O postojanju života izvan naše zemaljske stvarnosti i plavoga planeta u drugim dimenzijama, imamo slobodu i pravo razmišljati o čemu postoje različite teorije. Spoznaja da smo jedini oblik života u našoj i drugim galaksijama, možda nas obuzima strahom i osjećajem usamljenosti, ali isto tako i spoznajom o čovjeku kao vrhuncem, uzvišenim i vrijednim Božjim stvorenjem.
Čini se da su neriješena pitanja i tajne, ljudima kroz povijest uvijek bili novi poticaj, stvaralačka i pokretačka snaga za napredak, razvoj i usavršavanje. Ljudi su otišli do Mjeseca, Marsa i diljem svemira sa svemirskim brodovima i sondama, koji su njihove ispružene ruke i oči – svladali put do dalekih zvijezda.
Međutim, čovjek još uvijek unatoč tehnološkom razvoju i napretku, teško svladava kratki put od svoga uma do srca od sebe do drugoga čovjeka. Sad za sad s drugim oblikom života nismo uspostavili kontakt u pravom smislu riječi i još su nam izvanzemaljci stranci. A jesmo li i koliko smo mi jedni drugima stranci i izvanzemaljci? (Tomislavgrad, 21. studenoga 2008.)
NAŠI KRAJEVI I LJUDI
Nije teško prepoznati naše krajeve i ljude!
Vidimo li u trgovini stariju baku ili sredovječnu gospođu kako nabavljaju kutiju keksa, sirup za sok, slador, kavu i neko voće, zasigurno će kod nedavne rodilje u posjet „na babine“.
Zapazimo li oko useljene kuće „skelu“ za obnovu pročelja ili podizanje još jednoga kata, vjerojatno se netko iz nje ženi ili udaje.
Čujemo li „škripe“ motora ili automobila s utrkivanjem nedvojbeno to su sinovi tajkuna ili gastarbajtera, koje nisu sami zaradili a što im je način dokazivanja pred drugima.
Vidimo li rupe po putovima i strojeve za asfaltiranje, sigurno nadolaze nekakvi izbori. (Tomislavgrad, 15. rujna 2016.)
DVOSTRUKA MJERILA DANAŠNJICE
Ljudi današnjeg vremena žive i prosuđuju po dvostrukim mjerilima! Svako nasilje proglašava se zlosiljem a one koji to čine zločincima, ali dok se jednima radi toga predbacuje i sudi druge se zbog istoga opravdava. Među najveće vrjednote današnjih ljudi stavlja se sloboda i osobni izbor, što se ne poštuje kad je riječ o ljudima koji javno svjedoče iskustvo vlastite vjere. To je vlastiti izbor i naprednost, kad je riječ o neprirodnim i nastranim ponašanjima te ljudima koji se osvjedočuju kao bozbošci. „Plivamo“ li protivno strujama današnjih trendova i onom što nam se nameće makar i u demokraciji, izvrgnuti smo porugama i nismo in! (Tomislavgrad, 16. rujna 2016.)
NAŠ ČOVJEK – ODAN SLUGA, LOŠ GOSPODAR
Pomalo proračunat i čudan je naš čovjek! Ono što namjerava učiniti ako može postignut će „preko veze“ zaobilazeći redoviti put, institucije, vlast i urede. Birokraciju i državu doživljavao je kao tuđinsku tiraniju i teret, te mu je u svijesti kako prevari li je i s manje napora postigne željeno da je dobro prošao i ništa zlo nije učinio. Naš čovjek dobar je i odan sluga ali poprilično loš gospodar, jer teško mijenja mentalitet pa bi obmanjujući svoju vlast i državu to učinio samom sebi! (Tomislavgrad, 4. rujna 2016.)
POTICAJNE MISLI
Samozvane veličine i umišljeni silnici kad dođe vrijeme u hipu se rasprše i maknu bez traga s lica Zemlje, poput magle na proljetnom jutarnjem obzorju kad Sunce se podigne. (Tomislavgrad, 3. rujna 2016.)
Najveća zaprjeka u našem odnosu prema Bogu i ljudima je oholost, uznositost i egoizam. (Tomislavgrad, 3. rujna 2016.)
Ovisno od okolnosti, vremena, prilika ili uvjeta u kojima živimo svatko je od nas više-manje nečim obilježen, prepoznatljiv i poseban s više ili manje svijetlih i tamnih tonova. (Tomislavgrad, 6. rujna 2016.)
Kratkoća, strogoća, lakoća, mirnoća
Čuli smo o Lakonskoj kratkoći,
slušali o Spartanskoj strogoći.
Čitali o Atenskoj lakoći,
što može biti poticaj osobnoj mirnoći! (Tomislavgrad, 6. rujna 2016.)
Ima ljudi koji se umisle i poistovjete sa službom što je obnašaju gušeći sebe i druge vlastitim egom te drže da su nezamjenjivi, kako bi tek kad odu na drugo mjesto svi bez njih odahnuli. (Tomislavgrad, 8. rujna 2016.)
