STANDARD SOPSTVENE VELIKODUSNOSTI
“Ljudi ne znaju da cijene nesto,dok ne izgube”.
Koliko ste vec procitali ovu izreku.
Ja jedno milon puta…
Standard funkcionise na principu ponude i potraznje…sto je nesto vise dostupno na trzistu manja mu je vrijednost…Hajde da to prenesemo i na “ekonomiju”ljudskih odnosa.
Kada je rijec o nezhvalnim ljudima.Sto si prema njima finiji i sto im vise dajate oni manje cijene to sto im nudite.A i zasto bi vas cijenili kada sve dobijaju tako olako, a vase davanje se cini neiscrpno.
Pomozite sebi i ogranicite svoje davanje ljudima koji to ne cijene,postavljajuci standarde spostvene velikodusnosti a to ukljucuje :
-postovanje
-razmatranje
-uvazavanje
-reciprocitet.
Tu dole objavu od Sime Esica evo,nas oboje na promociji njegove Knjige Dan kad mi je rodjen prijatelj
UZVIŠENA SAMOĆA
Tu,
pored prozora topla diram prstima
najtamnije doba noći,
kad mjeseca nema u neznani čas
a uzvišena samoća
prkosi i guta zrak.
Odlazim..
Odlazim sjećanjima
tamo do svemira
i molim na koljenima
gospodara noći da ne spava,
da obasja neznani čas,
da pleše u zagrljaju mjesečine,
da me vrati u sadašnjost,
da pognutom glavom osjetim pravac vjetra lagana,
da ruže vide procvjetati,
da uzvišena samoća ižčezne u noćnim sjenama,
da smiješak nevini na licu opstane,
da prsti vreli miluju obrise,
da uz škripnju čežnje rubova usana na staklo pišem.
I odjednom… prigušena mjesečina iza oblaka
Probudila sm gospodra svemira.
Ne,
ne bojim se i nije me strah,
čak sjeme savršenog pritiska osjećam
koji pravi dugu sjenu na grudima.
Čujem pokošenu travu koja spava,
pokoju svetiljku iz susjedstva,
osjećam kap rose među bosim prstima..
Enisa Milnovic
