Između Frankensteina i Mengelea: Tko je bio dr. John Money, otac rodne ideologije, i zašto se pred smrt odrekao svojih teorija?

Žarko Puhovski je na portalu Ideje.hr 16. ožujka objavio tekst „Bilo kuda, rod je svuda… od Biblije na dalje“ u kojemu dokazuje da je rod društveni konstrukt koji postoji od pamtivijeka. Puhovski se poziva na Johna Moneya kao na autoritet koji je pojmu spola suprotstavio pojam roda, odnosno kao oca rodne ideologije. To je točno, za razliku od tvrdnji Ann Oakley koja je ovih dana dala intervju za Globus u kom tvrdi da je ona majka te ideologije, za koju inače premijer i brojni drugi tvrde da “ne postoji”. Na tekst je reagirao prof. Marušić, kojeg je Puhovski u tom tekstu spomenuo.

Tko je dakle John Money, “ludi doktor” čuven po slučaju Reimer, koji se pojavljuje u sadržaju kolegija A. Štulhofera, gdje ćete naći i predavanje “J. Moneyjev model narušenih ljubavnih mapa” uz “pedofilija i njezine varijante” i “pedofilija i moralna panika“? Kojeg Puhovski hvali, i njegove teorije? I po čijim je teorijama krojena dijelom i Istanbulska konvencija?

“Odrežite dečku testise i odgajajte ga kao djevojčicu”

Šezdesetih godina je kanadski par Reimer dobio blizance, Brucea i Briana. Prilikom obrezivanja eksperimentalnom metodom, kauterizacijom, Bruceu je posve uništen penis u dobi od 8 mjeseci. Obratili su se za pomoć Johnu Moneyu, tada već čuvenom američkom seksologu i suradniku Kinsey Instituta, čovjeku vrlo naprednih i nekonvencionalnih ideja. On je bio gorljivi pristalica ideje da ne postoje urođene razlike spolova, već da to zavisi isključivo od kasnijeg odgoja – ideologije danas poznate kao gender ideologija – te je predložio roditeljima da dječaka Brucea odgajaju kao djevojčicu i uklone mu testise, što je urađeno, i da mu ugrade umjetnu vaginu, što nije urađeno. Dječaku su dali ime Brenda, i kljukali ga ženskim hormonima bez da je on išta znao o tome da je rođen kao dječak. Money je bio oduševljen mogućnošću da svoju suludu ideju konačno može dokazati u praksi: dokazat će, na primjeru identičnih blizanaca, da će se jedan razviti u djevojčicu a drugi u muškarca, samo temeljem odgoja i očekivanja okoline. Na naslovnoj slici, tako, nisu dječak i djevojčica, nego – dva dječaka, od kojih je jedan podizan kao djevojčica!

Ali stvari su ubrzo krenule po zlu. Brenda se niije osjećala kao djevojčica, niti je uspjela razviti ponašanje tipično za djevojčicu, a u razredu su joj/mu se uvijek rugali. Iz inata je mokrio stojećki i vikao da nije djevojčica. Kad mu je bilo 13 godina pao je u tešku depresiju i rekao roditeljima da će se ubiti ako bude morao ponovo ići kod doktora Johna Moneya, koji mu je davao “terapiju”. Tada su mu roditelji rekli istinu, na nagovor obiteljskog psihijatra. Reimer je uzeo ime David, počeo je uzimati injekcije testosterona, i prošao operacije faloplastike, tj. ugrađen mu je umjetni penis, i testisi. Money je, međutim, i dalje eksploatirao taj slučaj, poznat kao “Johh / Joan case” – javnost nije znala da se radi o obitelji Reimer, kako bi se zaštitila privatnost, te ga i daje prikazivao kao trijumf znanosti i svoj veliki uspjeh na kom je temeljio karijeru.

Krivotvoritelj, pseudoznanstvenik – i pedofil

I tako bi i ostalo da 1997. profesor Milton Diamond, profesor anatomije i reproduktivne biologije koji je pratio rad Johna Moneya, nije istražio stvar i, zgrožen onim što je saznao, objavio da je eksperiment neslavno propao, te nagovorio Reimere da progovore javno o svemu kako bi se spriječili dalji eksperimenti suludog Moneya na nesretnoj djeci. Svih tih godina Money je tvrdio da je uspješno pretvaranje Brucea u Brendu dokaz njegovih teorija, koje ovdje na žalost nemamo prostora niti nabrojiti, a kamoli opisati. Suočen s optužbama za falsificiranje istraživanja, Money, koji je na tom slučaju sagradio sebi svjetsku slavu i znanstveni ugled, morao je priznati da zapravo uopće nakon 1978. nije bio u kontaktu s Reimerom – jer ovaj za njega nije želio ni čuti.

