Poštovani i dragi prijatelji i poštovatelji žrtve generala Praljka, ujedinite se i povedite nas!
Prije svega, odredite Dan žalosti za Hrvate u BIH, ma gdje živjeli!
Okupite nas, od Neuma do Save, od Bihaća do Drijenča, da odamo počast svome Generalu!
Neka nam ništa ne govore političari!
Neka s govornice dopire samo glas umjetnika i vojnika.
Ne želimo čuti zvono brecanja i naricanja, nego pobjednički glas našega Generala.
Poštujemo želju našeg Generala da bude kremiran (jer to poštuje i naša vjera) i da se prospe njegov prah po zemlji Hrvata!
Tražimo li puno ako zahtijevamo da nas okupite na jednom mjestu?
Svejedno, u njegovoj Čapljini, Vitezu, Orašju ili našemu Mostaru, i pospe te nas njegovim pepelom?
Kažite nam, imamo li pravo na komemoraciju svomu Generalu, ili ćemo morati i za to dobiti ferman iz Sarajeva?
Imamo li pravo kazati glasno svomu vojskovođi:
Oprosti Generale što te, nedostojni tvog imena, mrtva prizivamo u pomoć!
Oprosti nam Generale sve naše zablude i naše grijehe propustom!
Oprosti na Generale što smo ti svojom dosadašnjom šutnjom punili bocu otrovom svoje nevjere i svoje nemoći!
Oprosti Generale što tek sada i mi i svijet čujemo tvoju riječ i razumijemo poruku koju si toliko puta za života ponovio!
Oprosti Generale, onima koji i danas vjeruju da nam je uzgajati „cvijeće“ koje ne daje ništa do otrova, tebi i nama namijenjenoga!
Halali Generale i onima koji ti ni mrtvom mira ne daju jer im nisi dopustio „izići na more“, jer im nisi prepustio naša sela i gradove koje smo, eto sami okupirali!
Pokušavaju nas razni tužitelji i kvazi-političari uvjeriti kako ovo nije presuda NARODU!
Jeste nečasni suci, jeste drugovi i gospodo iz Sarajeva – ovo je pokušaj presude narodu!
Ovo je, kako netko reče suvremeni Bleiburg!
Ovo je gore od Bleiburga, jer nas sada žive hoćete oderati i sahraniti!
Ali ste se prevarili! Znajte, da ste, tjerajući našeg Generala u smrt, ubili svakoga čija bi ruka opet poletjela potpisati novi Mirovni nemir!
U njegovoj smrti umrla je i naša poslušnost svakomu tko nas zastrašuje „bolje suživot nego Bleiburg, bolje ikakav mir nego…“ Bolje, nego što!? Ropstvo koje ste nam pripremili. Stotine optužnica za „znane i neznane“ koji su sudjelovali u čemu!? U organiziranju naroda za obranu svojih domova, za obranu BiH, dok ste vi govorili „ovo nije naš rat“.
Zapamtite, nismo ovce i nećemo ostat mirno blejati dok nas strižete.
Mi nismo narod 1994., ni od 1974. Mi smo ovdje 14 stoljeća! Bili i bit ćemo! Na svojoj zemlji, u svojoj vjeri!
„Tili su nas – kako kaže pjesnik – i Ugari stari, tili su nas i Turci i Mleci…“. Ali još samo tu! Najjači kada nam je najteže!
Zato znajte, zbog smrti pravednika, slijedi vam odgovor naroda!!!
Kakav? Znat ćete!
Kada? Čut ćete!
Odakle? Vidjet ćete.
Tebi naš Generale, pokoj duši i vječna ti slava!
Počivao u miru Božje! Mladen Ljubić-Vajta
