Više od godinu Dalibora Miloša nije bilo u medijima. Bivši predsjednik Nadzornog odbora Aluminija najbolji je poznavatelj prilika u ovoj ugašenoj kompaniji, a spominjan je i u kontekstu preuzimanja vrha HDZ-a. U intervjuu za Klix.ba Miloš govori o brojnim aktuelnim temama.
Miloš stoji iza organizacije Regionalnog molitvenog doručka u Mostaru koji bi uz odobrenje Kongresa SAD-a trebao biti održan od 22. do 24. svibnja ove godine.
“Po uzoru na Nacionalni molitveni doručak u Washingtonu, održavaju se i regionalni, konkretno za jugoistočni dio Europe, za zemlje od Slovenije do Grčke, održava se uz pomoć Kongresa SAD-a. Posljednji put je bio organiziran u Tirani, s puno visokih zvanica, od predsjednika Albanije pa do gostiju iz cijele regije i SAD-a. Glavna poruka je da je vrijeme da stavimo naše razlike na stranu, gradimo međusobne odnose kroz ljubav prema Bogu i brigu za drugoga”, kaže Miloš.
On je odlukom Kongresa zadužen za organizaciju, a Grad Mostar je pristao biti suorganizator. za Klix kaže kako pripreme idu po planiranoj dinamici i svi se zajedno vesele još jednom događaju koji će obilježiti Mostar ove godine. Svemu će prethoditi Molitveni doručak u Washintonu od 5. do 7. veljače.
“Osim mene, na doručak idu i gradonačelnik Mostara kao suorganizator mostarskog događaja, gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, parlamentarac Damir Džeba, predsjednik Vanjskotrgovinske komore, a po dužnosti to će tada biti Vjeko Vuković, i Svjetlan Stanić, kao poznati i uspješni poduzetnik. Zbog bolesti gradonačelnika Bešlića ići će Božo Ćorić, voditelj Odjela društvenih djelatnosti Grada Mostara. Veseli me što su sva navedena gospoda prepoznata u svom radu, kao i njihov entuzijazam da pomognu organizaciji ove godine u Mostaru”, kazao je.
Miloš je i čelni čovjek košarkaša Zrinjskog, ali i potpredsjednik Košarkaškog saveza.
“Naravno da ima problema, ali je savez jedna od rijetkih institucija koja se počinje čupati iz nagomilanih dugova, koja pokušava profesionalizirati odnose i koja nema problema u funkcioniranju zbog ‘nacionalnog ključa’. Košarkaški savez Herceg Bosne, koji predstavljam, nosi trećinu svih prava i odlučivanja. To ne znači da je zaposleno trećina Hrvata, nego se ima pravo na mišljenje, stav i odlučivanje. Kad su tako posložene stvari, onda kriterij profesionalnosti dođe do izražaja, a ne grčevita borba za prevlast. Trebam se zahvaliti svim kolegama u UO i Uredu saveza, a pogotovo predsjedniku Mirzi Teletoviću na predanom radu”, naveo je.
Aluminij je preplaćivao struju za 50 milijunna KM godišnje
Miloševo ime posljednjih godina najčešće je spominjano u kontekstu Aluminija d.d. Mostar.
“U Aluminiju sam bio predsjednik Nadzornog odbora nešto više od tri godine, kad mi je istekao mandat u prvom mjesecu 2019. Moj posljednji potez, po uputi Vlade, je bilo potpisivanje ugovora s odgodom plaćanja od četiri mjeseca za struju. Veoma mi je teško objasniti stanje u Aluminiju. Činjenica je da sve europske države pomažu svoju industriju, kod nas je bilo suprotno. Još uvijek imam puno pitanja na koja nemam odgovor, a kako će onda tek oni neupućeni to znati”, kaže Miloš za Klix.
On se i danas pita zašto Vlada Federacije nije ispoštovala aneks 8. o subvenciji cijene struje te zašto na dvadesetak dopisa nisu poslali nijedan odgovor. Zašto se kaže da se ne može odrediti cijena struje kada je u Republici Srpskoj cijena struje za industriju 38 eura, i to nakon povećanja prije nekoliko mjeseci. Smatra da bi Aluminij s tom cijenom bio u značajnom plusu svake godine.
Isto tako, po kojem zakonu je određeno da je referentna cijena struje ona na burzi u Mađarskoj, i ako već jeste, zašto iz te cijene nije izbačen dio troška CO2 certifikata, koje plaćaju elektroprivrede u EU, ali ne u BiH. Kaže kako tako ispada da je netko imao ekstra dobit zbog nesređene zakonske regulative, a netko neopravdan trošak. Računanjem cijene bez CO2 certifikata Aluminij bi svake godine poslovao pozitivno. Vrijednost CO2 certifikata prije tri godine skočila je sa 1 eura po MWh na 15 eura po MWh.
