JoÅ¡ mi se vrte glavom one Milanovićeve rijeÄi: »Ili mi, ili oni«. ÄŒovjeÄe! O Äemu ti to priÄaÅ¡? Propustio si Domovinski rat, pa bi sad malo, Äega, adrenalina? Ipak se tu radi o neÄemu drugom. U dotiÄnome proradio jugokomunistiÄki poratni politiÄki komesar, podrazumijeva se, ono kad su oni doÅ¡li.
DrukÄije jednostavno ne zna, jer mu je to u genima. Potpuno mu sliÄi Slavko Goldstein, ili on njemu, svejedno. Razlika je jedino u tome Å¡to je Goldstein s njima bio »po Å¡umama i gorama«, pa mu otiÅ¡lo na to. Ovih dana dade opsežan interview Jutarnjem listu. Iako obiÄno ne Äitam takve stvari, ovo sam ipak proÄitao. Jugokomunisti nastavljaju svojim putem. I njemu se, kao i bivÅ¡em Josipoviću, poÄele priviÄ‘ati neke ustaÅ¡ke zmije. A Hrvati samo žele živjeti sebe kao narod i niÅ¡ta viÅ¡e. S jedne strane nije mu ni zamjeriti. Malo je Židov, malo Jugoslaven, malo Hrvat, na kraju ni sam ne zna Å¡to je, kako sam kaže. I onda s toga motriÅ¡ta želi presuÄ‘ivati. Ne ide to tako, Slavko. Mora se drugome dopustiti potpuna sloboda, a ne samo tražiti je za sebe i za svoje. Kad se tako postupa, onda nikakve zasluge ne mogu izbrisati 10. mjesto Josipa Broza Tita na ljestvici suvremenih zloÄinaca. MeÄ‘utim, Goldstein je miÅ¡ljenja da se to može time izbrisati. Nije stoga Äudno da ne razumije suvremena gibanja u hrvatskom narodu.
Kolinda Grabar Kitarović, hrvatska predsjednica, sasvim je druga priÄa. Ona, barem do sada, dobro razumije svoj hrvatski narod. Pa je onda svi odliÄno prihvaćaju, osim jugokomunista i njihovih. Na srcu joj je hrvatska država, hrvatsko blagostanje. Dok se to vidljivo ne pokaže, trebala bi iz svoga predsjedniÄkog ureda maknuti bistu zloÄinca Josipa Broza Tita. Rekosmo, nikakve zasluge, ako ih ima, ne mogu prebrisati njegove zloÄine. Najavila je da će tako uÄiniti, ali joÅ¡ niÅ¡ta. Hrvatski puk Äeka, da nakon toga s pravom mogne uskliknuti: Imamo predsjednicu. Odnosi se to na nas s obje strane granice. Mudro je za svoj prvi posjet izabrala BiH, bez obzira Å¡to bismo mi viÅ¡e voljeli da je to Herceg Bosna. Ali državniÄki poslovi su jedno, naÅ¡e želje drugo. Bit će i toga, samo neka je ona tu.
Bili su se malo raspisali da će neÅ¡to uÄiniti s nesretnom Elizabet Gojan koja je kao novinarka HRT-a vodila i ureÄ‘ivala prijenos ustoliÄenja naÅ¡e predsjednice. Ona joj se oÄito neÅ¡to gadno zamjerila svojim natjecanjem za predsjednicu, pa joj je uzvratila zlobom tijekom prijenosa. Gledatelji, oni svjesni, morali su reagirati. Neko Hrvatsko novinarsko druÅ¡tvo, sa Zdenkom Dukom na Äelu, pohvalilo ju je. Tako je to kad ti jugoslavenske magle titraju pred oÄima. Ipak, puno toga joÅ¡ nije gotovo. Spoznao je to Vedran Kukavica, zaposlenik HRT-a. Umro Vlada Divljan, kažu legendarni glazbenik, za kojega ni ja nisam do sada Äuo. Upravo Äitam, to je neki beogradski rock sviraÄ. RaspisaÅ¡e se o njemu, kao da je neki naÅ¡, tu iz susjedstva, sa spomenicom Domovinskog rata u džepu. Kukavica se upita, bez bilo kakvog vrijeÄ‘anja, tko je taj Äovjek, zar nisu umirali glazbenici i u MaÄ‘arskoj, i u Italiji, i u Austriji, i u… pa nikom niÅ¡ta. Zbog toga mu se zadrma radno mjesto. Kako će sve zavrÅ¡iti, vidjet ćemo. Kukavica oÄito nije bio dovoljno oprezan. Pomislio da su kukurikavci otpjevali svoje pa da je doÅ¡la sloboda. Nije, joÅ¡ su oni tu, joÅ¡ razmiÅ¡ljaju o tome tko će koga, kao da nije bilo dosta svega ovoga do sada.
