ŽELJA….
HTJELA SAM MNOŠTVO BOJA
tri baklave
jedanaest tulipana
tog dana kad su
se satovi vraćali unatrag
do trenutka Postanka svijeta
jedna žena
na jednom peronu
vezivala je vagone
vlakova
da se ne pogube
u drugoj dimenziji
brojeći pejzaže
što su se gubili u daljinama
molitve su se skrivale
u rukama,
koljenima
i neki novi svijet počinjao je
slovom S
S kao svjetlost
S kao sunce
S kao srce
S kao ti
S kao ja
Čitav svemir je u jednom trenutku
slio se u jedan suglasnik
dok je jedan muškarac
na jednom peronu
grlio uvezane vagone
u istoj dimenziji
u kojoj ih je ispratila ljubav
na vrhu daleke planine
sjedio JE mudrac
pišući
veličanstveni SONET
I SVE je počelo ispočetka
u jednom suglasniku
…kojim započinje riječ SRCE!
Kiša suglasnika
Zalila je tulipane
…vagoni su pronašli svoju luku
Držiš me za ruku
I SVE JE DOBRO
Kao na početku Stvaranja
…i svijet je stvoren našim suglasnikom! 
Potraga
Tražih te
u svemirskim rupama
ježevima kućicama
tebe izgubljenog
ko luč tražih
Te jeseni
u tom gradu
na započetim
koricama plave novele
Dok si
po tuđim oknima
ostavljao
otiske svog dlana
izlijevala sam tvoj lik
po stihovima
je li još
itko vjetar krotio
more ispio
zatvorio u oko sunce
je li itko volio
tebe izgubljenog srcem
prostirao te po oblacima
ko koprenu
čuvao ti sjenu
Kao ja
u tebi
…nanađena !
Vrhunsko poveČerje
Večeras
smo odrasli
nazdravljajući
iscijeđenim grožđem
toliko da smo
prerasli polove
I koraci su odrasli
dlanovi
dodiri
samo su nam oči
djetinje ostale
i ovo poveČerje
kao da je drukčije
i rijeke idu uzvodno
moru se vraćaju
maslinici
sve nelogično odrasta
pogled, samo ti
je pogled ostao djetinji
lijegam u njega
miriše na bagrem
i sve biva savršenim
u odrastanju
trenutka!
bpz.ba
bpz.ba
