U ljjeto 2015. godine igrala se završnica Lige Hercegovine u Ljubuškom. U finalu je momčad Međugorja osvojila prestižni naslov. Protivnik joj je u finalu bio predstavnik Stoca, momčad Vidova polja, tada najugodnije iznenađenje natjecanja. Bila je to mlada momčad koja je haklerski izgledala najbolje, ali u finalu je presudilo iskustvo Međugorja. Tada je pozornost na sebe skrenuo jedan mladi Stočanin. Odličan hakler Nikola Katić
na tadašnjem je turniru proglašen najboljim strijelcem sa 6 postignutih golova. Jasno je po njegovoj igri na male golove bilo kako su mu u noge ugrađene tehnike velikog nogometa jer loptu je, umjesto đonom, primao vanjskim ili unutarnjim dijelom tenisica… Neki su se na tribinama čudili kako to da je najbolji strijelac, a na velike golove je igrao na mjestu stopera. Katić je 2014. godine iz matičnog HNK Stolac prešao u hrvatski trećeligaš Neretvanac iz Opuzena. Kvalitetu tada mladog nogometaša u to vrijeme nije perspektivnom ocijenio Zrinjski, iz Stoca su im tog mladića preporučili nekoliko puta, ali Zrinjskom nije bio zanimljiv. Nije ga perspektivnim ocijenio ni Široki Brijeg s kojim je i odigrao nekoliko probnih utakmica. Zrinjski i Široki znali su za ovoga mladića, ali nisu prepoznali njegov potencijal. Pred nosom im je bio dragulj, a nisu to primijetili, bolje rečeno, nisu bili sposobni prepoznati potencijal. Vjerojatno je tu Katić
imao i sreće jer pitanje je bi li danas bio standardni član škotskog velikana Glasgow Rangersa da je završio u nekom od bh. klubova. Katić je dobrim igrama u 3. HNL uspio već 2016. godine osigurati prelazak u hrvatski prvoligaš Slaven Belupo. Rangersima ga je Slaven prodao za 2,3 milijuna eura, što je najveći transfer u povijesti tog kluba! Nikola Katić je samo tri godine prije toga bio najbolji strijelac na završnici Lige Hercegovine… Telefonski smo razgovarali o toj temi s Katićem koji je u međuvremenu kod planetarno popularnog nogometaša Liverpoola Stevena Gerarrda, danas trenera Rangersa, odigrao sve dosadašnje utakmice u škotskom prvenstvu i u kvalifikacijama za Europsku ligu. Do sada je odigrao šest europskih susreta (zabio je i jedini gol u remiju 1:1 protiv Osijeka na utakmici koja se igrala na kultnom Ibroxu) te dva prvenstvena susreta. Škotske je navijače brzo “kupio”, a prije toga je to napravio s Stevenom Gerarrdom. – Posebno je zadovoljstvo raditi s takvom igračkom i trenerskom veličinom. Očito je kako nije zaboravio igračku karijeru jer točno uvijek zna što je nama nogometašima potrebno. Prema nama ima poseban odnos i pravo je zadovoljstvo raditi s njima – počeo je razgovor Katić.
Viralna je postala šaljiva konferencija za medije na kojoj je upravo Gerarrd bio “prevoditelj” za Katića. Engleski jezik kod Škota često nije ni blizu onog engleskog kakav mi gledamo na TV-u. Tamošnji novinari su sa svojim posebnim naglascima postavljali pitanja Katiću, a “prevodio” mu ih je Gerarrd… Katić je na tečnom engleskom odgovarao. Taj jezik očito dobro poznaje, pa je cijela situacija zato i dobila na šaljivosti. Gerrard mu “prevodio” – Ha, ha, ha, svi su me zezali zbog toga. Još se nisam navikao na to kako Škoti govore engleski. Već deset godina učim taj jezik i dobro se koristim njime, ali oni imaju čudan izgovor i nekad govore brzo pa ih ne razumijem. Srećom, najveći broj igrača u svlačionici govori poput mene pa se lako sporazumijevamo. Ipak, sad mi je lakše kad imam s kime progovoriti na hrvatskom s obzirom na to da nam je nedavno došao Borna Barišić iz Osijeka. S njim sam svlačionice dijelio i na reprezentativnim akcijama, a s njim se sada i najviše družim u slobodno vrijeme – dodao je Katić. Slično kao u svim otočkim klubovima, u Katićevu klubu igrači provode gotovo cijeli dan. Ujutro dolaze na trening, nakon čega ostaju u klupskom kampu. – Stigao sam donekle obići Glasgow i mogu vam reći kako je to jako lijep grad. Nekih sam 20 minuta vožnje smješten od kampa u kojemu provodimo najveći dio dana, ali navečer stignemo otići u šetnju te ponešto vidjeti. Klima, naravno, nije ni blizu onoj kakvu imamo u Hercegovini, ali ovo je lijepo mjesto i ugodno za život – dodao je Katić koji nije zaboravio mi mjesto s kojeg je počeo, pa ni ekipu s kojom je prije samo tri godine haklao na Ligi Hercegovine. – To su moji najbolji prijatelji. Stalno smo u kontaktu, komuniciramo preko društvenih mreža, Vibera. Oni najbolje znaju kroz što sam sve prošao. Prvih se nekoliko godina života ne sjećam baš, ali otkako je moja obitelj iz Čapljine prešla u Stolac kada sam imao pet godina, upoznao sam tu ekipu s kojom sam nekad igrao mali nogomet za Vidovo polje. Svaki put kada sam u Stocu družimo se, oni ulaze u onu prvu kvotu dresova Rangersa koji idu za Hercegovinu – zaključio je Katić.
Pročitajte više na:bpz.ba
