Prije sedam godina, 9. siječnja 2012., kada je obilježavan dan osnutka RS u Banjoj Luci, Dodik je biskupu Komarici uručio ‘Orden časti RS’. Tada je preuzvišeni biskup kazao kako je orden časti primio jer „se trebamo okrenuti prema istini i pravdi, ali i praštanju. Naša je kršćanska dužnost praštanje“ – rekao je tada Komarica. Ovih dana, iz bolnice, na pitanje novinara Radio Sarajeva da prokomentira dolazak Čovića, Bevande i dopredsjednika RS-a Jerkovića, biskup Komarica odgovara: „Oni pokazuju svoje lice, treba njih pitati kako oni to komentiraju… Dobit će pobjedu oni koji se budu zalagali za pobjedu. Ako konstruktivci zakažu, onda će destruktivci pobijediti. Budite na strani konstruktivaca”. O kakvoj i čijoj pobjedi priča biskup vjerojatno ne mogu dokučiti ni liječnici koji brinu o biskupu.
Po običaju, oštrije od Komarice, za istu radio postaju je s neskrivenom dozom mržnje, o Čoviću govorio i notorni fra Ivo Marković, sramota franjevačke provincije Bosne Srebrne i franjevačke Teologije u Sarajevu: „Svaki sudionik na toj proslavi je sudionik u zločinu, Dragan Čović je sramota hrvatskog naroda jer je ulaskom u moralnu tminu RS uvrijedio svakoga časnoga Hrvata, i mene osobno, a pogotovu Državu kojoj je bio predsjednik“ – reče fra Ivo, odrađujući normu antihrvatstva koju su mu zadali iz AID-a, njegovi stari drugovi udbaši.
Oglasio se i budući Komšićev savjetnik, Stipe Mesić: „Bez obzira na sve “čoviće” i “dodike”, BiH će naći svoje mjesto u EU. Taj proces će ići koliko se god netko tome suprotstavljao. BiH mora opstati i radi svijeta i Europe, a najviše građana BiH. Svi koji se trude da razbiju BiH podržavajući Čovića i Dodika, oni griješe, a vrijeme će pokazati da su pogriješili“, kazao je bivši predsjednik Hrvatske. O kojemu je vrijeme već sve reklo. Još samo da se Republika Hrvatska uistinu oslobodi pa da i sudstvo kaže svoj sud o njegovoj veleizdaji vlastite države.
Davor Bernardić, se osjetio pozvanim u ime ono malo preostalih odanih mu SDP-ovaca, stati u „obranu dostojanstva ugroženih Hrvata“ u RS-u, jednako kao i smiješna Jadranka Kosor, koja je još jučer s divljenjem gledala u Čovića kao predsjednika sestrinske joj stranke. Oglasio se i nekakav profesor Puljak u ime svoje family-party koja se pretenciozno nazvala „Pametno“. On bi pak da zagrebačko Sveučilište oduzme počasni doktorat Čoviću. Bog te pita kakve to veze ima s Banja Lukom.
Tako da kad čovjek vidi tko sve napada Čovića (udbo-analitičar Puhovski, wanna-be povjesničar Klasić, Vesna Pusić, Anka Mrak Taritaš, ) i zbog čega ga napadaju, bio ti on simpatičan ili ne, nema ti druge nego mu opet čestitati. Prvo jer stvarno zna ići na jetru velikobošnjačkim ksenofobima i šovinistima koje se može samo na ovaj način u potpunosti razgoliti. Drugo, jer je dosljedan politički partner legalno i legitimno izabranog srpskog člana Predsjedništva BiH, u kojemu je i sam trebao sjediti da nije bilo bošnjačke mašinerije pune mržnje prema svemu hrvatskom, mašinerije koja je silom tamo smjestila Sejdu Komšića. Treće, što je odavno disciplinirao zagrebačku gospodu i drugove iz sestrinskog HDZ-a, koji se ni ne usude kritizirati ga i određivati mu kakvu politiku će voditi. Takav Čovićev pristup je jedini način kako se može nositi sa strašnim pritiscima čaršijskih medija i bošnjačkih političara svih vrsta.
S druge strane, ista ta bošnjačka kamarila se ne usudi kritizirati premijersku Srbije ni veleposlanika Srbije što otvoreno podržavaju ne samo Dan RS-a nego i moguće, buduće odcjepljenje od BiH, kojim se prijeti u slučaju priznanja Kosova i brisanja granica između Kosova i Albanije.
Nije ovo prvi slučaj kada se u razmišljanju preklope ekstremna jugo-ljevica (Pusić, Puhovski) i hrvatska kvazi-desnica, s velikobošnjačkim telalima, iako i jedni i drugi i treći dobro znaju da Republike Srpske ni njezinog Dana ne bi bilo i nije moglo biti bez pristanka Zagreba i Sarajeva. Zato Čoviću treba još jednom stisnuti ruku i dati potporu pred naletom takvih neutemeljenih, zlobnih objeda i pokušaja da ga se odvoji od Dodika kao trenutno jedinog prirodnog saveznika u BiH, i da ga se prikaže srbofilom, pa i rusofilom. Oni u Hrvatskoj koji ne shvaćaju da je podmetnuti lažni „hrvatski“ član Predsjedništva BiH Komšić daleko veći problem, ne samo Hrvatima u BiH, nego dugoročno i samoj državi BiH kao takvoj, trebaju ako ništa respektirati izbornu volju Hrvata u BiH, koji nisu politički retardirani i kojima se ne može podmetnuti „istina“ ni iz Sarajeva ni iz Zagreba. Jer, narod se ne može prevariti!
Zato se Čović treba samo još više okružiti nepokolebljivim ljudima, hrvatskim braniteljima, dragovoljcima kojima nitko ne treba crtati zadnju crtu obrane hrvatskih interesa u BIH. Kao jasan znak i simbol takve čvrste politike treba kooptirati generala Soptu u HNS te izgladiti nepotrebne nesporazume s drugim časnicima i braniteljima (Jelić, Obradović, Lasić, Šiljeg,…) koji su progonjeni kao zvijeri samo zato što su prije dvadesetpet godina spremno branili svoj dom, upravo onako kako on to sada čini na političkom bojištu. Dok ima njihovu potporu, dok su uza nj časni branitelji iz prve dragovoljačke postrojbe Poskoka i ostali dragovoljci HVO-a, Čović se nema komu za što ispričavati niti se zbog čega povlačiti. Mladen Ljubić-Vajta
