Stjepan Čovo, Franjevci žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Cetinskoj krajini, Franjevački samostan, Sinj, 2015.
Fra Milan Lapić i fra Stanko Bradarić nađoše se 24 rujna 1943. u Stupnom Dolu kod Ravnog, na putu u Dubrovnik. Jugokomunisti napadoše mjesto i uhvatiše ih. Bijaše to sinjska jedinica pa se oni pozvaše na »prijatelja« Peku Bogdana. Ta kako i ne bi, 6 je godina bio u sinjskom sjemeništu. Ali je bio i u Beogradu na sveučilištu gdje se priključio jugokomunistima. Kada je došao i ugledao navedene, uskliknuo je da ih je i prije čekao ali su umakli. Zna se što je slijedilo.
Ovaj povijesni podatak zorno ocrtava kako su se jugokomunisti odnosili i prema dalmatinskim fratrima. Ništa im nije bilo sveto, krvavo su slijedili svoju komunističku ideologiju. A nastavili su to i u poraću, kako nam ovo djelo pokazuje. Nama su ih, pak, predstavljali, a u Cetinskoj krajini još neki Bogdana i ine predstavljaju kao ćudoredne okomice, dobrotvore svoga kraja. Za ne povjerovati.
U Drugom svjetskom ratu i poraću Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja ubijena su 44 člana. Većinu su, podrazumijeva se, smakli jugokomunisti. Oni su i prednjačili po tomu da okrivljenicima nisu pružali mogućnost nikakve obrane. Optuži i smakni te kasnije zabrani bilo kakvo propitkivanje dogođenoga.
Knjiga pred nama podijeljena je na tri dijela. Prvi je zapravo uvod u ovu mučnu i tešku problematiku, dok drugi donosi životopise njih 20, koji su podrijetlom iz Cetinske krajine ili su tu živjeli. Čitamo kakve su veličine bili u svojoj okolini i kakve su ih ništarije poslije smakli. Tipična priča hrvatskog naroda iz tih vremena. Nakon ovoga slijedi treći dio s raznim prilozima. Oni još jedanput podcrtavaju veličinu ubijenih i malenost njihovih ubojica. Ma, oni nisu ubijeni, oni žive, a njihove ubojice su mrtve.
Bezrazložno je spominjati da ovakve knjige treba čitati. Razotkrivaju dostojanstvo ubijenih i nas izvlače iz jugokomunističkog blata u koje su nas uvaljivali predugih 45 godina. Nadajmo se samo da će što prije kucnuti čas da se za ove, kao i za druge, pobijene iz spomenute provincije pokrene postupak mučeništva. Dužnost je to njihovih nasljednika.
