Čak i među onima koji štuju Međugorje, kao i onima koji ga osporavaju, nije jasno kada su točno počela ukazanja, 24. ili 25. lipnja. Djeca su, naime, vidjela Majku Božju na Podbrdu u Bijakovićima 24. lipnja, na Ivandan (blagdan sv. Ivana Krstitelja), ali se službeno obljetnica ukazanja proslavlja sljedećeg dana, tj. 25. lipnja
. Zašto?
– Prvog dana ukazanja mi smo se prestrašili i pobjegli, tako da je naš prvi pravi susret s Gospom, kad smo razgovarali i molili skupa, bio 25. Sama Gospa je rekla da obljetnica bude 25. lipnja, kaže vidjelica Ivanka Ivanković Elez u knjizi “Razgovori s vidiocima”, objašnjavajući kako se toga vrućeg poslijepodneva šetala s Mirjanom Dragićević ispod Podbrda, kada su ugledale svjetlost i ženu s djetetom u rukama. Prepale su se i pobjegle, piše Večernji list BiH.
– Prvo se pojavio strah, strašan strah. Ali unatoč tome strahu, u svom sam srcu pomislila da je to Gospa, što sam odmah i rekla Mirjani. Pobjegle smo, ali smo se ubrzo vratile i opet smo vidjele Gospu. Od 25. lipnja Gospa se nastavila ukazivati Mirjani, Vidi – Vicki, Ivanu, Mariji, Jakovu i meni, kaže Ivanka Ivanković, dodajući da su Gospu više puta pitali zašto se ukazuje baš njima, a ona im je odgovorila da “ona ne bira najbolje”. – Na početku smo je pitali, na nagovor drugih, koliko će dugo dolaziti, na što je Gospa odgovorila: “Zar sam vam već dosadila?” Otada joj nikad više nisam postavila slično pitanje. Govoreći o vremenu i broju Gospinih ukazanja u Međugorju, kazala bih to da ipak samo dragi Bog i njegova Majka, koji nas beskrajno vole, znaju što nam je potrebno. Ima toliko ledenih ljudskih srca danas na svijetu, toliko grijeha i zla pa ne treba čuditi tolika Božja upornost i strpljivost Majke Božje. Gospa je više puta kazala kako je s nama zato što joj je to Bog dopustio i da će ostati sve dotle dok joj on dopušta, objašnjava vidjelica Ivanka.
Njezina prijateljica Mirjana Dragićević Elez prisjeća se tih istih zgoda kroz razgovor s fra Slavkom Barbarićem koji je bio stup međugorskog fenomena i oslonac vidiocima. – On je godinu dana pokušavao napraviti sastanak sa svih nas šestero vidjelaca. Kad je jedanput došao kod mene bio je ljutit i pitala sam ga: “Velečasni, što je vas toliko naljutilo?” “Kako me nešto takvo možeš pitati?! Da sam ja Gospa, nikad, ama baš nikad vas ne bih izabrao. I za mene je znak da je ona stvarno u Međugorju to što je izabrala vas šestero jer samo ona to može učiniti”, odgovorio je, pola ljutito pola u šali fra Slavko, prisjeća se Mirjana, dodajući kako kad su počela ukazanja “razmišljala sam samo o tome kad će sutra i kad ću opet vidjeti Majku Božju jer vidjeti je za mene znači biti u raju”.
– Kad o tome govorim, uvijek navodim ovaj primjer: Ja imam dvije kćeri. Kažu da je majčinska ljubav, ljubav prema djetetu, osim prema dragom Bogu, najjača prema djeci, ali dok sam s Gospom ne sjećam se ni svoje djece. Zato tih prvih dana, dok nisam znala ni za Lourdes, ni za Fatimu, ni za to da se Gospa može uopće ukazati, nisam razmišljala što će se dogoditi. U meni je jedino bila želja: nemoj nas ostaviti, dođi i sutra jer je tako lijepo bilo biti s njom, kao i danas, priča Mirjana Dragićević prisjećajući se kako dotad nije ni znala da Gospa može doći na zemlju.
