CROATIAN WORLD CONGRESS – HRVATSKI SVJETSKI KONGRES
NGO in Special Consultative Status with the Economic and Social Council of the United Nations
Glavni ured, Fra Grge Martića 14 c, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska
www.hsk.hr
OTVORENO PISMO UN-TRIBUNALU U HAAGU
Poštovana gospodo!
Povod za ovo pismo jest javno objavljeni dokumenti institucije „International Residual Mechanism for
Criminal Tribunals“ (MICT) o odluci izlaska iz haaškog zatvora nekadašnjeg zapovjednika Vojne
policije HVO-a Valentina Ćorića 15. 1. 2019. Pišemo UN-tribunal, a mislimo na ICTY i na njegovog
nasljednika MICT. Taj izlazak kao i prethodni u demokratskim zemljama neĉuveno dugi sudski proces,
dodatno je otkrio zamršene pravniĉke procedure, pojedinaĉna pristrana stajališta i slabosti dužnosnika
UN-tribunala. Ćorić je prema Statutima UN-tribunala i dosadašnjoj praksi trebao biti pušten još u rujnu
2018., a zadržan je gotovo ĉetiri mjeseca nakon toga. Ovdje najprije želimo upozoriti na neka
nehumana ograničenja vezana za ovo puštanje, jer čekaju i druge osuđenike ako se tu nešto ne
promijeni. Kako se za njih nad UN-tribunalom nema komu žaliti, nama u Hrvatskom svjetskom
kongresu kao ĉlanu UN-a s konzultativnim statusom dužnost je upozoravati na slabosti i bolja rješenja
i u toj instituciji.
U toj reĉenoj odluci, ĉak u devet točaka ograničava se život Ćoriću i nakon izlaska, bez obzira što
je jedan od sudaca (Antonetti) i pismeno inzistirao da osobe osuĊene od UN-tribunala trebaju biti
ponovno integrirane u društvo, a ne isključivane iz njega. Za ilustraciju tih oduzimanja osnovnih
ljudskih prava, ovdje upozoravamo na neka od njih, a koja se u civiliziranom svijetu ne bi smjela
nikako dogaĊati.
U odredbi pod b. reĉenog dokumenta zabranjuje se sada nakon prestanka djelovanja ICTY-ja
Ćoriću, sudjelovati u društvenom životu s politiĉkim aktivnostima, dok kroz cijelo vrijeme postojanja
toga suda osuđenicima susjednih naroda to nije ni spominjano, pa su stizali i u parlamente svojih
zemalja. Bez obzira planira li se netko baviti takvim djelatnostima ili ne, ovdje se radi o dvostrukim
mjerilima i oĉitoj diskriminaciji.
U odredbi pod c. Ćoriću se oduzima osnovno pravo slobode govora, pri ĉemu on ne smije „ni s
kime, ukljuĉujući medije“, razgovarati o svome sluĉaju, „ukljuĉujući sve aspekte dogaĊaja u bivšoj
Jugoslaviji koji su bili predmetu njegovom procesu“. Uz osjećanje nepravedne presude, sad o njoj
ne smije ni govoriti! Do 1990. pola Europe nije uživalo gotovo nikakve slobode, već bijaše u okovima
totalitarnog sustava. Sada nas takvi postupci UN-tribunala vraćaju u komunizam koji smo do juĉer
osjećali na svojoj koži, ali i u fašizam i kolonijalizam ĉijih se pogubnih posljedica još nije riješio ovaj
svijet.
Odredba e. je uistinu nečuvena i glasi ovako: „Ćorić ne smije učiniti nikakav prekršaj“ („Ćorić
shall not commit any offence“). Ĉovjek bi morao biti Isus iz Nazareta ili sam Jahve da zadovolji ovu
odredbu! Osim toga, tajne službe i agenti koji rade za UN-tribunal mogu dojaviti, tumaĉiti pa i klevetati
što hoće i njima će se vjerovati. Ova odredba zvuĉi još strašnije kad se vidi da se iza nje nižu prijetnje
u odredbama f. i g. da će Ćorić, prekrši li ijednu od navedenih odredbi, biti odmah vraćen u zatvor
do kraja pune presude.
Nadalje, daleko je od demokratskog duha da UN-tribunal na razne naĉine prijeti i pravi pritiske na
vlade, medije i javnost da se ne dovode u pitanje njihove presude. Ponovno i sta praksa kao u gore
spomenutim totalitarnim sustavima! Ako Akademija pravnih znanosti RH s vodećim pravnim
autoritetima jednoglasno objavi pet kardinalnih pogrešaka UN-tribunala pri suđenju Hrvatskoj
šestorci, a ijedna je dovoljna da presuda padne, ako s više meĊunarodnih strana struĉnjaci dovode u
pitanje presudu, sve do onih iz Velike Britanije koji tvrde da „zajedniĉki zloĉinaĉki pothvat“ ne bi bilo
prihvaćen u sudbenom postupku nijedne razvijene države niti bi ijedan britanski pravosudni
sustav ikada dopustio ono što se dogodilo na UN-tribunalu u Haagu, tko to onda može zabraniti
da se istinoljubivi ljudi i posebice žrtve UN-tribunala na to ne pozivaju?! Osim toga, nije dobro za
napredak zdrave civilizacije da su tužitelji i sudci oni koji jedini bez posljedica mogu donositi lažne
optužbe i krive sudove. Podsjećamo da je 13 (trinaest) Hrvata UN-tribunal pred cijelim svijetom
optužio za ratne zloĉine, a onda ih nakon više godina bez ikakve naknade i isprike pustio iz zatvora u
Haagu, jer im nije našao nikakvu krivnju. Pametnome dosta!
