Nakon hladnog rata došlo je do sukoba dviju teorija, one Fukoyamine o kraju povijesti i Huntingtonove o sukobu civilizacija. Do sada je istina uvijek bila negdje u sredini pa se nadamo da će tako biti i ubuduće, da će kotači povijesti klapati i dalje i da neće biti nekog fatalnog ratnog sukoba civilizacija. Dođe li eventualno do velikog ratnog sukoba civilizacija, e, onda bi moglo doći do – kraja povijesti! Svijet treba pamet u glavu i “puške u šoške”, bolje da se civilizacije gledaju preko oka nego preko nišana. Kazano je da je civilizacija čovjekov put od pećine do – atomskog skloništa! Znamo i to da civilizacija ponižava mnoge kako bi izdigla izabrane, a to su najbolje osjetili mali narodi na osjetljivim mjestima velikog geostrateškog značenja. Na prostoru BiH susreću se tri civilizacije pa je tu civilizirano ponašanje najpotrebnije. Da ne bi umjesto kraja povijesti došlo do kraja Bosne i Hercegovine! A to kao da ne žele shvatiti neki koji se kunu u BiH.

Američki državnik Thomas Jefferson rekao je: “Povijest nas, općenito, samo obavještava što je to loša vladavina”. Mnogi vlastodršci kao da su čitavo svoje školovanje vukli jedinicu iz povijesti i zbog toga ponajviše vukli pogrešne poteze. Voltaire će kazati da je najfilozofskija strana povijesti u tome što nas upoznaje s ljudskom glupošću. Povijest nas uči i o pravdi bez moći, ali i o moći bez pravde. Pa će tako francuski filozof i moralist Joseph Joubert viknuti: “Pravda bez moći i moć bez pravde: koje li strašne nesreće!”

Za ista (ne)djela jednima skidaju glavu, a drugima skidaju – kapu! Tegobna povijest postaje još tegobnija kad se iskrivljuje, što tegobnijom čini i današnjicu i sutrašnjicu.

U bliskoj daytonskoj povijesti BiH kao da je previše one iz davne prošlosti. Netko je rekao da su županije utemeljene da bi bosanskohercegovački Hrvati bili zadovoljni, da su entiteti tu da bi bili zadovoljni bh. Srbi, a da postoji država BiH i središnja vlast kako bi Bošnjaci bili zadovoljni. A da bi bili što zadovoljniji, Bošnjaci nastoje ojačati središnju vlast države, Srbi nastoje ojačati Republiku Srpsku, a Hrvati osnažiti moć županija kad već nemaju entitet u kojem su golema većina kao druga dva “ravnopravna” naroda u dvama entitetima. Čak se i s tamne strane Mjeseca vidi da BiH ne može naprijed na dva kotača. Bh. bicikl može naprijed samo ako se njime “pedala” izvana, bez trećeg u BiH nema sreće.

Neki se uporno u BiH nastoje služiti logikom stihova iz guslarske pjesme o kraljeviću Marku: “Uze koplje kraljeviću Marko i prebi ga na tri polovine!” Ako je to bilo koplje i pol, onda su moguće i tri polovine. BiH bi za neke politikantske apetite trebala biti dva puta država i pol, a jedva da je samo država. Bh. Hrvati u delikatnom su i jedinstvenom političkom položaju, a političko jedinstvo hrvatskog naroda u BiH bit će testirano na predstojećim lokalnim izborima. Samo politički jedinstveni mogu računati na potporu civilizacije kojoj stoljećima pripadaju. Pa se neće morati služiti trikovima kao jedan Hercegovac i njegova supruga koji imaju sina u Njemačkoj, a kćer u Americi. Nazove stari Ero s ovoga svijeta sina u Njemačku i priopći kako se namjerava rastati od supruge. U isto vrijeme Hercegovka nazove kćer u Americi i kaže joj da se rastaje od njezina oca. I sin i kći bili su jednostavno zgranuti. Čuju se telefonom i dogovore se da oboje moraju hitno u Hercegovinu i odvratiti roditelje od rastave. Potom nazovu oca i kažu mu da ništa ne poduzimaju glede rastave i da oboje stižu u Hercegovinu. Stari Ero s ovoga svijeta spusti slušalicu i viknu supruzi:

“Ženo, sve je sređeno, oboje dolaze za Božić!”

Pokazalo se da previše strogi politički pritisci izvana nisu dobra opcija za BiH, ali ni politička lutanja poput gusaka u magli unutra. S novim bh. brakom ne smije se kao s Mujinim. Pitali su ga kako se on oženio Fatom, a on odgovori:

– Naslijepo.

– Kako naslijepo? – znatiželjni su.

– Prvo mi oko zatvorio Fatin otac, a drugo oko Fatin brat – objasni im Mujo.• bpz.ba