POVRATAK
U životu prošao sam
mnogo patnje, mnogo boli,
otiš’o sam u svijet bijeli,
ostavio sve što volim.
Mislio sam besparica,
da nam glavni problem pravi,
zaradio sad sam mnogo,
al sam živim, bez ljubavi.
Kad uvečer zovnem kući,
čujem majčin tužni glas,
tad upitam samog sebe,
jel tuđina bila spas.
Svakim danom boli više,
svojim bolom srce stežem,
sa suzama u očima,
umoran u krevet liježem.
Mili Bože što ja tražim,
sam, daleko u tuđini,
kad je moje svo bogatstvo,
u dragoj mi domovini.
Opiti me nisu mogla,
sva ta svjetla velegrada,
nemoj biti tužna majko
vraćam ti se kući sada.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 26. srpnja 2019.
 |
OdgovorProslijedi
|