Reimer je zajedno s istraživačkim novinarom Colapintom napisao knjigu “As Nature Made Him: The Boy Who Was Raised as a Girl” (“Kakvim ga je priroda stvorila – slučaj dječaka odgojenog poput djevojčice”).

Godine 2000., David i njegov brat blizanac (Brian) optužili su Dr. Moneya, također velikog zagovornika pedofilije kao seksualne prakse, da je snimio brojne fotografije njih dvojice golih tijekom “tretmana” i da ih je prisiljavao na sudjelovanje u  “seksualnim igricama” u dobi od sedam godina. Doktor je tvrdio da je to bio dio eksperimenta, u kojem je Brian zauzimao muške  seksualne položaje, a David / Brenda ženske, “potčinjene”, kako bi razvio ženski spolni identitet. Znanstvenik bi dječake skidao do gola i tjerao da simuliraju spolni odnos.

2002. Brian je pronađen mrtav. Predozirao se lijekovima za liječenje shizofrenije od koje je obolio u međuvremenu. 5. svibnja 2004., nedugo nakon što je njegova supruga zatražila razvod, ubio se i njegov brat David Reimer. Reimerovi roditelji su izjavili kako Dr. Moneya smatraju odgovornim za smrt oba svoja sina. Money je tvdio da su mediji prenapuhali stvar zbog u njima prevladavajućeg desničarskog svjetonazora i  “antifeminističkog pokreta”. Rekao je da su njegovi kritičari zaostali ljudi koji žele dokazati da su “muževnost i ženstvenost ugrađeni u gene da bi onda mogli vratiti žene natrag u spavaću sobu i kuhinju.”

Broj žrtava ostaje nepoznat

Reimer nije bio jedini takav slučaj. Money je imao još takve djece, na kojima je vršio
eksperimente u jednoj specijalnoj klinici, i sva su kasnije imala velikih psihičkih problema. Tijekom 30 godina prikrivanja i zataškavanja prave istine o slučaju John / Joan,  temeljem krivotvorenih izvješća  Dr. Moneya o uspješnoj promjeni spolnog identiteta, njegove teorije postale su dominantno stajalište među seksolozima pa i liječnicima, uvjerivši ih da je “promjena spolnih uloga”, ispravna odluka u nekim slučajevima, što je rezultiralo tisućama takvih “promjena”. Danas u Švedskoj postoje “rodno neutralni” vrtići u kojima mušku djecu potiču da se igraju ženskim igračkama, i obratno, kako bi djeca “sama izabrala svoj rodni identitet”, temeljeni upravo na Moneyevim teorijama.

Te teorije je promicao i nedavno zatvoreni “Nordijski rodni institut”, kojeg je u dokumentarcu “Pranje mozga – paradoks rodne jednakosti”  komičar Harald Eia razotkrio kao šarlatansku organizaciju u kojoj rade “znanstvenici” posve isprana mozga, koji na pitanja odgovaraju poput govornih automata i koji uopće ne pokušavaju razumjeti kako znanost funkcionira i što ona uopće jest, iako u nju duboko i iracionalno vjeruju. Ukratko, razotkrio ih je kao ono što, kao i Money i Kinsey i ostatak te bratije stvarno jesu: politički aktivisti kojima je “znanost” samo pokriće za promicanje vlastitih teorija, a često i vlastitih (pedofilskih) interesa. Znanost oni zloupotrebljavaju na sličan način na koji neke baptističke navodno “kršćanske” sekte zloupotrebljavaju Bibliju.

No, ako se nešto javnosti prezentira kao “znanstveno” to kod mnogih ljudi poprima dogmatski karakter. Money je tako i dalje priznata veličina među seksolozima i pristašama rodne ideologije, a školski i vrtićki programi se i dalje rade prema njegovim “znanstvenim” teorijama – unatoč tome što je on još prije smrti sam odbacio gotovo sve teorije koje je zastupao! Moneyev rad se i danas visoko cijeni na Kinseyevom institutu i postoji zaklada za stipendiste koja je nazvana po njemu: “The John Money Fellowship for Scholars of Sexology“. U njegovoj uljepšanoj biografiji na stranicama Kinsey instituta nema, naravno, ni slova o slučaju Reimer.

Ali je moguće naći njegovu izjavu kojom brani pedofiliju kao normalnu seksualnu praksu – dok heteroseksualni odnos dvoje odraslih ljudi smatra neprirodnim i tzv. “socijalnim konstruktom”!

“Ako bismo govorili o slučaju dječaka u dobi od 10 ili 11 godina, kojeg intenzivno seksualno privlače muškarci u dvadestim ili tridesetim, ako bi odnos bio posve uzajaman i veza posve dobrovoljna…. onda to ne bih nazvao patološkim u bilo kom pogledu“, napisao je Money.

