Naša stara hercegovačka domišljatost, izrečena u naslovu, ima praktično i političko zančenje u odnosu na položaj hrvatskog naroda u BiH, jer i nakon četvrt stoljeća u ”slobodnoj i samostalnoj Republici Bosni i Hercegovini”, Hrvati su još i danas – ”zadnja rupa na svirali”!?
Odlukom u Daytonu Srbi su dobili 49% BiH – za bh Srbe i Srbiju. Bošnjaci i Hrvati dobili su 51% BiH. Od toga Bošnjaci su nakon rata (Istiklal Harbi) dobili 33% u većoj polovici BiH za Bošnjake i – Tursku. Od srpskih agresora i bošnjačkih muhadžedina ostalo je dakle za hrvatske katolike tek 17% BiH, odnosno 5.88% od ukupne površine 51.129 km2 Bosne i Hercegovine. Srbi i Bošnjaci su brojčajniji, te srpsko-bošnjačku, ili pravoslavno-muslimansku agresiju uz snažnu potporu svjetskog Islama i Pravoslavlja, vode preko hrvatskih leđa: ”Teško magarcu preko kojega se konji tuku!”
Član bošnjačkog Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović pokrenuo je, na svoju ruku, proces revizije presude protiv Srbije za genocid, što je izazvalo revolt srpskog člana Predsjedništva. Izetbegovićeva odluka bez suglasnosti s druga dva čalna Predsjedništva, razjarila je žeravu u srpskoj polovici BiH i u Srbiji. Hrvatska strana je zabrinuta, jer pitanje revizije presude za genocid u BiH mogla bi biti kočnica za brzi ulazak BiH u euro-atlanske strukture!
Bosanskohercegovački Srbi su samo s turom u BiH, a cijelom svojom nacionalnom i vjerskom posebnošću istovjetni s veliko-srpskom i veliko-ruskom ideologijom i ortodoksnom crkvom, koje imaju u svome sadržaju šovinističke tedencije. Srpski narod u BiH, Srbi općenito, nisu zabrinuti za stabilnost bh države, jer oni imaju svoju ”državu” – Republiku Srpsku, koja se može odvojiti i samostalno opstati, ili se priključiti Srbiji; u svakom slučaju Srbi drže ključ (ne)stabilnosti u BiH.
Bošnjaci su u nedoumici, jer nisu u mogućnosti uspostaviti Bosnu i Hercegovinu kao građansku državu, u kojoj bi nametnuli zakon: jedna osoba, jedan glas. Naime, Bošnjaci već sada imaju većinu – 51% sveukupnog pučanstva u BiH; u perspektivi je dolazak većeg broja imigranata iz arapskih zemalja, ne samo iz zemalja koji su ratom zahvaćene, nego i drugih islamskih država, što bi znatno umnožilio muslimansko pučanstvo u BiH.
Uz Albaniju, Kosovo i BiH u Europskoj Uniji bile bi tri homogene muslimanske države. Uzevši u obzir novopridošle imigrante s Bliskog Istoka, Azije i Afrike, te već oblikovane muslimanske zajednice u svim europskim državama – čine sklad koji zadovoljavaja određene uvjete za islamizaciju Europe.
Uskoro će biti 60 godina moje literalne djelatnosti u hrvatskoj političkoj emigraciji gdje sam objavio tisuće naslova, među kojima je bio veliki broj s naglaskom na Bosnu i Hercegovinu, moju užu domovinu. U tekstovima nisu bili samo osvrti o položaju bh Hrvata nego i o drugim narodima koji žive u toj umjetnoj državnoj zajednici, u kojoj se njezini žitelji ne bi pomješali ”da se kuhaju u istom loncu”!
Ali svjetski čimbenici, međunarodne zajednice, posebice EU, na čelu sa Hrvatskom, žele održati BiH u današnjim granicama. Ne samo održati status quo, ovakvu kakva jest BiH, nego užurbano rade da se po kratkoj proceduri uključi u Europsku Uniju. Izvrsno! (Ačkosum!)
Hrvati u BiH su – piljak u opanku.
