Vama koji ste strpljivo čekali svoje krvnike na pragovima domova, u hladnim podrumima, u crkvama, na ulicama, livadama, u poljima i vinogradima i šutke odlazili na gubilišta.
Vama koji ste gledali kako Vam ubijaju i kolju najmilije, ruše kuće, razaraju svetišta, skrnave groblja i raspela, a niste uzvratili mržnjom i osvetom.
Vama koji ste se sretali oči u oči s dželatima na rubovima zajedničkih grobnica i izgovarali u sebi posljednje molitve Svevišnjem čuvajući u srcima slike najmilijih.
Vama koji ste prije umorstva bili uniženi u svome ljudskom dostojanstvu, ali ostali uspravni i čisti pred Bogom.
Vama koji ste svoj ovozemaljski put završili pod ruševinama gradova i sela, u bezimenim jamama i vrtačama, u logorima i mučilištima, bez znaka križa i obilježja.
Vama koji ste istrgnuti rukom krvnika iz svoga djetinjstva i mladosti u grobove ponijeli neproživljene dane, neostvarene snove i nedosanjane ljubavi.
Vama koji nikad niste ugledali svjetlo dana jer su Vas ubijali u utrobama majki.
Vama koji ste ustali protiv Zla i krvavo se borili za hrvatsku slobodu ne mareći za oganj, čelik i smrt i ne štedeći svojih života.
Vama s imenom i prezimenom i Vama bezimenima čije su kosti posijane diljem Domovine, a ne znaju Vam se sudbine ni grobišta.
Za sve Vas danas palim svijeću i molim…
I svečano obećavam:
Neću Vas zaboraviti!
I učit ću svoju djecu da pamte. A oni neka svojoj djeci kažu. I djeca njihove djece svojoj djeci…
Zaborav bi bio grijeh. Neoprostivi grijeh.
Svaka Vaša rana i moja je. I svaka suza i jecaj i bol, svaki drhtaj, vapaj, jauk, molitva…
Bog je milostiv.
Nadam se susretu s Vama u Vječnosti.
S Vama, najboljima između nas.
Zlatko Pinter