S onima uvrnute logike muku muÄe i naÅ¡i branitelji, ratni vojni invalidi, pod svojim Å¡atorom u Savskoj 66. Uz hladnoću Äitavu dugu zimu sad im u njihov dom poÄeÅ¡e dolaziti i protivnici. Najprije se s Trga Josipa bana JelaÄić uputiÅ¡e k njima s ne baÅ¡ dobrim namjerama. Ispred njih isprijeÄi se nedostatna policija i hrvatski branitelji te stoga promijeniÅ¡e taktiku. DoÄ‘oÅ¡e ih izazivati, pod plaÅ¡tem demokracije. Hvala Bogu, naÅ¡i branitelji su ostali dostojanstveni. ÄŒvrsto vjerujem da im je u tome pomogla krunica koju sam vidio na ramenu novog predsjednika zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih brigada, ratnog vojnog invalida, Dražimira Jukića. To me je razvedrilo, jer muka mi je od tih nepozvanih posjetitelja. Usput su joÅ¡, kako bi zabilježeno u nekim medijima, divljaÄki napali braniteljicu, ratnog vojnog invalida, u tramvaju. Opet mi poraće onoga rata u sjećanju. Ovako su tada tukli preživjele, Älanove obitelji hrvatskih vojnika, crkvene dostojanstvenike. Utjerivali su im u glavu bratstvo i jedinstvo. ÄŒekam Å¡to će joÅ¡ javiti o Zoranu Ercegu, Äovjeku koji reÄe da je branitelj, ali s druge strane, one Matićeve, GlavaÅ¡eve, NaÄ‘ i sliÄnih. PronaÄ‘oÅ¡e da mu je mutna ratna proÅ¡lost, da je dolazio s Ratkom Mladićem na pregovore… OÄito Äovjek radio svoj posao kao Å¡to ga i sada radi. NaÅ¡e je prepoznati takve stvari i primijeniti protumjere, onako profesionalno.
