Iako je popularni pjevač Miroslav Škoro napustio HDZ i kazao da se ne želi baviti politikom, iako se još nije oglasio ni potvrdio ni demantirao moguću kandidaturu za predsjednika RH, činjenica je da se grupa prijatelja priprema za njegovu kampanju – kao da je već pristao ući u utrku za predsjednika. Na društvenim mrežama se pojavljuju prve grupe potpore, iako se sam pjevač nije nigdje izjasnio po tom pitanju.
Škoro odnedavno predaje na Sveučilištu Sjever u Varaždinu, ima solidno diplomatsko iskustvo i znanje, široko je obrazovan i lucidan u komunikaciji, da ne govorimo uopće o njegovoj popularnosti među Hrvatima iseljene i domovinske Hrvatske kao i među BH Hrvatima. I kada se šali, i kada neobvezno komentira svakodnevicu, iz svake njegove izjave izbija prepoznatljiva, iskrena socijalna osjetljivost i osjećaj za pravdu. Obiteljski je čovjek, vjernik, kojega se, bez obzira na kumstvo s pjevačem Markom perkovićem Thompsonom i Matom Bulićem, ne može „gurnuti“ na desnicu, pogotovu ne ekstremnu desnicu. Pa čak ni isključivo ili jedino demokršćansku opciju jer je Škoro u nekim svojim stavovima, primjerice o ekonomiji, prilično liberalan. Usporedbe s mađarskim predsjednikom Orbanom su također na valu pokušaja da ga se pozicionira desno od aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Da, on je uistinu „desniji“ od nje, ako ljubiti svoju Domovinu i držati do dostojanstva branitelja i svakog hrvatskog građanina, znači biti „desno“. Ako imati jasan stav o Istambulskoj konvenciji i Marakeškom sporazumu, o migracijama s bliskog i dalekog Istoka, znači biti konzervativan, biti desno, onda bi se Škoru nekako moglo pozicionirati kao kandidata konzervativne, suverenističke Hrvatske. Ali on nikako nije isključiv, niti je desnica tipa Ruže Tomašić, Ante Đapića, Ilčiča, Zekanovića i sličnih kandidata „desnice“.
Pobjeda stand-up komičara Volodomira Zelenskija na predsjedničkim izborima je također nešto na što se referiraju prvi komentar Škorine moguće kandidature. Da, istina je da je ova pobjeda uglavnom i uspjeh novoga ukrajinskog predsjednika povezan prije svega s nezadovoljstvom bivšim predsjednikom Porošenkom i smjerom kojim je on dosad vodio Ukrajinu. I tu svaka sličnost s mogućim Škorinim uspjehom na izborima prestaje. Škoro bi također bio privlačan kandidat svima koji se ne mire sa sluganstvom aktualnih političkih elita i traže novo ime koje bi prije svega znalo držati do vlastitog dostojanstva, nekoga tko bi znao zaštititi tradicionalne vrijednosti obitelj, vjeru i Domovinu, ali i nekoga tko bi znao ponovno ujediniti Hrvate onako kako su nas primjerice ujedinili naši nogometaši na prošlom svjetskom prvenstvu.
Hrvati iz BiH, bar sudeći po Škorinoj pjevačkoj popularnosti ne samo među Hrvatima, nego i u mnogim bošnjačkim sredinama, rado bi pozdravili njegovu kandidaturu za predsjednika Hrvatske jer u njemu vide Tuđmanova suradnika, na neki način i vjerodostojnog nasljednika prvoga hrvatskog predsjednika. Oni iz njegovih stihova „čitaju“ Škorin odnos spram sramnog haaškog Suda i tzv. međunarodne zajednice, njegov stav o obitelji i tradiciji, odnos spram bliže i one nešto dalje povijesti te poglavito odnos, bolje reći ljubav prema iseljenim Hrvatima. Već sada bi se moglo, unaprijed kazati, da među Hrvatima u BiH, aktualna predsjednica RH Kolinda, nakon svih njezinih vrludanja i oprečnih, često u sebi kontradiktornih stavova, ne bi imala nikakve šanse u sučeljavanju sa Škorom. Podsjetimo samo kako je čak i lijevi Bandić na jednim predsjedničkim izborima dobio puno više glasova Hrvata u BiH nego drugi, HDZ-ovi i kandidati tzv. desnice. Još je jasnija situacija među iseljenim Hrvatima, od kojih su neki spremni podržati i lijevog Milanovića radije nego Kolindu, ako ne bude normalnog, svima prihvatljivog novog kandidata s jasnim stavovima o temeljnim pitanjima nacije.
Zato ćemo rado poduprijeti moguću kandidaturu Miroslava Škore i nećemo od tog odustati dok ne pristane! Jer idealnijeg kandidata za novo vrijeme, Hrvati teško mogu pronaći.
(analitički tim bpz-a)
