Kakvo je to, pitate se, „mjesečarenje“? Ni na početku ni na kraju mjeseca? Štoviše, ni na početku ni na kraju te kulturne manifestacije?!
Hm, da… Što jest, jest: malo je nezgodno. No, ja sam tu čist. I u prvom i u drugom pitanju. Niti se sprdam s kalendarom niti pišem reportažu. Naslovom samo svraćam pozornost na zbivanje koje nadahnjuje članak. A ne zamjeram ni “mjesečarima“ u Knjižnicama grada Zagreba i u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske što su god. 1995., kada su smišljali i osmišljavali tu veličanstvenu manifestaciju, svoj pjesnički „Mjesec“ protegnuli na dva jesenska mjeseca. Nikako. Meni je draga ta pjesnička sloboda.
Benjamin Tolić: Mjesec knjige
Ove godine „Mjesec hrvatske knjige“ traje od 15. listopada do 15. studenoga. Otvoren je – pod geslom „Baš baština“ – u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu. Manifestacija je, kao i svake godine, posvećena knjizi, knjižarstvu i knjižničarstvu. Knjižnice i druge kulturne ustanove organiziraju, u suradnji s piscima i nakladnicima, diljem Hrvatske javna čitanja, predstavljanja i prodaju knjiga. Čita se znanstvena, publicistička i beletristička, ozbiljna i zabavna knjiga. Nevjerojatno! Nacija, pred mojim očima kuje i prekiva svoj kulturni identitet na nakovnju Ivana Evanđelista: U početku bijaše riječ! Divota! A cijelu tu kovačnicu, u skladu s geslom „Baš baština“, jučer je obasjao pravi identitetski dragulj: izložba „Hrvatska glagoljica“ postavljena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu, otvorena od 6. studenoga do 15. prosinca 2018.
A sada – dosta. Kako me je zanos ponio, mogao bi tko pomisliti da bolujem od primitivna knjigoštovlja ili da sam zanesenjak koji ne vidi ni prst pred nosom.
To bi, naravno, bila teška zabluda. Da bolujem od knjigoštovlja, sigurno bih, poput don Anđelka Kaćunka i Denisa Kuljiša, našao nešto i u „Goloj istini“ Nives Celzijus. Ako ne zrno soli, možda zrnce vulgarnoga sladora. Tko zna? Ali, eto, nisam tražio, pa kako bih našao? Oba njezina predstavljača, i don Kaćunko i Kuljiš, o toj knjizi duboko šute. Ništa dakle ne znam o „Goloj istini“. A šteta, grdna šteta! Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog činjenice da je rasprodana u nakladi od – 50.000 primjeraka.
Nisam puno bolje prošao ni s Martinom Dalić i njezinom knjigom. Ta je knjiga stekla znatnu slavu još dok je bila bezimena. Jutarnji je list pomno pripremio njezin izlazak na svjetlo dana. Tiskao ju je, kažu, u državnoj tiskari, pod naslovom „Agrokor. Slom ortačkoga kapitalizma“, a ne zna se tko je platio troškove. Cijelu nakladu – 45.000 primjeraka – Jutarnji je list rasprodao u jednom danu, od jutra – „do 14 sati“. kao svoj besplatni dodatak!
Za istinitost brojčanih podataka ne jamčim. Za njih su odgovorni nakladnici tih knjiga. Meni njihovi nevjerojatni podatci služe samo kao znak da vidim malo dalje od prsta pred nosom,
Zatim su knjigu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici pred Andrejem Plenkovićem i njegovom brojnom pratnjom preko svake mjere hvalili ljudi koji se razumiju u tu vrstu književnosti – Emil Tedeschi, Boris Vujčić, Borislav Škegro itd. Na krilima tih ocjena knjigu je hrvatskoj javnosti drsko predstavila i sama autorica tvrdeći da je Plenković, zahvaljujući svojoj mudrosti i hrabrosti, posebnim zakonom o Todorićevu koncernu Agrokoru spasio od propasti 50.000 radnih mjesta, ako ne i cijelo hrvatsko gospodarstvo, te da nije bilo nikakve Skupine Borg i da je sve što su radili ona i njezini suradnici pod Plenkovićevim vodstvom bilo ćudoredno čisto i zakonito. Amen.
Knjiga dakle nije, kako se očekivalo, osvetnica, nego pohvalnica. Tako je bolje. Samo nije jasno, ako stvari stoje kako ih tumači gđa Dalić, zašto je Plenković otpustio Antu Ramljaka iz Agrokora i Martinu Dalić iz Vlade. Zašto je, uglas s Predsjednicom, pozivao nepostojeće Borgovce da vrate na strvinarski način stečeni novac?
Te opaske upućene su hrvatskoj političko-gospodarskoj eliti. One ovdje samo potiču čitatelja na razmišljanje je li knjiga Martine Dalić „Agrokor. Slom ortačkoga kapitalizma“ svojom carskom prezentacijom i svojim protuslovnim sadržajem donekle zasjenila „Mjesec hrvatske knjige“ i koliko takve knjige suoblikuju hrvatski kulturni identitet.
Benjamin Tolić