Kardinal Vrhbosanske nadbiskupije monsinjor Vinko Puljić požalio se javno na političare i medije, koji su šutili o nacrtu preustoja BiH kojeg su bh biskupi predložili 2005. godine. Nakon 12 godina pojavili su se komentari i osvrt na prijedlog biskupa o preuređenju Bosne i Hercegovine na četiri regije. (!?)
”Biskupi su predložili taj modus, da oni (političari) stoje iza onog što govore, da žele multietičku državu Bosnu i Hercegovinu…! Nema dobre volje, jer svi ovi koji se sada, na neki način pripucavaju, imitiraju staru Jugoslaviju. I oni su govorili da su svi jednaki, samo su neki bili jednakopravniji. Odjednom smo mi i Hrvati krivi što smo tu.” (Puljić)
Multietnička država BiH je iluzija, jer se konstutativni narodi ograđuju u svojim zaštićenim područjima. Oni koji su brojčajniji oni su i jači, ovo se odnosi samo na tako zvanu Federaciju BiH, gdje su Bošnjaci kadrije (božji službenici) i kadije (suci), stoga se mnogi Hrvati žale, jer ovakav zulum (nasilje) nije bilo ni u tursko doba. ”Despocije se ne popravljaju, nego propadaju.” (Starčević)
Ne možemo optuživati i osuđivati bosanskohercegovačke biskupe, koji su izišli s prijedlogom o ustroju BiH u četiri multietničke regije, jer samo tako biskupi bi mogli zadržati i održati hrvatske katoličke župe i ostatke ostataka hrvatskog naroda u ”Republici Srpskoj” i bošnjačkoj ”federaciji”. Prema podacima Katoličke zajednice u BiH , 269 crkava je potpuno uništeno, od toga u banjalučkoj biskupiji srušena je 81 katolička crkva.
Teško je nabrojiti sve zločine, materijalnu štetu, otimačinu, provokacije i uvođenje straha s čime se služe Bošnjaci u većinskim naseljima gdje tjeraju Hrvate na iseljavanje; kupiju ili otimaju njihova imanja da se oni usele ili da tamo nasele pridošle arapske obitelji.
Primjera radi navest ću samo dva nedavna slučaja, jedan političkog i drugi vjerskog značenja. Na prošlim lokalnim izborima za gradonačelnike i vijećnike, u Stocu su bošnjački glasači vidjeli da će kandidati na hrvatskoj listi biti izabrani, onda su razbili glasačke kutije i izudarali Hrvate koji su bili nazočni. Što su učinile državne vlasti i (ne)pravosuđe u Sarajevu? Nisu dali bivšem kandidatu SDA da se kandidira za gradonačelnika na ponovnim izborima. I ”mirna Bosna”!
Drugi slučaj ima veću težinu. U naselju Volijak, u općini Jajce, počela je gradnja džamije. Ne bi to bila nova vijest, jer džamije niču kao gljive u BiH, ali ovdje se radi o mjestu u kojem su hrvatski katolici u većini. ”Taj objekt nema nikakve građevinske dozvole, jer tamo nije mjesto za džamiju. Hrvati su se žalili načelniku Edinu Hozanu koji je rekao da on ne može ništa uraditi po tom pitanju. To nije nikakvo čudo, jer je upravo Hozan tijekom predizborne kampanje bio jedan od glavnih koji je postavio kamen temeljac za tu džamiju. (Vecernji.ba 23.02.2017.)
Ovaj osvrt mogao bi biti puno opsežniji s argumentima glede hrvatskog intentiteta BiH: porušeni samostani i crkve nakon turske okupacije bili su isključivo katolički; pravoslavnih manastira i crkava nije bilo s ove strane Drine; ni jedne džamije.
Čemu tolike džamije u BiH? Za potrebe vjernika ne treba graditi bogomolje na svakom pedlju zemlje. Džamije u BiH više imaju bošnjačko-tursku simboliku nego čitanje musafa (sveta knjiga).
Dokle god budu zatajavane povjesne istine – tako dugo neće biti mirnog suživota na tim našim prostorima; niti će biti boljitka u životu, a nema nikakvih izgleda ni za bolju budućnost. Jer, u logici dokazivanja (Petitio principi) pretpostavljanje tvrdnje koja sama mora biti dokazana. Dakle, znači pogrešku u dokazivanju, jer ono što treba dokazati uzima se kao osnova za dokazivanje.
