odsutnost razuma,
ta što bih s njim.
Suvišna je njegova prisutnost
u ovom trenutku jave s mirisom cmilja.
Sve odaslah u odsutnost,
kako bih slobodna
mogla
odjenuti ljepotu
koju donose mosunski vjetrovi!
|
čet, 11. lis 22:51 (prije 2 dana) |
|
||
|
||||
LIPE
Ko s Veleža
zima kad svrata
s tvojih ramena
spade naramak
prešućenosti
i ne može ga dan razoputiti
gura ga
ko sizifov kamen
ni vjetar mu ništa
ne može
šutnjom povezanom
možda ga miris kiše
omeča
pa ga podignem
na pleća vremenu
neka ga odnese
kao
što je tebe nanijelo
u noć,
u san
idi
ja ostajem
u sjeni lipa,
promatrajući
kako te vjetrovi
komušaju
…stamena poput planine!
|
pet, 12. lis 07:34 (prije 1 dan) |
|
||
|
||||
DIVLJI ŠIPCI
Noć je pitoma.
Divlji su samo šipci
poredani
u zdjeli na stolu
i pokoja čežnja
što je pokušavamo skriti.
Nisu sve kiše bosonoge.
Neke su srećom obuvene.
Noć je jestivo pitoma.
…tvoje usne ponovo
imaju okus divljih šipaka.
UZMI BOJE
Odjenem te paletom boja.
Pa ti zakačim
sunce u kosu.
U pjenu mora te odjenem.
Pa korake
umijem tobom.
U okus grožđa te odjenem.
Pa te ispijam
ko sunce kišu.
Odjenem te u nijanse mjesečine.
Pa te pune
oči i noći.
Sve odjenuh tobom.
Jer,
od noćas
po tebi
zvijezde mirišu.
Dok odijevaš kišu,
rastvaram snove
da te do zadnje kapi pokupim,
da se ne izgubiš
…u bojama!
ZOVI ME IMENOM
Molim te,
ne započinji rečenice sa „draga“,
jer to mi toliko znači,
da bi me povrijedilo
kad bih doznala da je tek navika
I ne ispovijedaj se
u rijetkim sms-ovima,
jer
postaješ blizak,
a preveć si udaljen za bliskost
Ne pozdravljaj me u porukama,
jer „između redova čitam“
da želiš neke nove susrete i rastanke,
pa nove susrete
Ne zovi me „draga“.
Zovi me mojim imenom,
al neka ti ono s vremenom
postane drago,
neka ti moje oči postanu „zrcalo“
pred kojim želiš ogledati dušu,
i neka tvoja udaljenost
postane bliskom blizinom,
u kojoj ćemo sniti i biti!
PERLE ZORE
Sve što se dogodi
drugi put
i treći će
ponekad i sunce pomrača
ljubičice drača uguši
snjegovi preplaše srne
ali sve što se
pedeseti put dogodi
kraj odgodi
za sedamnaest koraka
slikaš mi jesen
dok držeći te
za ruku
opipavam rubove vjetra
kiša si moja
osmjeh
muza
zbog tebe
mjesečarim u stihu
korak si moj
šapat
san
uredavam godine
ko
počasnu stražu
treba noć
dostojanstvo ispratiti
u tvojim očima
ljeskaju se
perle
zore
… sve što se dogodi
i sutra će!
Potom Jahve zapita Kajina:
“Gdje ti je brat Abel?”
“Ne znam”, odgovori.
“Zar sam ja čuvar brata svoga?”
Jahve nastavi:
Što si učinio? Slušaj!
Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče!
 |
OdgovorProslijedi
|
.
|
pet, 12. lis 08:00 (prije 1 dan) |
|
||
|
||||
