Na svetkovinu Sv. Josipa 19. ožujka, u organizaciji Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata Bugojno i Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH obilježena je 30. obljetnica razmjene bugojanskih logoraša.
Obilježavanje je započelo dan ranije, 18. ožujka prikazivanjem filma Zidine u Hrvatskom domu u Kandiji. Film govori o logorima za Hrvate na području Bosne i Hercegovine tijekm Domovinskog rata.
Usporedba sa Sv. Josipom
Na samu obljetnicu na gradskom groblju Sultanovići položeni su vijenci i upaljene svijeće kod spomen obilježja. Vijence su položili predstavnici Hrvatske udruge logoraša Domovinskog HVO-a zajedno s braniteljskim udrugama proisteklim iz Domovinskog rata; izaslanstvo HNS-a; izaslanstvo Republike Hrvatske: državni tajnik Zvonko Milas, veleposlanik RH u BiH Ivan Sabolić i savjetnik u Vladi Republike Hrvatske Anto Zelić; izaslanstvo Ministarstva obrane BiH i Oružanih snaga te predstavnici Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna.
Opijelo je izmolio župni vikar u Bugojnu fra Jure Šekerija.
Nakon polaganja vijenaca, predsjednik bugojanske Udruge hrvatskih logoraša Miroslav Zelić kazao je: „Dočekali smo nakon 30 godina da oni najodgovorniji budu dovedi na sud pravde, odnosno, da bude podignuta optužnica. Izlazak iz logora je za nas bio sretan dan i možete samo zamisliti kako smo se osjećali nakon premlaćivanja, vađenja krvi, likvidacije naših prijatelja kada smo dočekali slobodu. Od ovog postupka koji se vodi protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića očekujemo da ćemo otkriti mjesta gdje se nalaze posmrtni ostaci 15 nasilno odvedenih bugojanskih Hrvata.“
Potom je u župnoj crkvi Sv. Ante Padovanskog slavljena sv. misa za sve poginule, nestale i umrle zarobljenike, koju je predvodio duvanjski gvardijan fra Božo Milić.
Tijekom propovijedi, između ostalog kazao je kako slavimo Svetog Josipa, zaštitnika cijele Crkve, koji je Bogu posebno mio i zauzima posebno mjesto. „U zadnje vrijeme razvija se prisutnost i pobožnost Svetom Josipu. Posebna vremena traže posebne ljude, a još više posebne svece. Sveti Josip je definitivno jedan takav. Bio je običan čovjek (…) On je bio čovjek koji je preživio teške trenutke. Mi se danas sjećamo teških trenutaka pa nam se tako još lakše usporediti sa Svetim Josipom.
Bugojanski Hrvati katolici žele živjeti u Bugojnu. Ima onih koji se vraćaju u mirovinu, ima čak i mladih obitelji koje ne samo da ostaju u svom mjestu, nego se i vraćaju. Nažalost, ima i onih koji odlaze za boljim životnim uvjetima“, kazao je uz ostalo fra Božo.
Život u Bugojnu
Misi je bila nazočna i Lucija Pavlović koja sa svojom obitelji živi stalno u Bugojnu i ne samo kao zastupnica u Saboru Središnja Bosna, nego i kao vjernica pozitivno promatra život u Bugojnu unatoč svim poteškoćama te se nada boljim vremenima vjerujući u Božju pomoć.
„Nakon 20 godina Hrvati imaju svog zastupnika u Saboru županije Središnja Bosna. Što s tiče života Hrvata Bugojna jedini preostali naš oslonac je dragi Bog u kojeg sve nade polažemo. Imamo veliku sreću da unutar naše župne zajednice borave časne sestre koje se brinu za svaku dušu u Bugojnu. Redovno imamo obiteljske susrete, za djecu, za mlade, jednostavno za sve generacije. Hvala Bogu u zadnje vrijeme ima povratnika uglavnom mladih obitelji, a dosta je onih koji su iskazali svoju želju za povratkom. Ekonomsko stanje se nije posebno popravilo, ali su ljudi spoznali druge vrijednosti, pripadnosti i ljubav prema domovini. Najveći problem je i dalje zapošljavanje posebno u općinskim institucijama. Od 29 zaposlenih osoba u općinskoj upravi radi samo 12 Hrvata, a od toga će uskoro dvije žene u mirovinu pa će ih ostati svega 10. Imamo 10 javnih ustanova i poduzeća u kojima ne da Hrvati ne vode neko od njih, nego nema ni uposlenih. Nemamo nešto jakih privatnih poduzetnika koji bi nam bili dobar oslonac“, kazala je Lucija.
Optužnica za počinjene zločine nad Hrvatima Bugojna
Podsjetimo, kroz 58 logora u općini Bugojno prošlo je 1 643 Hrvata, od kojih je 470 pripadnika HVO-a. U logorima su logoraši/zatočenici bili zlostavljani fizički i psihički. Oni koji su preživjeli – nakon 8 mjeseci zatočeništva – njih 294 puštena su 19. ožujka 1994. temeljem Washingtonskog sporazuma. Od čak tih 58 logora najveći je bio Stadion.
U Bugojnu je 19 bugojanskih Hrvata odvedeno iz logora i izgubio im se svaki trag. Bošnjačka strana nije htjela kazati gdje su tijela ubijenih. Tijekom građevinskih radova na Rostovu u srpnju 2020. pronađena su četiri tijela bugojanskih Hrvata, a za 15 se još ne zna gdje su.
U vrijeme ratnih sukoba i nakon njih predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna bio je Dževad Mlaćo, zapovjednik 307. brigade Tahir Granić, a zapovjednik Operativne grupe Zapad Selmo Cikotić, bivši ministar obrane BiH.
Sve vrijeme narod je znao i zna tko su najodgovorniji ljudi za sudbine ubijenih, nestalih i protjeranih Hrvata Bugojna. Rečena dvojica šerifa gospodarila ovim bugojanskim krajem u najgorim vremenima. Bili su gospodari kaosa. Gospodari života i smrti.
Godine su prolazile, nade je bilo sve manje, ali je ipak tinjala i očekivao se taj dana kada će konačno biti podignuta optužnica protiv Mlaće i Cikotića.
Malo prije toga umirovljeni policajac Merzuk Aletić iz Donjeg Vakufa počinio je samoubojstvo: pucao je sebi u glavu, na Rostovu gdje su prije dvije godine pronađena tijela četvorice od 21 Hrvata, žrtava ratnoga zločina koji su počinili pripadnici Armije BiH tijekom 1993.
Konačno, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podiglo je u prosincu 2023. optužnicu protiv Dževada Mlaće, Selme Cikotića i Tahira Granića zbog zločina na području Bugojna.
Tereti ih se da su počinili ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.
U optužnici se navodi da je Mlaćo naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, na način da je sačinjen popis onih koji će biti ubijeni te je potom izvršeno njihovo odvođenje u prostorije BH Banke, gdje je od posljedica mučenja, premlaćivanja i zlostavljanja nastupila smrt trojice zarobljenika.
Sud BiH potvrdio je 18. siječnja optužnicu protiv Mlaće i Cikotića zbog zločina na području Bugojna počinjenih 1993.
Iako je u Sudu Bosne i Hercegovine 13. ožujka trebalo početi suđenje potonjim za ratne zločine počinjene na području Bugojna, ono je odgođeno na zahtjev obrane Selme Cikotića.
Z.S./ J.P., KT
