Još me šutnjom dozivaš
Poput prešanog cvijeta
Između dva prozora
Zatvorena mrakom
Bez zvijezda
U zvuk odlazećeg vlaka
Prebacila sam srce
Srčiku zelenu
I žutu
Niz tračnice
Što se gube u sjećanju
na zelenilo i sunce
Veće od mog vidokruga
Kapci mi natekli
Od čekanja
Na raskoš
Tvog kamena
I mog imena
Rasutog poput maslačka
Na livadama uspomena
Majko
Još me šutnjom dozivaš
Pokrivena hladnim pločama
I častiš trešnjama
Uz zarasle staze
Uz nepodzidane suhozide
Opominješ
Za rasuto kamenje
Niz put
Niz brig
U grlu prešana riječ
Suhozid tuge
I djetinji stid
Suza suzom
Muti vid…
Vesna Matić,dr.med.
01.11.2019.god
