Kao što se učenika u školi ne može kriviti za nešto što ga je profesor krivo naučio, tako se hrvatske birače ne može kriviti što su ih mediji dezinformirali. Ali, i jedne i druge se može kriviti jer ne koriste vlastitu pamet, već slijepo vjeruju autoritetu.
U posljednje vrijeme je napeto glede spomen-ploče HOS-a; Andrej Plenković je donio odluku koja je razljutila svakoga, i dok jedni tvrde da je popustio “ekstremnoj” desnici, drugi tvrde da je popustio ekstremnoj ljevici iz redova koalicijskih partnera.
>>Eksploziture rusko-turskih interesa u Republici Hrvatskoj?
Svima je jasno u kakvim su odnosima Kosovo i Srbija. Također je jasno da Albanci i Srbi nisu baš u najboljim odnosima. Kosovo je dobilo novu vladu čiji je predsjednik Ramush Haradinaj. nSrbija inače Haradinaja tereti za ratni zločin, Haaški sud ga je oslobodio, a uhićen je u Francuskoj početkom 2017. godine te brzo pušten na slobodu. Haradinajeva koalicija nije mogla sama sastaviti vladu, pa joj je u pomoć priskočila “Srpska lista”, stranka srpske manjine na Kosovu. Konstituirajuća sjednica vlade je kasnila tri sata, jer su zastupnici “Srpske liste” bili u Beogradu na konzultacijama sa srbijanskim državnim vrhom. Iako su ruke kosovskih Srba bile presudne za sastav vlade, od njihove strane uvjeta nije bilo. Dobili su mjesto zamjenika premijera te tri, politički nezanimljiva ministarstva.
Politička situacija na Kosovu je različita od Hrvatske samo po tomu što Plenković nije nikad bio optužen za ratni zločin; stabilnost vlade i zemlje ovisi o rukama protudržavnih elemenata koji se kao i Srbi na Kosovu protive samom postojanju slobodne i neovisne Hrvatske, odnosno Kosova. Situacija je slična u Crnoj Gori te Sloveniji, dok je BiH prema samom Daytonu politički nestabilna zemlja koja se može raspasti u svakom trenutku.
Jedva stabilna većina je jamac poslušnosti određene vlasti; zato protuprirodne koalicije odgovaraju izvanjskim središtima moći, a za posljedicu imaju unutarnje narodno nezadovoljstvo. Oreškovićeva je vlada srušena zbog INA-e i MOL-a; u hrvatskom nacionalnom interesu nije kupnja INA-e jer je to propala kompanija bez ikakve tržišne perspektive. MOST je bio iskorišten kako bi se vršio pritisak te je naposljetku srušio vlastitu vladu, tobože temeljem nekakve odluke nekakvog povjerenstva za nekakav nepostojeći sukob interesa. Karamarko je pokušao preslagivanje, ali mu nije pošlo za rukom – izgubio je potporu izvana ali i iznutra.
Drugi put je “puklo” na Agrokoru, u sličnim, ali ipak drukčijim okolnostima. Plenković je najavio otkup INA-e, no određenom broju interesnih skupina nije bilo po volji saniranje Agrokora, pogotovo ruskim novcem. Međutim, ovaj je put preslagivanje uspjelo, jer pomažeš onomu tko te poslušao; onaj tko nije htio rusku infiltraciju u Agrokor nije mogao dopustiti nove izbore u Hrvatskoj jer je MOST vrlo kaotična pojava i nezna se kako bi sve završilo. Zato se odlučilo za krpanje s HNS-om i SDSS-om, ali i za političku “egzekuciju” Vesne Pusić, Anke Mrak Taritaš i Gorana Beusa Richenberga.
Mora se reći da su INA i Agrokor samo neki od elemenata koji spadaju u strateške hrvatske nacionalne interese, a suprotstavimo li nacionalnim interesima određene nadnacionalne ili antinacionalne interese, bez kojih je nekad nemoguće ostvariti nacionalne, onda dobijemo umijeće politike.
S druge strane, kad bi države imale stabilnu vlast koja sprovodi interese svoga naroda, onda ih se ni na koji način ne bi moglo ucjenjivati, niti srušiti. Što, primjerice, mogu razna središta moći, od naftnih lobija, do liberala, preko europejaca ili soroševaca jednom Viktoru Orbanu i Mađarskoj? Orban ima moćnu parlamentarnu većinu, najveća oporbena stranka Jobbik je desnije od njega, narod ga obožava, nema “sultanske” ili “carske” ambicije, Mađarsku je učinio gospodarski snažnom, ima saveznike u SAD-u, Izraelu i Višegradskoj skupini; kako će njegovu vlast destabilizirati izvana? Briselski činovnici su jako ljuti na njega, sorosevski ga mediji proglašavaju fašistom, ali u Mađarskoj nije nijedan Mađar napadnut od strane radikalnih islamista, nitko na središnjem mađarskom dnevniku ne dovodi u pitanje temelje mađarske države, a zasigurno nema mnogo ulica s imenima mađarskih komunista.
Viktor Orban i ljudi oko njega su svjesni važnosti svoje uloge u trenutnom razdoblju mađarske države, svjesni su turbulentnog i nesigurnog doba koje nam svima predstoji te su svjesni da ne može služiti mađarskom narodu kršeći mađarske nacionalne interese.
Franjo Tuđman i Gojko Šušak su bili takvi ljudi; za kompromis da, ali ne za kompromis nauštrb nacionalnog interesa. Umiješanost vanjskih sila u unutarnje stvari jedne države je činjenica i modus operandi suvremene geopolitike, ne samo Hrvatske, nego svih država kugle zemaljske, velikih i malih. Od srednjovjekovnog načela da kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone došli smo do toga da danas kraljevstvo kraljevstvu donosi zakone, u doslovnom smislu. To je odlika vremena koja možda potraje, možda ne. Ipak, sposobnost je državnika prepoznati duh vremena te se tomu znati prilagoditi, a pritom ne napustiti narodne vrjednote i zajedničke nam vrijednosti.
Na sprovodu predsjednika Franje Tuđmana je Orban rekao sljedeće: “Niste samo vi izgubili. Cijela srednja Europa ostala je bez vođe. Ta regija bez predsjednika Tuđmana ne može biti stabilna kao što je sada. Treba nastaviti njegovim putem i nadograditi njegovo djelo.“ Skoro dva desetljeća nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika, žalosno je zaključiti da je Mađar tim putem nastavio, a Hrvat nije.
Josip Gajski
Vezani članci:
-Državna stabilnost – sprega politike i geopolitike (I. dio)
-Državna stabilnost – sprega politike i geopolitike (II. dio)
-Državna stabilnost – sprega politike i geopolitike (III. dio)
–Državna stabilnost – sprega politike i geopolitike (IV. dio)
