I dok se opraštamo s godinom na izmaku s priličnom dozom neizvjesnosti iščekujemo novu. I nadamo se, valjda je to ono spasonosno u čovjeku, da će biti i sigurnija i uspješnija i bolja.
Za Tomislavcity bpz.ba piše Marko Tokić
Za Božić su svi Hrvati dobili poklon pod bor od mlađeg Plenkovića, neki mi zamjeraju što pripominjem čiji je i od koga je, pa evo obećavam da vas od sad ne ću na to podsjećati. Umjesto moje omiljenice Plenky (i pridodatka o podrijetlu) od sada ću ga imentovati na sljedeći način Andrej Plenković Vjerodostojno. Naime, u božićno predvečerje obavijestio nas je da smo izgubili arbitražni spor oko INE. I usput se pobrinuo da nam tu ružnu vijest učini božićno lijepom pa nam je pod bor ubacio obećanje kako će hrvatska vlada od Mađara otkupiti INU. I tako jednu gorku zamijeni nam jedna radosna vijest (i umjesto prošlosti još jednom se okrenusmo budućnosti, radosnoj dakako).
Je li Karamarko bio u pravu? I zbog čega je otišao Karamarko tko o tome više da i raspravlja. Naime; ovaj je osvjedočeno, prema hrvatskim medijima, mutavi lik proročki predvidio ovakav ishod arbitraže i zahtijevao da se iziđe iz postupka i uđe u pregovore s Mađarima. No, ja sam i tada i sada tvrdim da to sigurno nije razlog njegova odlaska. Puno je vjerojatniji onaj stari hrvatski štos Sokol (što oće reći CIA, ili makar jedan njezin dio) ga nije volio. Jedan dio te iste CIA-e ne voli ni Trumpa i sve čini da se (i da li) po prvi put u američkoj demokraciji ospori izborna pobjeda, od uličnih prosvjeda, narušavanja elektorske izborne tradicije, pa… Ali, u ovom tehničkom mandatu njegova prethodnika to je još moguće, no uskoro Trump sjeda na mjesto najodgovornijeg čovjeka Amerike i umjesto osporavanog smušenjaka prema, za sada, najavljenom izboru buduće vlade čini se da dobivamo itekako čovjeka koji zna o čemu se radi. Sa sobom dovodi ljude koji će znati upravljati i preuzeti vlast pa su, za pretpostaviti je, ovo samo trzaji onih koji su u vremenima koja su prethodila osigurala takva mjesta koja nije lako izgubiti i koji se promjene i preuzimanja vlasti pribojavaju zbog gubitka ne samo moći i utjecaja.
No da se i ipak vratimo još malo u Hrvatsku. Ovih se dana bivši predsjednik Josipović požalio da su samo on i Josip Broz nepoželjni na Pantovčaku. I bi mi drago. Nije tamo mjesto još mnogim likovima (i metaforički i doslovno), ali ne pita se mene nego predsjednicu. Nakon što je Brozova bista udaljena s Pantovčaka i fra Jozo Zovko urede poškropio svetom vodom i izvršio blagoslov povjerovali smo da nam sviću radosniji dani. Sigurno je bolje nego je bilo ali bi valjalo ubrzati promjene u pravcu nada i snova hrvatskih branitelja i osloboditelja (koji su sanjali dom mira i radosti: Hrvatsku domovinu). No, bojim se da se još uvijek bije bitka za očuvanje stečevine onih koji su brinuli i brinu za Hrvatsku kao imovinu. Makar malo preuzimanja vlasti i ako ništa drugo primoravanje (onih koji su se snašli) da se imovina stavi u službu boljeg života svih hrvatskih ljudi, nadam se: nisu prevelika (i ne moguća) očekivanja.
Iz raznih nevladinih organizacija izmilila nova levica (više jugoslovenska nego hrvatska): likovi poznati (i ideje). Neki Markovina (jedan iz zbirke bisera) dao izjavu da hercegovački šljam živi u Splitu. Jedno mu je vrijeme, makar koliko znam, ćaća živio u Mostaru u kojem je možda i on rođen pa je jadnik moguće i u pravu iako ne posve. Naime, i nešto hercegovačkog udjela u splitskom šljamu, daklem, ima.
Božo Ljubić cvjeta i na svakom koraku priča o Odluci Ustavnoga suda o izboru zastupnika u Dom naroda i tumačenju po kojem je BiH prvenstveno država konstitutivnih naroda i ostalih (građana BiH) te se nada novom Izbornom zakonu. Sve je to lijepo. I doći će izgleda, uz tešku muku, do korekcija koje bi mogle osigurati (pa makar i privremeno) izbor legitimnih predstavnika naroda (a ne samo pripadnika) u tijela vlasti u BiH. Ali, ako je Ustavni sud ustvrdio ne samo da je BiH država konstitutivnih naroda nego i jednom davno definirao da se konstitutivnost ne očituje samo kao ustavno pravna sastavnost nego i kolektivan jednakost: na Ustavnom sudu, pa i Boži Ljubiću (dok govori o njegovoj presudi) je da kažu i kako se ta kolektivna jednakost očituje na središnjoj, da ne kažem entitetskoj razini vlasti i gdje je tu ustavna i stvarna jednakost konstitutivnih naroda.
Naime, za one koji ne znaju, na toj razini državnog ustrojstva Bošnjaci imaju entitet (Federaciju BiH) u kojem imaju vladu sa svojom većinom (8 ministara plus premijer na prema osam ministara iz reda druga dva konstitutivna naroda) i Srbi imaju entitet (Republiku Srpsku) u kojem imaju vladu sa svojom većinom (po istom i još povoljnijem modelu s obzirom na razlike u entitetskim parlamentima). I sad je, valjda, opravdano se zapitati gdje Hrvati imaju većinu? Ako su Srbi (u vladama) u jednom entitetu većina u drugom manjina, Bošnjaci (u vladama) u jednom većina u drugom manjina a Hrvati (u vladama) u oba entiteta manjina je li posve opravdano upitati može li se i smije li se Odluka Ustavnoga suda zaustaviti samo na Izbornom zakonu (unatoč navodno epohalnom političkom uspjehu da će nas makar legitimni predstavnici odsada, barem se nadamo, zastupati u vlasti).
I dok se svijet okreće (ako je vjerovati onima koji nas uvjeravaju da je Zemlja kugla) ili se cijeli svemir vrti oko nas (za prču svejedno je) jer ni u što ne možemo biti sigurni (jer zajamčenih učinaka naših nastojanja nema) i sigurnosti nema osim u činjenici da (kako pjesnik veli) na ovom svijetu stalna samo mijena jest. I stoga u Boga se treba pouzdati i učiniti sve što je u našoj moći. Počesto to nije dovoljno u zbroju silnica svijeta, ali je važno dati sve od sebe (ne zato jer to jamči uspjeh), nego stoga jer samo tako sebi nemate što prigovarati.
Sretnu, blagoslovljenu i uspješnu novu godinu. Obilje zdravlja i radosti. Mir i blagoslov. Na dobro nam došlo Mlado Lito i sveto porođenje Isusovo.