Money je razlikovao “dobrovoljnu” i “prisilnu” pedofiliju a za “dobrovoljnu” je smatrao da je prouzročena viškom roditeljske ljubavi, te kako se ne radi ni o poremećaju niti bolesti. Ali je zauzimao stav da je heteroseksualnost još jedan primjer društveno nametnutog, stoga umjetnog i ideološkog koncepta! Drugim riječima, on je smatrao da je on, pedofil, normalan – a da su svi drugi zapravo bolesnici.

Money među Hrvatima

Gender ideologija i dalje ostaje temeljem spolnog odgoja u mnogim “naprednim” državama, na zagovor kadrova iz Kinsey instituta, uglavnom pedofila i perverznjaka poput notornog Sandforta – kod nas poznatog zbog suradnje sa Štulhoferom, ili njemačkog seksologa i pedofila Guntera Schmidta, čije ime se pojavljuje u pedofilsokm časopisu “Paidika”, i koji je -gle čuda- također napisao jedan rad koji se bavio utjecajem pornografije na adolescente zajedno sa Štulhoferom (i, normalno, pronašao da to nema negativnih utjecaja).

Dotični je gorljivi pristalica Moneya, i član organizacija poput “Deutsche Gesellschaft für Sexualforschung” (DGfS), koja je odlikovala Moneya 2002. za zasluge na polju seksualne znanosti. Gunter Schmidt je inače i član njemačke organizacije “Pro familia”, koja sprovodi zdravstveni odgoj mladeži, i koja je poznata kao promicatelj rodne ideologije. Schmidt nije ni nakon objavljivanja te velike znanstvene prevare htio odstupiti od  obožavanja Moneya i napisao je knjigu o njemu. On i ostale Moneyeve pristaše su ga, i nakon što su Colaptinova knjiga i Diamondova istraga pokazala da je on sve svoje znanstvene radove krivotvorio, te da je ignorirao i prikrivao dokaze koji mu nisu išli na ruku branile time da su njegove pogreške bile posljedica, ni manje ni više nego – “false memory” sindroma, kod kojeg osoba snažno vjeruje u svoja “sjećanja” iako su ona faktički pogrešna, i pogrešnih podataka koje su mu obitelj i dječaci davali o svom stanju!

Slično zatvaranje očiju pred stvarnošću, sličan “false memory sindrom” možemo vidjeti ovih dana u Hrvatskoj, u vezi nepostojanja Moneyeve ideologije u “Istanbulskoj konvenciji”. Odgoj djece je osjetljiva i važna društvena tema, i razum nam jasno nalaže da tu ne smije biti prostora niti najmanjoj sumnji u zakone i međunarodne konvencije koje Hrvatska ratificira a koje se toga tiču, kao što takva sumnja ne smije postojati kod nekog tko se zapošljava u školi ili vrtiću.

Money, Sandfort, Štulhofer

I na kraju, na Moneya sam prvi put naišao čitajući “remek djelo” Thea Sandforta “Dječaci o svojim seksaualnim dodirima s muškarcima – studija seksualno izraženog prijateljstva”, dostupne na stranicama International Pedophile and Child Emancipation (ipce.info), organizacije koja se bori za “seksualna prava i seksualnu emancipaciju djece” (tj za prvo legalizaciju a kasnije sakralizaciju pedofilije) pokušavajući proniknuti jesu li istinite optužbe Judith Reissman da je dotični – pedofil (za što nije trebalo puno vremena). On je autor predgovora toj knjizi lidera pedofilskog kruga, inače prilično lošeg pedofilsko- propagandnog pseudoznanstvenog uratka kojeg je Money nazvao “jednim od navrijednijih istraživačkih radova o temi pedofilije koji su se ikad pojavili”, a u kojem Sandfort dokazuje kako je pedofilija dobra za dječake i kako su svi dječaci koje je ispitivao, a koji su bili u vezi s 30-40 godina starijim muškarcima, vrlo sretni i zadovoljni i zapravo sami zaveli stričeke, a ne stričeki njih.

U predgovoru je Money napisao kako se pedofili takvi rađaju, kako se to ne može nikako promijeniti niti preusmjeriti, kako je to prirodno i kako moramo biti prosvijećeni i pedofile kao takve prihvatiti bez osude.

Većina suradnika Thea Sandforta, redom sveučilišnih profesora i političara, je u međuvremenu završila u zatvoru što zbog silovanja dječaka što zbog dječje pornografije, poput  doktora prava Edwarda Brongersme, liberalnog nizozemskog političara poznat prvenstveno po zalaganju za legalizaciju pedofilije, ili Lawrencea Allena Stanleya koji je pao s tisućama fotografija gole djece. Što dovoljno govori o tome je li Money, osim što je bio nešto nalik dr. Frankensteinu i pokušavao mijenjati prirodu, i poput Mengelea vršio smrtonosne pokuse na djeci – blizancima kako bi dokazao svoje teorije (Mengele eugeničke a Money rodne, no sve se u konačnici svodi na isto), ujedno bio i – pedofil.

Izvor: narod.hr