– Molila sam svaku večer krunicu, išli smo na misu, ali nisam znala te stvari, i kad mi je Ivanka rekla da vidi Gospu, ja jednostavno nisam ni gledala u smjeru koji mi je pokazivala. Čak sam joj i pomalo drsko rekla: Jest, Gospa nema ništa drugo raditi pa je došla meni i tebi. Roditelji su nas učili Božjoj zapovijedi “Ne izusti imena Gospodina svoga uzalud”, a Ivanka mi govori: “Eno Gospe u brdu”. Ona je za mene u tom trenutku bila grešnica i ja sam je ostavila i htjela sam se vratiti u selo. Ali čim sam došla do prvih kuća u sebi sam osjetila toliko jak poziv da sam se morala vratiti natrag. Kad sam se vratila, Ivanka je stajala na istom mjestu. Tada mi je rekla: “Pogledaj sada, molim te”. Vidjela sam Ženu u dugoj sivoj haljini kako drži dijete u naručju. Odmah sam znala da je to Majka Božja jer ono što me je obuzelo – milina, ljepota, pa i nerazumijevanje otkuda to meni, otkuda da je ja vidim, nisam se ni sekunde dvoumila. Znala sam da je to ona, svjedoči vidjelica Mirjana Dragićević o događaju koji se zbio prije 36 godina, 24. i 25. lipnja 1981.•
Papa Franjo imenovao je jučer svoga posebnog izaslanika za Međugorje, poljskog biskupa Henryka Hosera koji mora izučiti pastoralno pitanje, obznanio je Ured za tisak Svete Stolice. Hoser, koji će otići u Međugorje, nema zadaću pokrenuti novu istragu o navodnim Gospinim ukazanjima koja su počela 1981. i koja se nastavljaju, nego treba prikupiti i produbiti pastoralno stanje i prije svega potrebe vjernika koji dolaze u Međugorje iz cijelog svijeta. Time je papa Franjo poništio davnu odredbu Kongregacije za nauk vjere kojom je svećenicima bilo zabranjeno odlaziti u Međugorje.
Potrebe vjernika
Odvojeno je, dakle, doktrinarno od pastoralnog pitanja, što je dobro za Međugorje i hodočasnike.
„Na temelju prikupljene i produbljene pastoralne situacije na tim prostorima, posebno kada je riječ o potrebama vjernika koji tamo hodočaste, treba predložiti eventualne pastoralne inicijative za budućnost“, piše u priopćenju o zadaći papina izaslanika za Međugorje. Dakle, Hoserova zadaća isključivo je pastoralna. Papa ne želi novu istragu nakon one koju je pet godina provodila i 2015. zaključila komisija stručnjaka na čelu s kardinalom Camillom Ruinijem i koju je osnovao Benedikt XVI. U priopćenju se objašnjava da Hoserova zadaća nije istraživačka, nego „isključivo pastoralnog karaktera“.
U razgovoru s novinarima akreditiranima pri Svetoj Stolici šef vatikanskog Ureda za tisak Greg Burke objasnio je da posebni izaslanik za Međugorje „neće ulaziti u pitanje marijanskih ukazanja jer su to doktrinarna pitanja koja su u nadležnosti Kongregacije za nauk vjere“. Na pitanje kada bi se Vatikan mogao oglasiti vezano za Gospina ukazanja, Burke je rekao da se dosje komisije za Međugorje još proučava. Burke je posebno naglasio da je današnje imenovanje izaslanika Svete Stolice „za Međugorje, a ne protiv Međugorja“.
Bivši mostarski biskup Pavao Žanić i sadašnji Ratko Perić nisu priznavali ukazanja i sučeljavali su se s franjevcima u Međugorju. Jedan od zaključaka Ruinijeve komisije odnosio se upravo na pastoralne probleme. Bilo je onih koji su predlagali da se Međugorska župa pretvori u svetište pod izravnom nadležnošću Svete Stolice. Drugi prijedlog bio je podjela Mostarske biskupije, odnosno da joj Međugorje više ne pripada, nego da se osnuje nova biskupija.
Papa Franjo imenovanjem posebnog izaslanika za Međugorje pokazao je veliko poštovanje prema onome što se događa na ovim prostorima. Bez obzira na to što je uvijek upozoravao da se s oprezom treba gledati na razne pojave koje se pripisuju Gospi i koje koji put udaljuju vjernike od poruke evanđelja, papa je ovim činom usmjerio veliku pažnju na Međugorje u koje odlaze milijuni vjernika, pa i oni koji su izgubili vjeru i tamo je ponovno traže.
Prioritet su hodočasnici
Prema onome što se može doznati, komisija na čelu s Ruinijem preporučila je da se prizna nadnaravnost Gospinih ukazanja, ali samo onih prvih, dok se za ostala sud trebao izreći kasnije. Komisija, nakon što je proučila bezbrojne dokumente i saslušala vidioce, predala je dosje Kongregaciji za nauk vjere. Papa Franjo je u zrakoplovu na povratku iz Sarajeva 2015., odgovarajući na pitanje potpisanog dopisnika Večernjeg lista, rekao da je Ruinijeva komisija obavila jako dobar posao te da će se o Međugorju ubrzo izjasniti. Od tada do danas nije se znalo što se u Vatikanu priprema vezano za Međugorje. Imenovanjem mons. Hosera svojim izaslanikom, papa je pokazao da su mu prioritet hodočasnici i njihova pastoralna skrb, piše Večernji list BiH.
“U ime Hercegovačke franjevačke provincije, čijoj je pastoralnoj skrbi povjerena župa Međugorje, izražavam sinovsku zahvalnost rimskom prvosvećeniku Svetom Ocu Franji na istinskoj pastirskoj brizi i pozornosti koja se očituje ovim imenovanjem”, poručio je provincijal fra Miljenko Šteko
