S praga kuće
Vidim more koje stvori
i za život oživotvori,
ljeto je n e trebaju nam lavori,
kupajući se, usta zatvori.
Pa brušeno žalo,
po kojem se more bacalo
dok se čavrljalo
i dok se bosim nogama koračalo.
A male i velike galebice,
dječje glavice drijemavice
i njihove pupaste bedrice
i napuhane plastične rukavice.
Savršeno izborane hridi,
čovječe idi i izvidi
ili sjedni na njih ka na kantridi,
ne daj da ta prelijepa slika izblijedi.
Za one kamene kale
iz čijih su kantuni ružice cvale,
u kojima su djeca bezbroj sličica baratale
i mnoge fjabe dočarale.
Samo sa svoga praga
od kuće srce mi opušteno,
svu tu ljepotu Božju odvaga,
te srce silna ljubav svlada
kad čujem crkveno zvono.
Oči obilaze živo raznoliko cvijeće,
kruže i po suncu koje izađe,
silne to izaziva sreće,
tada kao da najveću radost srce nađe.
Nema do praga od kuće
s njega se promatra bespuće
i sljedeći sve je ističuće,
a srce bljeskajuće i goruće.
Neću s kantride,
hoću s praga gledati,
gledajući sve ide
i odmaram se u stvoreno zagledati.
Savinuti noge u koljenu
i rukama preko njih,
poželim uzeti u ruke violinu
i cijeli svijet učiniti bezbrižnijim.
Prag svoj čuvaj
očisti ga i na njega sjedni,
zlo potkresavaj i otklanjaj,
u svakom dobru na pragu ostanimo dosljedni.
Prag od kuće je nasljedan,
nasljednim redovima visoko vrijedan,
ostani na njemu čovječe izvanredan
i Božjim zakonima hvale vrijedan.
Prag nosi najljepše uspomene,
na njemu smo dobili roditeljske opomene,
njihove su riječi izazvale obraze rumene,
ali zato ih se čovjek na pragu uvijek spomene.
Svoj prag uvijek pazi,
ne daj da te tu tko nagazi,
od pamtivijeka tvoj po njemu gazi,
tko ga poštuje neka dolazi.
I sve dok na svom pragu stojiš,
Ti postojiš
i dane Božje voliš,
određuješ što je dobro i kome što da dozvoliš.
autor: Vesna Vrandečić
15.7.2019
Čovječe, Bog nije kriv
Za ništa nije kriv
i to upamti dok si živ,
stani i budi obazriv,
naš je i predarežljiv.
Za sotonu je Bog tuženik,
a ona je tužitelj
jer je crni himbenik,
a naš Bog buditelj.
Prva žena i muškarac povjerovali su u laž,
ne dajte se nagovoriti
u tome nije nikakva draž,
ostanite razboriti.
Bog nije kriv za bolesti
ni dugotrajne tuge,
crni takvom optužbom hoće čovjeku srce isplesti
i tako hoće od Boga odvesti
i svaki dan te mučiti do besvijesti.
Nije Bog kriv za tvoju gorčinu,
zna se tko ubija u čovjeku dobričinu,
tako ga od Boga okrenuti
i u čovjeku umanjiti Božju veličinu.
Predaj Bogu sve muke i boli,
pa ćeš osjetiti u što će on to pretvoriti,
On je taj koji te iskreno voli
i koji će u tebi snagu i mir stvoriti.
Ne vjeruj tužitelju,
vjeruj Bogu koji je tuženik,
vjeruj izbavitelju ne hulitelju,
budi Božji privrženik.
Dragi Bog čovjeku uvijek daje,
padajući pod utjecaj zlog,
mijenja čovjek svoje doživljaje,
ne krivi Boga jer tako hraniš crnog gnjilog.
Kad bi samo znao,
svašta je od tebe odagnao,
stalno te ravnao,
ako ga kriviš još ga čovječe nisi spoznao.
Zakoči se čovječe,
ne krivi Boga, Božje odabranike i crkvu,
takve izjave srce ne liječe,
već našeg Glavnog suca niječe.
Počni čovječe od sebe,
nismo bebe,
kad se o nas politički ogrebe,
ime Božje se zagrebe.
Čovječe, Bog nije kriv
lijepo ti govorim
upamti to dok si živ,
upitaj sebe čovječe kako se to borim.
Bog ti je sve dao,
On te stvori,
a ti bi ga ne misleći anulirao,
budi pozitivan i srce mu rastvori.
Kad se isprazni Sabor
ne kreći na crkvene redove
odvlače te od problema glavnih u čvor,
to rastužuje gore i naše djedove i pradjedove.
Nitko ne govori protiv svoje vjere,
nemoj ni ti čovječe,
daj divne pozitivne primjere
jer dok kriviš Boga krivom se utječeš.
Časne sestre su živi, bijeli anđeli
Božji pomazanici isto,
dragi Bog zna sve o svakom i koga nam je dodijelio,
ne sumnjaj, on vidi i zna sve i gdje je kome mjesto.
Bog ti nije kriv
upamti to čovječe dok si živ.
Drugi će ti svašta raditi,
jedino će dragi Bog tvoju vjeru nagraditi
i od svakoga zla te izvaditi
i svaku nevolju će ti srećom nadoknaditi.
Jedino dragi Bog nije ništa kriv,
upamti to čovječe dok si živ.
autor: Vesna Vrandečić
6.07.2019.
