ŠTO NAKON DRUŽE „ĆULAHIJA“: Rušenjem konstitutivnosti dolazi do rušenja i Daytonskog mirovnog sporazuma
Gdje nestaje racionalnost i logika, rađa se patriotizam. Tako bi se kratko objasnila izborna retorika kandidata, kako i sam voli istaknuti, za člana Predsjedništva izostavljajući onaj prefiks hrvatski kako je Ustavom i definirano. Puna patriotska usta i retorika koja poziva na direktno kršenje Ustava BiH, teško da igdje mogu prolaziti kao u Bosni i Hercegovini, i uz to još predstavljati takvo što kao pravi patriotizam. Zbog neskrivenog gađenja prema Hrvatima i izbjegavanja izgovaranja te imenice i mi ćemo izbjegavati izgovor njegovog imena pa ćemo ga nazvati „Ćulahija“ zbog sklonosti upotrebe manipulativne retorike kojom nepopravljivo gura ovu zemlju u propast
Krenimo redom.
Dotični „Ćulahija“ kao izvorno uporište konstitutivnosti navodi bivši SSSR i konstitutivnost kao produkt Oktobarske revolucije čega bi se postidili i najveći Ćulahijini obožavatelji, a Hrvoje Klasić od muke skočio u Savu opasan hercegovačkim kamenom (simbolično) da ga nikada nitko ne pronađe. Oktobarska revolucija i njeni idejni tvorci su izrijekom prezirali bilo kakav oblik kolektivnih prava, slali u gulage svu tadašnju elitu koja je i pomišljala na bilo kakav oblik zaštite malobrojnijih kolektiva koji su egzistirali na prostoru Sovjetskog saveza. Nadalje, bilo kakva teza oko preuzimanja te ideje od strane komunista i implementiranje konstitutivnosti na prostor Bosne i Hercegovine kroz tadašnji ZAVNOBiH je još veća ćulahija od samog Ćulahije. Tito nije zamišljao ravnopravnu i konstitutivnu, modernu i europsku Bosnu i Hercegovinu niti je htio da ona to ikada bude. Takva konstrukcija Bosne i Hercegovine kao i srpske i hrvatske i muslimanske je trebalo smanjiti već tada prisutne identitetske, ali prvenstveno političke trzavice oko uređenja zemlje. Upravo je ta konstrukcija i nastala na upotrebama federalnih institucionalnih aranžmana kako se tadašnja federalna republika ne bi sama od sebe raspala zbog različitih pretenzija muslimanskih/bošnjačkih i srpskih elita, slično kao i danas što se događa na relaciji F BiH i RS-a.
Koncept konstitutivnosti koji je temelj Ustava BiH kao Aneksa 4 dogovorenog u Daytonu prije svega služi kao jasno prepoznavanje ovih triju kolektiva kao državotvornih naroda. Takva konstrukcija dovela je mira a ne do konflikta. Retoričkom zamjenom tih teza zapravo i dolazi do mogućeg konflikta kako to očigledno nastoji izvjesni Ćulahija. Rušenjem koncepta konstitutivnosti ruši se i Ustav BiH, a samim time i Daytonski mirovni sporazum. Pokretanje i prebacivanje na čisti građanski model kakav ispravnim smatra Ćulahija je nemoguć, ne samo zbog suprotstavljanja hrvatske i srpske političke elite, već iz razloga što unutar bošnjačkih lidera ne postoji nikakav dogovor kako bi takav model izgledao i kako bi bio primjenjiv u praksi. Zapravo takav model nikada nije nitko ni ozbiljno predstavio u institucionalnom ni administrativnom smislu kako bi bio dizajniran upravo zbog nemogućnosti stvaranja bosanskohercegovačkog nacionalnog identiteta koji u formi građanskog nikada nije postojao.
Koji su scenariji takve retorike i takvih modela, koji direktno krše postojeći Ustav BiH i cjelokupan Daytonski mirovni sporazum, Ćulahiju nije ni briga. Zna Ćulahija da sankcija neće biti jer je on „raja“, a „raju“ se ne dira. Zna to i aga Suljaga. Javio im antiterorist Alispahić. Ako već ne vole ovu zemlju, neka bar prestanu zbog Klasića.