“Po toj kalkulaciji Aluminij je preplaćivao cijenu struje godišnje 50 milijuna KM, ali da se razumijeno, naše elektroprivrede nisu za to krive, one su iskoristile nepostojanost jasne zakonske regulative, koju su trebale donijeti odgovorne agencije i vlada. Zašto se pristojba za Elektroprenos ne naplaćuje prilikom izvoza struje, a naplaćuje prilikom njenog ostajanja u državi? Isto i za naknadu za obnovljive izvore energije… Zar nije logičnije da se naplaćuje prenos trgovcima koji prodaju struju vani, nego domaćim kompanijama koje bi trebale činiti stratešku industriju jedne države. Mi bez troška dajemo našu struju prema vani, a nemojte zaboraviti da smo jedina zemlja u regiji koja više proizvodi nego što ima potreba. Na godišnjoj razini naknade za Elektroprenos, NOS i obnovljive izvore energije Aluminij je, u prosjeku od 2010. do 2019., godišnje plaćao 20 milijuna KM. Prilikom izvoza te iste struje naplaćeno je 0 KM”, ogorčen je.
Dodaje kako su nepotrebni nameti koje je Aluminij platio za tarife, naknade i trošak CO2 certifikata, iznose samo za 2018. godinu 70 milijuna KM. Ako se uzme u računicu da se ovakav trošak elektroprenosa i drugih tarifa plaća od 2006. godine, kalkulacija kaže da je za razdoblje od 2006. do 2018. godine plaćeno oko 300 milijuna KM nepotrebnih troškova, a što je otprilike i dug koji je Aluminij imao s tim razdobljem. Kaže kako to ne negira odgovornost svih uprava društva za njihov rad, ali jasno pokazuje da se mogao i trebao naći model za opstanak kompanije.
“Uz sve navedeno, dok sam ja bio na čelu NO, Aluminij je jedno vrijeme poslovao i pozitivno, prije skoka cijene CO2 certifikata, i to prvi put nakon deset godina. U tom razdoblju je čak i smanjen dug prema dobavljačima, npr. Elektroprivredi HZHB za 20 milijuna KM”, izjavio je.
Aluminij su mogli spasiti
Prestanak rada Aluminija, dodaje, jeste i veliki udarac za gospodarstvo cijele države.
“Aluminij je izravno u fondove i zavode te za tarife uplaćivao godišnje više od 50 milijuna KM. Sada taj novac nedostaje i mora se nekako drugačije namiriti. Vidimo da je Vlada FBiH ove godine prvi put odlučila izravno subvencionirati SKB Mostar sa 10 milijuna, a da je DERK traži da se prema svim korisnicima, uključujući i domaćinstva, podigne cijena tarifa tj. cijena struje, da bi se namirilo ono što je Aluminij uplaćivao. U iznos od izravnih 50 milijuna nije uračunato smanjenje obima poslova puno drugih kompanija koje su radile s Aluminijem, od željeznica pa nadalje te nije uračunato što je toliki broj ljudi izgubio svoje plaće pa se taj novac ne može ni potrošiti unutar BiH. Ne mogu reći da je Vlada FBiH htjela da se Aluminij ugasi, Bože ne, ili da im nije bilo stalo. Ali nedostatak vizije, mogućih rješenja, a kod nekih i nepreuzimanje odgovornosti ili smatranje da to nije njihov problem, je dovelo da se nije posvetilo tom problemu ni približno koliko bi trebalo”, kaže Miloš te ističe da je iz svega ovoga vidljivo da je Aluminij, uz malo više razumijevanja i podrške od FBiH i države, mogao opstati i pozitivno poslovati.
Kaže kako ne bježi od vlastite odgovornosti jer je skoro četiri godine bio predsjednik Nadzornog odbora, osoba najodgovornija za biranja uprave društva, kao i za komunikaciju prema vlasnicima.
“Treba otvoreno reći da se moje vizije o radu firme, kao i načinima rješavanja nagomilanih problema, nisu slagale s vizijama i načinom rada nekih ljudi u Aluminiju, vladi i politici. Smatrao sam kako je bez aktivne i snažne političke podrške, u prvom redu Vlade FBiH te svih agencija koje se brinu o elektroenergetskom sustavu (Elektroprenos, DERK, NOS, FERK), te jasne poslovne vizije i maksimalnog angažmana cijele uprave nemoguće spasiti Aluminij od gašenja. Ipak, Vlada FBiH i Vijeće ministara izašli su ususret i skinuli carine za primarni aluminij. Osim toga, žao mi je velikog broja pojedinaca i u svim nabrojanim agencijama i u Vladi FBiH i u politici, koji su shvaćali šta im govorimo, i htjeli nešto promjeniti, jer njihov rad nije prepoznat, te se takvi ljudi samo demotiviraju da nešto stvarno i urade za šta su odgovorni. Očigledno nije postojala kritična masa da se isto riješi, odnosno možda je kod nas taj prag kritične mase puno viši nego u drugim društvima”.