Neke nove mjere izgleda da će primijeniti i KatoliÄka Crkva. Ponovno pokreće Svetu ligu, Sveti savez za spas katoliÄanstva po uzoru na Sv. papu Pija V. On njome 1571. porazi Otomansko carstvo kod Lepanta i tako spasi ne samo katoliÄanstvo, nego i zapadni svijet koji se trenutno odmetnuo od Boga. ÄŒitam da će se boriti protiv relativizma, sekularizma, iskrivljavanja katoliÄkog uÄenja. Uistinu borba koja je trebala davno poÄeti. MeÄ‘utim, bolje ikad nego nikad. Ne će se neki s ovim složiti. Ovakve misli zacijelo će biti ismijane u jednom od sljedećih brojeva Charlia Hebdoa. Zacijelo ne zajedno uz bok islamizmu. Okanili su se, barem za sada, Alaha, ostao je samo papa. To je ta njihova bajna borba za slobodu izražavanja. Valjda ne treba ni spominjati da se ne ismijavaju raznorazne goleme svjetske organizacije, njihovi Äelnici i oni koji iza svega stoje. Njima su oni u redu. Nema veze Å¡to su razbuktali rat u Iraku, Siriji. Neki nas uvjeravaju da je to zbog biljnog sjemena. Ne Äini se daleko od istine. PriÄa ukratko ide ovako. Saddam Hussein nije htio prihvatiti GMO i sve Å¡to s tim ide, nego je nagomilao zdravo, prirodne sjemenje. Opominjali su ga, ali uzalud. Prozreo ih je pa je prije nego Å¡to su ga napali zalihe sjemenja prebacio u Siriji ne raÄunajući da će se tamo zbog toga takoÄ‘er rat razbuktati. Je li to tako? Nažalost moramo Äekati na prave odgovore. Dotle kršćana na tim podruÄjima ima sve manje i manje. Oni iz ISIL-a tamane ih kao Å¡takore. Naizgled su se pojavili niotkuda. Trenutno trpe odreÄ‘ene poraze, ali to ne znaÄi da im je kraj blizu. ÄŒekamo Å¡to će reći njihovi gospodari i Äinimo Å¡to je u naÅ¡oj moći da ih se zauzda. Jedan od naÄina u Iraku je i osnivanje kršćanske vojske. Pridolaze im i dobrovoljci iz Europe. Vodi li to dobru? Kad bi Äovjek znao tko stoji iza svega, mogao bi jamaÄno odgovoriti. MeÄ‘utim, puno je upitnika pa se nemojmo zanositi da će nam sve tako brzo postati jasno. Ali da moramo misliti na kršćane u tim krajevima, moramo. Oni su naÅ¡a braća i sestre, naÅ¡a krv. Dužnost nam je braniti ih i pomagati. PronaÄ‘imo Å¡to prije naÄin. Amnesty international to ne zanima, barem sudeći po izvješću za proÅ¡lu godinu. Puno toga su vidjeli, samo ne i progon kršćana. Nije valjda da za njih to tako treba biti? Tko zna, možda im je turski primjer pred oÄima. ISIL napao kršćanska sela u Siriji. Oni pokuÅ¡ali izbjeći preko turske granice. Turci je brže bolje zatvorili i zavrÅ¡ili su kršćani kod ISIL-a. Znamo Å¡to rade s takvima, ne treba objaÅ¡njavati. Mediji u hrvatskom narodu o svemu tome Å¡ute.
I dok ovako progone braću nam i sestre po svijetu, nama nastoje pisati povijest. Neki Centar za demokraciju i pomirenje jugoistoÄne Europe navijestio da će napisati knjigu povijesti regije 1944. – 1989. Ne haju oni Å¡to je hrvatska predsjednica rekla potpuno jasno da nismo nikakva regija, oni idu dalje, baÅ¡ kao i mediji u naÅ¡em narodu. Regija vriÅ¡ti sa svih strana. Pojavio se i regionalni natjeÄaj za priÄu o pomirenju u bivÅ¡oj Jugoslaviji. Nagrada je novÄana, dobar mamac u ovoj krizi. S treće strane jedan nam doviknu da smo joÅ¡ uvijek taoci rovova iz 1993. Valjda zbog toga Å¡to želimo, izmeÄ‘u ostaloga, medije na svom hrvatskom jeziku. Neka pogleda malo Å¡to ima njemaÄka manjina u Belgiji i vjerojatno će mu se barem neÅ¡to rasvijetliti pred oÄima i u duÅ¡i.
U zalasku sunca dok ovo piÅ¡em vidim anÄ‘ele Å¡to će, izgleda, biti postavljeni s obje strane PeljeÅ¡kog mosta. Ako nas oni ne budu Äuvali, promotori GMO-a, droga, nemorala, hedonizma… zacijelo ne će. Oni sanjaju o samoobogotvorenju pomoću svojih krhkih ljudskih ruku. Mi, pak, sanjamo o anÄ‘elima koji će nas jednoga dana dovesti pred lice Božje. Samo, treba biti dobar, u punom smislu te rijeÄi.
Miljenko Stojić
