Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi se dogodilo kada bi se u Hrvatskoj registrirao HDZ BiH. Moguće da bi već na prvim izborima, zbog velikog broja Hrvata koji su podrijetlom iz BiH, postao ozbiljna politička snaga. Čak bi možda ušao i u vlast. Formalno, ne bi mu se imalo što prigovoriti jer bi članovi bili porezni obveznici. Unatoč svemu, osnivanje bh. stranke izazvalo bi sigurno buru prosvjeda u RH. Oni koji bi negodovali trebali bi se pak zapitati zašto je onda obrnuta situacija normalna.
Formiranje sestrinskih stranaka “preko granice” svojstveno je ovim prostorima još od uspostave demokracije. Nemoguće je i zamisliti kako bi izgledala politička scena i u kojem bi smjeru otišli određeni povijesni procesi bez, primjerice, odluke da se u BiH po uzoru na Hrvatsku osnuje HDZ. Istim ili sličnim nacionalnim motivima, željom da se iz matice zaštite sunarodnjaci, osnivane su i druge hrvatske stranke u BiH, poput HSS-a ili HSP-a. Đapić je čak i svoje prezime stavio u naziv stranke (Đapić – Jurišić). Osnivanje stranaka služilo je i za politički bratoubilački rat. Primjerice, HDZ iz RH rušio je HDZ BiH osnivanjem HDZ-a 1990.
Bošnjaci su, pak, politički program, utjecaj i organizaciju iz BiH kroz SDA prenijeli u Srbiju (Sandžak). Jedino su Srbi, do sada, glavne političke stranke formirali izbjegavajući “sestrinstvo”, što je i svojevrsni apsurd jer se srpska nacionalna politika još od kraja 80-ih godina prošlog stoljeća kreirala iz jednog centra – Beograda. Vodeća srpska stranka u RH i BiH godinama je bio SDS, iako u Srbiji ne postoji ozbiljna stranka istog imena. Danas su vodeće srpske stranke u BiH, odnosno RS-u, SNSD, SDS, PDP, DNS, tj. sve “autohtone”. Jedino radikali i socijalisti imaju ime i obilježja kao sestrinske stranke u Srbiji.
To bi se promijenilo kada bi Aleksandar Vučić preuzeo inicijativu i formalno krenuo u stranačko organiziranje svog SNS-a s druge strane Drine. SNS je već uspostavljen u BiH, ali vegetira bez organizacijske i političke pomoći iz Beograda. No, ako se Vučić odluči krenuti i u RS-u, izazvat će to veliki potres na političkoj sceni ovog bh. entiteta, koja je trenutačno zaokupljena sukobom Dodikova SNSD-a i njemu suprotstavljenog bloka predvođenog SDS-om. Teoretski, Aleksandar Vučić preko svoje sestrinske stranke (SNS) može srušiti Dodika i sudjelovati u uspostavi vlasti u BiH, baš kao Dragan Čović preko HDZ-a BiH u RH ili Bakir Izetbegović u Sandžaku. Možda bi u tom slučaju useljeništvo uspjelo riješiti zamršene probleme i u matičnoj domovini i dijaspori. Ako već Austrijanci smatraju normalnim što im je dijaspora izabrala predsjednika, zašto bi onda prigovarali u RH, Srbiji ili BiH ako im njihovi nekadašnji doseljenici danas žele sudjelovati u vlasti. Zar nije najvažnije biti porezni obveznik. Hoće li se “braća” posvađati zbog vlasti, vidjet će se ako bi se stare i nove “sestrinske stranke” širile preko granice.
