Veceri svake plakala je zvijezda
Pa utihnuo je mjesec bijeli
Sve vise praznija su gnijezda
Jer domovinu ovu nisu htijeli
Zasto stidna na prozoru svijeća gori
I od tisuce njih tek poneka
Stara mrznja jos se bori
I samo na trenutak pravi ceka
Kako li su samo oći slijepe
Da i same sebi kopaju jamu
Ne znaju koliko oni strepe
Od rijeci u starome pozdravu
Tako polako kradu nam sve
A shrvan narod braniti se ne zna
Pa oni dođu pred grobove
Samo kad za foteljom vuce ih ceznja
Mudro glume koliko ju vole
Samo onda kad im treba to
Rane vase s osmjehom sole
Hrvatsko im je sutra nebitno
I vec nesloga se nama smije
Gospoda za palima ne mari
Barjak poderan se vije
Izdanima koje su prodali! 
“Jeli vrjeme šutnje prošlo” Mladen Ljubić-Vajta
“Jeli vrjeme šutnje prošlo” Mladen Ljubić-Vajta
