Nebo se ne može prodati
Polako se odlazi,
jer dan ide kraju,
s osmjehom se sunce oblaku plazi,
gazilo se u ovom danu kao po raju.
Život se nastavlja,
sunce s noći ne raspravlja,
dragi Bog umiljato upravlja,
sunce se na odlasku s radošću pozdravlja.
Odozdo mu se nazdravlja
jer noć se uspostavlja,
čovjek se preko noći ispravlja
i sunčani dan iza sebe ostavlja.
Siva boja kreće preko ugrijano sjajno žute,
promatram odozdo s broda,
sve te nadnaravne ljepote izdignute,
nebo nam je svima tu iznad od poroda.
Sreća da je beskrajno
i ljudskim rukama nedohvatljivo
i za svih još tajno,
a za oko i srce sadržajno.
Najljepše za duše,
jer se ne može otuđiti,
stari i djeca mu pjevuše,
um će on naš razbistriti.
E da ni tako,
ne bi bilo lako,
čovjek bi i nebo shvatio olako,
ma je ovako ili nikako.
Nebo se ne može,
ograditi i prodati,
hvala ti na tome naš Bože,
opuštanje je ispod njega, Tebi se izjadati.
Ti si ga stvorio i zatvorio,
Ti ćeš ga pred svima i otvoriti,
do gore nestat će svi naši izgovori, i što se ima izgovoriti,
pojavit će se tada s neviđenim notama pjesmotvori i Tebe se neće moći osporiti.
Ne može se prodati,
želiš da to biserno plavetnilo svi uživaju,
posebni su gušti pod njim hodati,
kroz ljepotu nebesku trepavice se umivaju.
Božju vodu čovjek prodaje,
radi osnovnog je izvore prepunio,
e ali sve se gleda iz Odaje,
jer je to kao i zrak čovjeku poklonio da bi mu zdravlje osigurao i svježinu u organizam unio.
Svakodnevne pojave,
sunce zalazi, noć se uspostavlja,
božanstvene odozgo vatrodojave,
ljubav se za Gospodina naj žešća javlja.
autor: Vesna Vrandačić
28.07.2019.
