Osvrnemo li se unatrag nekoliko godina otkako traje, prvobitno nazvana “izbjeglička”, a sad pravim imenom migrantska invazija na europske zemlje, moramo utvrditi da zaista postoji napredak glede izvješćivanja i saznanja o svem kriminalu: pljačkama, silovanjima, ubojstvima u režiji “bespomoćnih” arapskih migranata iz područja bliskog istoka i sjeverne Afrike.
Isprva je medijska blokada bila zastrašujuća, pogotovo u ovo današnje hiperinformacijsko doba gdje zapravo monopol na podatak ne postoji i sve se u nekoliko sati proširi cijelim svijetom. Čini se da stara, potrošena, umorna i “liberalna” Europa ima još snage i europski se narodi, koji su svoj identitet, običaje i vjeru razvijali, štitili i živjeli stotinama, ako ne i tisućama godina, pomalo bude iz sna u koji ih je gurnula revolucija 1789. godine; jer ta je revolucija na krvavim temeljima zajamčila pravo na jednakost pred zakonom, načela građanstva, odnosno zakonitosti – u biti pravnu državu i vladavinu prava. I dok se svega pridržava, dok nema dvostrukih kriterija, svaki će čovjek okrenuti glavu i odmahnuti rukom na krvave temelje suvremene europske civilizacije – i u tome ih nitko ne bi trebao osuđivati.
Iako Hrvatska, nažalost, nije imala prilike okusiti pravnu državu i vladavinu prava, jer smo u svakom ratu bili na poraženoj strani (osim u Domovinskom) i jer smo prekasno da možemo i moramo biti samostalni, trebamo se solidarizirati sa zemljama koje (valjda ne bez razloga?) smatramo razvijenim demokracijama s visokim životnim standardom i pravnom sigurnošću, kao što su skandinavske zemlje, Švicarska, Njemačka i Austrija. Zašto? Jer su te zemlje izgubile upravo ono čime su se najviše ponosile i narodi su izgubili ono što su stoljećima gradili i njegovali.
Isprva su mediji i policija zdušno prikrivali bilo kakve incidente i terorističke napade (kojih je sad već preko 400 izvedeno diljem Europe) od strane muslimanskih migranata, no, medijska se blokada pomalo probijala, počeli su se osnivati neovisni portali, neovisne novine, nastaju nove stranke i razjedinjena i fragmentirana Europa počela se objedinjavati, ali ne u smislu koji promovira Europska unija, već u moralnom i ljudskom – bratskom – smislu. Iako je velik broj migrantskih napada na europsko (kršćansko) tkivo i dalje zamračen, oni najgnjusniji ipak dođu do ušiju javnosti, a što je najgore, čini se da je licemjerje državnih institucija proporcionalno netom navedenim vidovima otpora domaćeg europskog stanovništva.
Posljednji primjer iz Austrije to dokazuje. Naime, u prosincu 2015. godine je Amir A., putujući Bečom s prevoditeljem koji ga je upoznavao s austrijskim načinom života, u kupalištu, odnosno bazenu imena “Theresienbad“, odvukao desetogodišnjeg (!) dječaka u svlačionicu, zaključao vrata i tamo ga silovao, nakon čega se vratio na bazen i nastavio bazenske aktivnosti. Policija je došla vrlo brzo i uhitila ga, a ovaj je sve priznao, braneći se time da je zločin počinio iz „seksualne nužde“ jer nije imao spolni odnos četiri mjeseca. Osuđen je na 6 godina zatvora. Prije nekoliko je dana Vrhovni sud Austrije tu presudu srušio i presudio novo suđenje pod obrazloženjem da silovanje nije u dostatnoj mjeri dokazano. Također je Vrhovni sud naveo da nije jasno je li žrtva pristala na spolni odnos, t.j. je li Amir A. djelovao protiv volje dječaka.
Neka ne bude zabune, Austrija ima slični kazneni zakon kao i Hrvatska, dakle bilo kakav govor o pristanku maloljetnika (djeteta) je pravno sulud i nemoguć, osim ako se na mala vrata ne uvodi ozakonjenje pedofilije, što ne bi čudilo. Dakle, niži sud je kaznio sa 6 godina zatvora, a viši sud je poništio presudu s imbecilnim pravnim objašnjenjima. Iz toga se može izvesti sljedeće: elitne društvene skupine, u što spadaju vrhovni suci, policijski načelnici, liječnici (psiholozi i vještaci), dakle svi oni koji su neizostavni u primjerice kaznenom postupku, provode politiku „tolerancije i multikulturalnosti“, odnosno uvode dvostruke kriterije čime domaće stanovništvo postaje građanstvo drugog reda, dok se otvoreno krše propisi i zakoni kako bi se zaštitilo barbare i divlju migrantsku hordu.
Austrijanac je, doslovno, preko noći u vlastitoj domovini postao osoba vez ljudskih prava, a sva prava za koje su se borili i radili njegovi pradjedovi, djedovi i očevi su trenutkom dolaska u Austriju dobili necivilizirani i neobrazovani divljaci iz pustinje. Unatoč svemu, državne institucije čine sve na štetu svojeg stanovništva, a u korist migranata. To može završiti na dva načina: ili će se dogoditi novo bujanje fašizma i ponoviti neka ranija mračna razdoblja, ili će se dogoditi scenarij rušenja komunizma u Rumunjskoj kad je komunistička vrhuška doslovno ostala bez glave, jer su radili protiv interesa svoga naroda.
Hrvati su možda istraumatiziran i kukavan narod koji dopušta da mu političke i društvene elite rade to što rade, no drugi europski narodi nisu, i njihovo je strpljenje pri kraju – fitilj je kratak – i ukoliko se aktualna europska politika ne uozbilji i promijeni smjer, migranti će vrlo skoro postati najmanji problem Europske unije.
Mila Marušić
