Nojevska taktika

0
660

Masovno ubojstvo u Münchenu po svoj prilici nije teroristički akt već djelo psihički nestabilnog mladića. Tako se barem može zaključiti po svemu što znamo o tom događaju iz medija.

Međutim, upada u oči jedna nametljiva tendencioznost u izvještavanju o tomu slučaju, kako medija tako i policije i njemačkih vlasti. Policija je, na primjer, dobila pohvalu vlasti zbog načina kako je informirala javnost o masakru, to jest zbog toga što je svu svoju energiju uložila u to da razuvjeri javnost kako je pucnjava u McDonald’su povezana s islamom i islamskim terorizmom. Logično bi bilo da policija pohvale dobije za brzu i učinkovitu reakciju na neki zločin, a ne za suptilno usmjeravanje javnog mnijenja u određenom smjeru. Što se tiče tog osnovnog policijskog posla, on je bio izveden prilično traljavo. Satima poslije masakra još su tragali za trojicom navodnih terorista da bi potom ustvrdili da se terorist nalazi među mrtvima, to jest da je izvršio samoubojstvo.

Njegova identifikacija trajala je prilično dugo i mirisala je, blago rečeno, na manipulaciju. Tako je nakon što smo saznali da je riječ o Irancu, dugo u prvi plan gurano njegovo njemačko državljanstvo i ime David, dok se drugo ime, Ali, nekako zaboravljalo. Kada čitatelj primjerice pročita da je izvršitelj neki David S. prije bi pomislio da je riječ o nekom Židovu negoli o islamskom teroristu. A to je očito i bio primarni cilj truda koji su mediji i policija otpočetka ulagali kada je u pitanju prezentacija ovog događaja javnosti. Najluđa je pak bila teza koja se sugerirala između redaka da je mladi ubojica desničarski terorist inspiriran Breivikom, samo zato što se napad dogodio na godišnjicu napada u Norveškoj! U Slobodnoj Dalmaciji takvo nešto i izravno je sugerirano. Ubojica je, po svjedočenju jedne svjedokinje, uzviknuo Allahu akbar!, no to je potisnuto u drugi plan, dok je višekratno isticano kako je uzvikivao da je on Nijemac te da je, sukladno tomu, masakr možda počinio jer se osjećao nedovoljno prihvaćenim u svojoj sredini. Reklo bi se gotovo od silne želje da postane što bolji Nijemac.

Također je uočljivo da su novinari pomno birali da svjedoci koji izražavaju zgražanje zbog zločina budu ljudi islamske vjeroispovijesti. Nametljivo je plasirana i vijest kako su džamije u Münchenu nakon nemilog događaja otvorene cijelu noć kako bi ”primile potrebite”, to jest one koji zbog prometnog kolapsa ne mogu doći do svoga stana. Sve je to više podsjećalo na paničnu obranu politike ”otvorenih vrata” Angele Merkel nego na solidno odrađen novinarski i policijski posao. Nojevska taktika zabijanja glave u pijesak tako se nastavlja. U tomu posebno prednjače njemački mediji i političari. Tako se i nakon najnovijeg zločina koji je počinio azilant iz Sirije mačetom odmah otklanja povezanost zločina s islamskim terorizmom. Navodno je rečeni Sirijac bio nesretno zaljubljen u trudnu Poljakinju te je posegnuo za mačetom iz kebabdžinice u kojoj su oboje radili i riješio svoje ljubavne jade posjekavši trudnu Poljakinju i obližnje prolaznike. Zaustavio ga je slučajni svjedok pregazivši ga automobilom. Tako je, eto, završio krvavi pohod nesretno zaljubljenog Muhameda. Ni ‘t’ od terorizma tu nema, tvrde mediji i policija. Kad se dan kasnije jedan Sirijac raznio bombom u ruksaku, policija je nevoljko priznala da bi se tu moglo raditi o terorizmu, ali da nisu isključeni ni neki drugi motivi, kao npr. odbijanje azila bombašu ili činjenica da nije pušten na neki koncert.

Na žalost, njemačke građane netko sustavno terorizira još od one lude novogodišnje noći u Kölnu. Netko seksualno zlostavlja žene na ulicama, sječe mačetom ljude u vlakovima i pred kebabdžinicama, kosi mecima pred McDonald’s restoranima… Nepoznat netko reklo bi se po izvještavanju medija i priopćenjima političara. Možda ovi slučajevi i nisu terorizam u uobičajenom smislu te riječi, ali to ne mijenja činjenicu da su njemački građani izloženi jednoj sasvim novoj vrsti opasnosti otkako je Angela Merkel faktično pozvala milijune imigranata da krenu prema Njemačkoj. A pred tim se problemom uporno zatvaraju oči i zabija glava u pijesak. Da se ta politika neće mijenjati, potvrdila je i Angela Merkel nakon posljednjeg vala terorističkih ili kakvih već napada.

 

Damir Pešorda bpz.ba