Zaključna misao
Nedavna proslava Dana državnosti BiH pokazala je tko što slavi: Srbi slave Daytonski sporazum (21. studenog 1995.) jer su dobili svoju Srpsku Republiku; Hrvati slave obljetnicu opstanka Hrvatske zajednice Herceg Bosna (18. studenog), a Bošnjaci slave dan ZAVNOBIH (25. studenog 1943.) na kojem je donesena odluka: ”Republika Bosna i Hercegovina nije Srpska, nije Hrvatska, nije muslimanska, nego je Srpska, Hrvatska i muslimanska.”
Dakle, muslimani odnosno Bošnjaci (nisu svi muslimani – Bošnjaci) uzeli su komunistički termin sa Zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnooslobodilačke borbe, koji nam je u konačnici donio genocid u Srebrenici i pokolje diljem BiH. Teško je razumnom čovjeku shvatiti da netko može slaviti nadnevak, kad je uvedena komunistička diktatura u zemlji, kao početak svoje državotvornosti, slobode i utemeljenje nacionalne posebnosti.
Zašto se Bošnjaci protive uspostavljanju hrvatskog entiteta – Herceg Bosna, kad je svima jasno da je Federacija farsa, jer za stvaranje federacije trebaju dogovori i ugovor dvije ili više država, što nije slučaj u BiH. Republika Srpska nije sastvni dio Federacije BiH, jer ona ima svoje granice i svoju vladu.
Bošnjaci bi trebali s Hrvatima biti u Federaciji, ali Bošnjaci ne daju Hrvatima ni minimum vlasti; na državnoj razini nisu prepoznatljive hrvatske posebnosti jezika, kulture, vjere i običaja; hrvatski narod nema ni Radio-televiziju s hrvatskim kanalom!? Da li ovakva BiH, u kojoj se zapostavlja i progoni hrvatski narod ima nakanu uklopiti se u euro-atlansko zajedništvo? Zabrinjavaju nas česte posjete potpredsjednika hrvatske vlade i ministra vanjskih poslova Davora Ive Štiera Sarajevu, jer ne vidimo nikakvih signala dobrosusjestva s Hrvatskom niti dobrog komšiluka sa sugrađanima – Hrvatima!
Republika Hrvatska sporazumom u Daytonu obvezna je za BiH, a moralno je odgovorna za hrvatski narod koji obitava u BiH, čija je populacija skoro prepolovljena nakon Daytona. Na žalost, moram naglasiti, da su u Hrvatskoj bolje primljeni Srbi nego Hrvati iz Hercegovine, a razlog je tom apsurdu – što su u RH bili na vlasti komunisti, udbaši, petokolonaši i idioti, kojima su trn u oku Hrvati iz Herceg Bosne. Vlada RH osnovala je Vijeće za suočavanje s prošlošću, hoće li to iznijedriti dugo očekivanu lustraciju???
Prošla su vrema veleizdajničkih predstavnika vlastu u RH: predsjednika Stjepana Mesića, predsjednika Ive Josipovića, premijera Ive Sanadera, premijera Zorana Milanovića, ministrice Vesne Pusić i drugi, koji su iz mržnje naspram Hrvatima iz Hercegovine paktirali sa srpskim i bošnjačkim komunistima i udbašima u BiH.
Hrvatski narod u BiH treba i mora imati svoj kutak, jer samo se na taj način može zaustaviti bošnjačko-srpski šovinistički tsunami. Što je svojevremeno Otac domovine dr. Ante Starčević rekao za Hrvatsku, sada je aktualno za Hrvate u BiH: Neka Herceg Bosna bude samo uru dugačka i uru široka, makar bilo samo pet Hrvata, neka ih tih pet bude slobodno.”
Hrvatski biskupi, papa Franjo, političari, mediji i međunarodna zajednica trebaju shvatiti stvarno stanje u BiH i prestati natezati politiku snošljivosti i suživota u loncu koji ključa i čeka pogodan trenutak da eksplodira. Čudi me: Kako malo njih može spoznati istinu! (Quam pauci possunt dignoscere verum!)
Rudi Tomić / Toronto
