Miroslav Blažević (83) rekorder je po broju utakmica na klupi hrvatske reprezentacije. Odradio ih je Ćiro kao izbornik 72 i upisao 33 pobjede, 24 remija i 15 poraza. Četiri od ta 72 dvoboja vodio je protiv reprezentacije Danske, koja je jedna od 11 država koje se mogu pohvaliti da su pobijedile Blaževićevu generaciju Vatrenih.
Danska, kao i Slovačka, protiv Ćire kao izbornika Hrvatske slavila je dvaput, samo je Francuska, triput, trijumfirala više puta.
– Hrvatska je nogometna velesila i to će dokazati na ovom Svjetskom prvenstvu. Već je dokazala! Nitko nije uspio uzeti svih devet bodova u ovako snažnoj konkurenciji kakva je naša. Imali smo najtežu skupinu od svih, no za nas nema najteže. Što je teže, to je nama lakše – komentira slavni umirovljeni trener za Sportske novosti.
Upitan što mu se najviše svidjelo iz vatrenog repertoara dosad u Rusiji, Ćiro kaže:
– Momci imaju sve ono što im treba za napraviti rezultat u kontinuitetu. Imaju klasu, izvrsnu atmosferu i obiteljski ambijent. Svaka čast Zlatku Daliću i svima onima koji su dali doprinos da tako bude. Svatko od igrača morao se prilagoditi kako bi skupina pojedinaca postala prava momčad, koja je u Rusiji već dosad napravila velike stvari, veli.
Bez pogreške
Blažević ne vidi mana kod Vatrenih.
-Pomno pratim što Dalić radi i on dosad nije napravio nijednu pogrešku. Neku me večer zvao da me pita “Šefe, što trebam napraviti?” A ja mu kažem, sine, samo nastavi na način na koji si ti zamislio, ja bih ti samo mogao pokvariti to što radiš. Dalić je uvijek bio ambiciozni, nadareni trener, koji je shvatio da je znanje najveći adut u ovom poslu. I, hvala Bogu, reprezentaciju vodi besprijekorno.
Blažević je bio Dalićev mentor. Mnogi kažu, učio je aktualni izbornik od najboljeg učitelja…
– Ma, pusti te priče. Mnogi su učili od najboljeg pa ništa. Nisu znali to upiti, iskoristiti. On zna. Zato što si daje truda. Sve analizira, a budući da je i talentiran, nepogrešiv je u sastavljanju momčadi, načina na koji će reprezentacija igrati. Dalić je jedan od glavnih razloga za moj optimizam da ćemo biti prvaci svijeta!, kaže Blažević
Ne skriva Ćiro što očekuje od Vatrenih na 21. Svjetskom prvenstvu u Rusiji, ali je li ipak možda malo pretjerao? Osvajanje svjetskog naslova bio bi nevjerojatan pothvat.
– A zašto ne bismo osvojili naslov? Razgovarate s čovjekom koji ne govori iz trbuha. Izanalizirao sam sve te takozvane tradicionalne favorite, izvagao njihov talent i naš. I znate što sam zaključio? Mi smo bolji od svih njih!, tvrdi Ćiro
Cijeni Ćiro jako hrvatske nogometaše, ali nije u nogometu talent sve. Postoje i neke druge sile koje mogu pogurati moćne nogometne, ne samo nogometne, nacije.
– Vrlo je teško i nepravedno pričati o sucima na tako velikom natjecanju gdje je auditorij toliko golem. Nitko se na Svjetskom prvenstvu ne usudi krasti, tako da nema razloga da spominjem taj fenomen sudaca.