Općepoznato je da UN-tribunal djeluje pod utjecajem raznih politiĉkih interesa, ali manje da su neki
njegovi tužitelji i sudci podlegli „lobiranjima“ jedne strane u ratu. Evo par primjera koji su na više strana
proglašen i pravim skandalima. Nije nas iznenadilo kad je sudac Agius javno branio Tužiteljstvo, te
tako potvrdio upozorenja mnogih, kako na UN-tribunalu sudci i tužitelji djeluju gotovo kao jedno tijelo.
Naime, tražio je (PAZI!) nakon završenog procesa i izrečene presude da se Ćorića kazni
produžetkom zatvora zbog njegova govora kojega je još prije te presude izrekao pred svima i
kamerama na Sudu. Sudac Agius je pri tome tvrdio, da zatvor Ćorića još nije dovoljno preodgojio. Zar
se zbog „preodgoja“ nisu ljudi dovoljno napatili, primjerice, u sovjetskim gulazima i jugoslavenskim
Golim otocima?! Naveo je sljedeće Ćorićeve tvrdnje o kojima je ponovno htio ući u raspravu:
„Tužiteljstvo se prljavim metodama nije libilo za svoje suradnike u haškim procesima pogodbeno
angažirati pojedine odvjetnike, pojedine sumnjive djelatnike sigurnosnih služba i pojedine političare
najvećeg državnog ranga. Ti nečasni pojedinci koji su najčešće dolazili iz redova hrvatskog naroda,
prodali su se svojim lažnim svjedočenjima i tajnim suradništvom s Tužiteljstvom kao i nuđenjem
selektivnih ratnih dokumenata i falsifikata. Tužiteljstvo je znalo da se među njima nalaze pojedinci koji
su činili ratne zločine, amnestiralo ih i zataškavanjem kaznenih djela štitilo zločince, a pred ovim
sudom i pred sudovima BiH krivnju prebacilo na nevine ljude“.
Sudac Agius takoĊer se nije proslavio kad se u srpnju 2018. tiho zaputio Bošnjacima u istoĉni Mostar
da mu se zahvale što je u sprezi s Tužiteljstvom UN-tribunala potvrdio optužnicu Hrvatskoj šestorci.
Tom prigodom bošnjaĉki mediji predstavljali su ga kao predsjedavajućeg sudskog vijeća koje je
presudilo„zloĉinaĉkoj šestorki tzv. Herceg-Bosne“. Bio je to nastavak po primjeru glavnih tužitelja
UN-tribunala, koji su nešto prije prihvatili bošnjaĉko „lobiranje“. Bijahu to Kenneth Scott i Serge
Brammertz, kojima su takoĊer Bošnjaci u Mostaru uruĉili nagrade prije ili neposredno prije
potvrĊivanja presude Hrvatskoj šestorici. Neupućeni tužitelj Brammertz ĉak je izjavio u istoĉnom
Mostaru, (PAZI!) kako „ovo mjesto“ simbolizira duh i primjer multietniĉnosti. A u njemu su tako temeljito
„ĉišćeni“ svi ne-Bošnjaci, da su se na prste ruku mogli izbrojiti oni od njih koji su tamo ostali. Tužitelj
Scott je najavio dobrim domaćinima da će Hrvatska šestorka “biti proglašena krivom za udruženi
zloĉinaĉki poduhvat” i „barem potvrĊivanje” prvostupanjske kazne. Istina, ĉulo se ĉak i iz bošnjaĉkih
kritiĉnijih krugova kako je to „lobiranje“ bilo prozirno „kupovanje“ pojedinih tužitelja i sudaca, „na
sramotu UN-tribunala i protivno vrednotama islamske vjere“ koja je u biti okrenuta istini i pravdi.
Uz oslobaĊanje Bošnjaka gotovo svake krivnje u ratu, tužitelji i sudci UN-tribunala ne bi nipošto smjeli
biti tako pristrani i nasjedati na ulagivanja jedne od zaraćenih strana. Ne samo da tako ne doprinose
pomirbi koju deklarativno istiĉu, nego što je još gore, raspiruju loše meĊunacionalne odnose,
posebice kad je poznato da je u tom nesretnom ratu nestala polovica Hrvata iz BIH i da su najviše
stradali upravo od Bošnjaka. Takvim postupcima dodatno su zamračili i ono dobro što je UNtribunal
učinio. Lako će svatko, pa i odgovorni u UN-u zakljuĉiti, koliko su ovakve osobe
vjerodostojne da budu na ĉelu UN-tribunala u Haagu, te institucije koja se predstavlja kao primjer
vrhunske moralnosti na našem planetu.
S dužnim poštovanjem,
Vinko Sabljo, predsjednik HSK
Buchs, Švicarska, 27. sijeĉnja 2019.
