Marina Alerić Bebić, Bijeli pelin, Matica hrvatska, Grude, 2016.
Podnaslov jasno kaže o čemu se zapravo radi: zbirka domoljubnih i bogoljubnih pjesama. A unutra se skrilo mnogo toga.
»kad je Ivan odlazio/ još se zora nije bila poljubila ni s danom ni s noći/ mater je dugo na kapiji stala/ ostani još malo sine/ nisam te se nagledala/ a i ćaća još bi sluša/ di si bio šta si kuša/ ima li dušmanskog dima po hrvatskim gradovima« (Kad je Ivan odlazio) Želimo li razumjeti pjesnikinju, ove stihove zacijelo moramo pročitati. Ivan je njezin brat, dragovoljac, što je položio svoj život na oltar domovine. Je li morao poći u taj rat? Je li morao nositi stijeg slobode, dok su neki bili u debeloj hladovini? Je li baš moralo tako biti? Koloplet pitanja, tako sličnih jedno drugome što ruju po utrobi. I kako ne progovoriti pjesmom koja i propitkuje, i odgovara, i tješi…
Za kraj iz kojega potječe Ivan samorazumljivo je da se u svim okolnostima obraćamo svomu Bogu. Nije to nekakav bezdušan Bog, to je Bog koji daje smisao životu u najtežim trenutcima, koji nisu samo oni kada se gine nego i oni kada te bezdušno progone. To je vatra koja kuša čovjeka i koja od njega pravi ili zlato ili prelomljenu trsku. Osjećao je to Ivan i zbog toga je pošao braniti svoj dom, kao i mnogi drugi. To je taj njihov stijeg koji se leluja i pred našim očima. Sličimo li njima ili sličimo onima koji su se pojavili kada je sve prošlo?
Pjesnikinja o svemu ovomu naizgled progovara stišano, više je zaokupljena sudbinom svoga brata, ali u dubinskoj potki njezina pjeva osjećaju se ovakve i slične riječi. Ne smijemo izdati domovinu i Boga, ma koliko nam nekada bilo teško i ma koliko nekada zbog toga stradali.
Ima u ovoj zbirci različitih načina pjevanja, ali sve je to u službi spomenutih nakana. Zbog toga vjerujem da će čitatelji rado uzimati u ruke ovo djelo, naročito oni koje je rat itekako dotaknuo. Svrha pjesništva nije da nas se zabavi, nego da nas oplemeni, da se pročistimo, kako su to već stari Grci znali preporučivati. Marina Alerić Bebić hrabro je krenula tim putem.