Upitan vidi li sličnosti između sebe i Dalića, Blažević je odgovorio:
– Cijeli svijet je toliko evoluirao, da je stvarno teško raditi komparaciju. Meni je ipak bilo lakše nego što je njemu. Taj psihološki segment, koji se zove motivirana, galvanizirana ekipa, lakše sam mogao odraditi u Francuskoj 1998. godine nego što on može u Rusiji 2018. Ja bih svojim igračima samo pokazao neke sekvence iz borbi naših mladića u ratu i oni su odmah bili napaljeni. Danas toga nema, ali postoji jedan motiv kojeg svi igrači moraju biti svjesni. Oni su privilegirani da svoj narod mogu napraviti sretnim. Ili, naravno, nesretnim. Na to nitko od njih ne može ostati imun, kaže .
Ćiro vjeruje da aktualni hrvatski reprezentativci to shvaćaju.
– Shvaćaju, shvaćaju, itekako shvaćaju. To je skupina jako pametnih mladića, koji imaju svijest da im je ovo prilika da uđu u povijest, kaže Blažević.
Nije htio Ćiro Blažević posebno izdvojiti od hrvatskih igrača, dapače, takva ga pitanja posebno ljute. Zato će spremno odgovoriti podsjeća li ga ponašanje hrvatskih igrača na ruskim travnjacima na pobjednički stav koji su njegovi Brončani imali 1998. godine.
– Kazao sam vam, mi smo neposredno prije izašli iz rata i meni je bilo lako stvoriti taj borbeni duh. Sada je drugo vrijeme, no kod svakog igrača mora postojati odgovornost da svi zajedno afirmiraju domovinu do krajnjih granica. Zamislite samo da Hrvatska postane svjetski prvak i cijeli svijet priča samo o Hrvatima. Jeste li svjesni što to znači? – retorički pita Blažević.
Sjajan početak
Cilj je otići do kraja, ali što se sve mora dogoditi ili poklopiti da bi se takav čudesni scenarij ostvario?
– Ako ja tvrdim da možemo biti prvaci svijeta, onda to nitko ne smije shvatiti olako. To da vam bude jasno!, kaže.
I, za kraj, opet malo o Danskoj. Blažević je na Europskom prvenstvu 1996. godine u Engleskoj u 2. kolu skupine D prvi put zaigrao protiv Danaca. Bilo je sjajno, dva gola Davora Šukera i jedan Zvonimira Bobana za konačnih 3:0 i potvrdu prolaza u četvrtfinale Eura nakon samo dvije odigrane utakmice. Već sljedeće godine nije bilo tako lako. Kvalifikacijska utakmica za Svjetsko prvenstvo odigrana u Splitu u ožujku 1997. završila je bez pogodaka, dok je nešto manje od pola godine kasnije Danska u Kopenhagenu svladala Vatrene sa 3:1. Danci su u tom okršaju izborili prvo mjesto na tablici i direktno se plasirali u Francusku, ali su potom u posljednjem kolu pomogli Hrvatskoj odigravši s Grčkom na Olimpijskom stadionu u Ateni 0:0. Grčka je ispala, Hrvatska kao druga otišla u dodatne kvalifikacije, izbacila Ukrajinu i onda 1998. na najvećoj smotri ispisala povijest. Četvrti dvoboj bio je puno nevažniji, u prijateljskoj utakmici pred 7.000 gledatelja na splitskom Poljudu 10. veljače 1999. godine, Danska je golom Ebbea Sanda svladala Ćirine Vatrene sa 1:0.
Moramo ih respektirati
– Njihova utakmica s Francuzima pokazala je koliki respekt moramo imati prema Dancima. Morat ćemo iscrpiti sve svoje rezerve kako bismo pobijedili. A ako dobijemo Dansku, onda se otvara upravo onakav horizont kakav sam ja zamislio.
Upitan kako bi trebalo igrati protiv Danaca, Blažević kaže:
– Slušajte, Dalić je sve razradio u tančine i ja to sve znam, ali neću ništa reći. Jer strategija je efikasna samo onda kada je iznenađujuća. I zato ona uvijek mora ostati u zatvorenom krugu – zaključio je Ćiro Blažević./
