Diljem zemlje osvanuli su veliki plakati na kojima je krupnim crvenim slovima ispisano: “Premijer“. To zagrebački gradonačelnik Milan Bandićna sva zvona najavljuje svoju utrku za predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
Formirao je koaliciju s Radimirom Čačićem, Ljubom Jurčićem i Milivojem Špikom, koja se čak i zove koalicijom za premijera.
>>Nakon Čačića, Baldasara i Linića – I Nansi Tireli u Bandićevoj “momčadi”
Milan Bandić premijer, to je temeljni cilj i jedina programska točka ove koalicije. Sve ostalo su jeftine, sto puta izrečene fraze i frazetine.
Politički narcizam, koji počesto graniči s egomanijom, svojstven mnogim našim političkim prvacima, u Bandićevu je slučaju doživio ekstremne razmjere. On, koji o sebi uvijek govori u trećem licu, svoju je stranku, poput De Gaullea, nazvao po sebi: Bandić Milan 365, s dodatkom: Stranka rada i solidarnosti.
Kao pastir, misionar i propovjednik nastupa objavom: Drugi svjetski rat je završen. Kune se kako će u dosluhu sa samim Bogom bdjeti nad svakim kutkom domovine i pri tome, da bi bio uvjerljiviji, to izgovara zatvorenih očiju.
Koji su mu argumenti? Vidite što sam napravio od Zagreba, takva će će biti cijela Hrvatska. Kao da je baš on Zagreb učinio Zagrebom. Zaposlenost i BDP posvuda će biti kao u Zagrebu, Hajduk će biti dobar kao Dinamo. I fontane, koje podiže sebi u čast, a da nije riješio problem gradskog otpada, kao što su nekoć carevi u svoju slavu podizali dvorce i hramove, dobit će svaki grad.
Jedna je već stigla u Knin.
Šesnaest godina na čelu Zagreba (zaista je teško objašnjivo zašto jednog homo elementarisa građani glavng grada tako uporno biraju) ohrabruju ga napraviti korak naprijed u svojoj uzlaznoj karijeri.
No, na što stvarno može računati političar koji je prošao pritvorske ćelije na Remetincu i koji sa svojom koalicijom jedva može prijeći izborni prag? To je pitanje koje ostaje bez odgovora, ako ovaj ambiciozni čovjek nema neke tajne dogovore s nekom od jačih stanaka. Ali tko bi ga i zašto pustio mimo sebe?
Milan Bandić nema nikakva realna temelja za svoje ambicije, on je tek tjeran samo vlastitom umišljenošću i dotjerat će, nema sumnje, cara do duvara. Odnosno, ići će vrč na vodu dok se ne razbije. Jedan takav vrč zaputio se čak do New Yorka, do UN-a i razbio se čim se tamo pojavio.
>>Bandić: II. svjetski rat danas završen – bez antifašističkog rata ne bi bilo Hrvatske!
A ta egotropija, ta umišljenost valjda je proizvod primitivnih političkih kultura u kojima svatko može postati mit i vođa.
Podupire je medijska buka koja se stvara oko političkih zvijezda, njihova redovito koruptivnim putem stečena materijalna moć, kao i poltronski laskavci iz uskog kruga suradnika i prijatelja.
Josip Jović / Slobodna Dalmacija bpz.ba