“Ja sam činio sve što sam znao i mogao da Aluminij opstane i preživi te sam zbog toga s nekim ljudima ušao i u određene konflikte. Sve to je vjerojatno dovelo do toga da u siječnju 2019. nisam ponovo imenovan na tu funkciju nakon što mi je istekao mandat. Još uvijek vjerujem da će se naći neko rješenje te da su se iz svega ovog izvukle neke pouke. Makar da se dio proizvodnje podigne, ljevaonica, bilo uz pomoć Abrahams Grupe ili bilo koga drugoga”, odgovorio je.
Čelnici stranaka najčešće ne dobivaju točne informacije
Njegov posljednji potez je bio, kaže za Klix, po nalogu Vlade FBiH, angažiranje KPMG-a za stratešku analizu što dalje s kompanijom. Kaže i kako su u analizi bila i dva zaključka kako dalje s Aluminijem te da nema informacija jesu li ti zaključci ispoštovani i je li se postupilo po njima.
Dalibora Miloša često se dovodilo u razne političke kontekste, a najintrigantniji je onaj da je imao želju postati predsjednik HDZ-a BiH.
“Kod nas postoji percepcija da su šefovi stranaka odgovorni za sve dobro i sve loše što se događa u politici. Naravno, oni nose najveću odgovornost, ali isto tako je činjenica da oni nemaju uvijek sve informacije, niti su informacije koje dolaze do njih uvijek točne i cjelovite. Dok neka informacija ili opis nekog stanja dođe do šefa stranke, to obično prođe kroz razne filtere njegovih suradnika kojima je često od istine i uspjeha nekoga projekta važnije zaštititi svoju poziciju i svoj interes. To donekle mogu i razumjeti, ali mi i dalje nije jasno zašto se u većoj mjeri ne primjenjuje kriterij izvrsnosti, učinkovitosti i odgovornosti kod biranja i vrednovanja imenovanih dužnosnika. Na kraju krajeva, u interesu je šefa stranke da njegov kadar bude što uspješniji, jer se njihovi uspjesi pripisuju i njemu, a još više im se pripisuju i njihovi neuspjesi, nerad i nestručnost”, kazao je.
Nastavlja kako je kao član Nadzornog odbora Aluminija insistirao da se menadžment Aluminija vrednuje prema radu i rezultatima koje ostvaruje te da je u tome imao podršku i svih ostalih članova NO.
“S obzirom na vrlo teško stanje u Aluminiju i visoke ciljeve koje smo kao NO postavljali, neki direktori nisu ispunjavali naša očekivanja, nisu postizali dovoljno dobre rezultate ili se naprosto nisu znali nositi s jako zahtjevnom i složenom situacijom u Aluminiju. Rukovodeći se kriterijem uspješnosti, NO je smjenjivao takve direktore i tražio nova i bolja rješenja. Ako je netko doveden kao glavni napadač u timu, a nakon razumnog vremena nije u stanju zabiti gol, majstore, žao mi je, ali ti nisi za to. Možda možeš naći neko drugo mjesto u ekipi, ali na tvoje dolazi drugi, koji se isto tako treba dokazati”, kazao je vjerovatno aludirajući na smjenu Marija Gadžića.
Kako tada tako i danas smatram, kaže dalje, kako je bolje imati aktivan pristup, preuzeti odgovornost i barem pokušati rješavati probleme nego ih gurati pod tepih i očekivati da ih neko drugi riješi ili da se riješe sami od sebe.
“Nažalost, neki imenovani dužnosnici, kako u politici, tako i u agencijama i javnim poduzećima više brinu o svom statusu i svojim interesima nego o interesima i rezultatima institucija, agencija i poduzeća koja vode, a istovremeno se za svoj nerad ili neodgovornost pokrivaju šefovima stranka. Osobno, takve ljude smatram najvećim krivcima, a one na samom vrhu krivim što im to toleriraju. Uz nerad i nestručnost vrlo često ide i korupcija. To je veliki problem u cijeloj BiH i na svim razinama. Stoga smatram kako bi šefovi stranaka trebali nešto što prije mijenjati na tom planu. Kako zbog interesa naroda i države, odnosno svih građana, tako i radi osobnih i stranačkih interesa. Ovakvo stanje nikome ne odgovara, osim onima koji su bogato nagrađeni za vlastiti nerad i nestručnost”, zaključio je u intervjuu za Klix.ba Dalibor Miloš
