TAJ BRIJEG

Dok ga promatram spoznajem
kako se nekoć pod stoljetnim hrastom rodila duga
i svojim bojama otkala Brijeg.

Umivajući ga zorama,
hranila ga molitvom,
čvrsnući za nadolazeće nevere i oluje.

Odrastao je poput feniksa.
Nadrastajući uvrede i boli
prerastao u izvorište smiraja.

Taj Brijeg pod kojim se sanja i živi, rađa, umire, putuje, moli.
Taj Brijeg – pod kojim jesam i bit ću.

Fra DIDAKU BUNTIĆU

„gladna nahrani, žedna napoji…“

I još k tomu
mnogo toga
odradila je i doradila
tvoja ponizna duša.

Tebi i Brijegu
rijeke sužanja su dolazile,

odlazeći
s punim košarama
s „pet kruhova i dvije ribe“

s pjesmom,
svjesni
kako su hodili
po GORI BLAŽENSTAVA.

A. B.ŠIMIĆU

Mjesto kistom oslikao si je pjesmopisom.
Odijevajući u ode njene brijegove.
I svaka molitva na putu,
bila je
za Hercegovinu;
hraniteljicu, majku, sestru.

… i danas
dok pod tvojim i mojim brijegom
sunce uskrisuje zore
pjesnici se susreću na ŠIMIĆEVIM SUSRETIMA.
I po tko zna koji put
baš tu se sastaje „naš različiti smisao“

dok voda žuborom teče
dok ljudi se muče radom
Brijeg stameno stoji.
…dostojan susjed neba.