Nismo u potpunosti sigurni je li bolje (ne)imati posla (problema) s prepametnim mudrijašem ili nasilnim luđakom, ali smo svakako uvjereni kako svaka krajnost šteti i nije dobra. (Tomislavgrad, 8. rujna 2016.)
Pogledamo li jasnije uviđamo kako ljudi kroz život, više-manje sve čine iz vlastitog interesa i zbog osobne koristi!
Nikad nemojte izgubiti nadu da će vaši snovi i želje kad-tad biti ostvareni. Važno je imati vjeru i raditi na tome za što će nam se u mah kad i ne mislimo, otvoriti vrata i pružiti nove mogućnosti da naši snovi postanu java. (Tomislavgrad, 10. rujna 2016.)
Umišljene veličine koji se preko leševa drugih s hlepnjom uspinju na tron vlasti i slave na koncu redovito neslavno završavaju. U iscrpljujućim rivalstvima strovaljuju se u provaliju vlastite propasti, sami posrću i padaju, ruše ih nadređeni ili ih narod osvetoljubivo kažnjava. (Tomislavgrad, 12. rujna 2016.)
Nestalna, promjenjiva pa i čudna je ljudska ljubav! Danas: „Volim te!“, sutra: „Ne poznajem te!“, a već uskoro: „Mrzim te!“ i: „Želim ti se osvetiti!“ (Tomislavgrad, 13. rujna 2016.)
O potrebi strpljivosti u prihvaćanju i podnošenju patnje, bolesti i trpljenja velikim riječima i frazama mnogo se razbacuju, koji na pravi način i nisu iskusili mnogo više od zubobolje. Oni kojih se to izravno tiče, većinom potiho podnose, strpljivo prihvaćaju i s tim žive! (Tomislavgrad, 13. rujna 2016.)
Naši stari u skromnim uvjetima ali s velikom žrtvom i ljubavlju, živjeli su, radili i podizali djecu za što im je bila dovoljna i jedna skromna soba. Svatko od njihove djece danas ima vlastitu kuću ali stisnuto srce, te nitko od njih nema niti jednu sobicu za svoje roditelje, koji nerijetko starost proživljavaju usamljeni u staračkim domovima. (Tomislavgrad, 13. rujna 2016.)
Kokoš na sav glas kokodače nakon što snese jaje i o tome sve oko sebe obavještava, dok se umišljeni hvalisavac na sličan način pred drugima hvali zbog svojih zasluga i dobrih djela. (Tomislavgrad, 14. rujna 2016.)
U današnjem suvremenom tehničko-informatičkom svijetu gotovo u svemu okruženi smo strojevima, koji su nam pripomoć u mnogočemu osim u načinu kako trebamo biti ljudi. (Tomislavgrad, 14. rujna 2016.)
Nitko za života nije proglašen svecem, niti se prije odlaska s ovoga svijeta može sagledati čovjekova istinska veličina. Tek nakon određenog vremena mogu se prosuditi nečija uloga i značaj koje je imao, kao i trag kojega je iza sebe ostavio. (Tomislavgrad, 14. rujna 2016.)
Svatko od nas više-manje u životu ima nešto što sam sebi ne može oprostiti i čega se nerado prisjeća, jer bi učinio drugačije da ikako može vratiti vrijeme. Isto tako imamo i ono čime se ponosimo, te bi isto učinili svaki puta da se iznova nađemo u sličnoj (ne)prilici. I jedno kao i drugo na svoj način životna nam je škola i iskustvo na vlastitoj koži iz kojega se najbolje uči! (Tomislavgrad, 16. rujna 2016.)
Ima ih koji žele biti veliki savjetnici, humanisti i humanitarci, ali samo ako nije preko njihove kože! (Tomislavgrad, 18. rujna 2016.)
Podobnost je odskočna daska do uspjeha! (Tomislavgrad, 19. rujna 2016.)
Čini se kako postoji neprestano rivalstvo između muškarčeve otvorene želje za vlašću i ženina nastojanja da vlada situacijom! (Tomislavgrad, 19. rujna 2016.)
Često čujemo kako se naglašavaju junačka, velika i veličanstvena dobra djela i pothvati. Kao mali ljudi ne hvastajmo se nego veselimo svakoj mrvici dobrote i kapi vedrine. U svakom čovjeku gledajmo osobu vrijednu pažnje i poštovanja, kako bi osjetili dobrotu i znali je drugima prenositi. (Tomislavgrad, 26. rujna 2010.)
Crkva Kristova kao zemaljska stvarnost s ljudima od kojih je sastavljena, slaba je i grješna poput bludnice. A kao božanska stvarnost sveta je i jaka po Duhu Svetom koji je vodi, čisti i posvećuje. Po ljudima je odavno trebala propasti, ali po snazi Duha Svetoga živi već 2000 godina a „ni vrata paklena neće je nadvladati!“ (Tomislavgrad, 19. rujna 2016.)
fra Mate Tadić bpz.ba
