RANO PROLJEĆE U SVJETLU TUGE
Mi smo čvrsti kao lokoti.
Onoliko jaki, koliko je tanka najslabija karika lanca.
Prebrodili smo ratove
Pobijedili dušmane svih boja i ledene vjetrove.
Tupe mačeve i oštre strijele povijesti
Suše, krilate skakavce, poplave, siromaštvo, iseljavanje…
Stat će se na kraj i nevidljivim virusima, skrivenim sjenama zla.
Bog je uz nas i na strani čovjeka
Mi smo u Njemu i čuva nas kao neodvojio jedinstvo, jer smo slika Njegova.
Još i danas je na zemlji i hoda u Svijetlosti i Dobru, u igri djece, plaču udovice i drhtaju ruke starca…
Rana proljeća donesoše zlo u svijetlu tuge, a pupoljci trešanja cvijetaju i noći su duge.
Mora se poštivati Božja volja i odluke.
To je vidljivi znak, da nešto u sebi moramo mijenjati u odnosu prema Bogu i općenito Čovjeku, «oholost», jer smo se otuđili od Ljubavi prema bližnjemu svome i sebe vidimo u veličini Boga.
Dok je vjere, dotle je i nade.
Zovu nas crkvena zvona sebi.
Činimo zavjete i križne pute, postove.
Ne može nam tama ništa, zlo što je u zraku, Svjetlost ga poništava i tjera u duboke kute.
“Svako zlo za neko dobro”.
Strah čuva ravnotežu na žici iznad ponora i korigira ponašanje, pokazujući smjernice kamo ići.
Vječito je na sceni borba dobra i zla.
Nažalost, zlo ostavlja i svoje tragove.
Ti ciklusi su neminovni u životu čovjeka i u prirodi.
Isto sto poslije kiše ugrije sunce.
Život se prilagođava novim situacijama i izazovima.
Tako i sada…
Zrno koje ne ugine, ne daje klasa žita.
Ne može se razbiti vrč, a da se sačuvaju njegovi krugovi.
Sad smo daleko od sebe i prijatelja,
Stiska ruke.
Kad smo najranjivi, mi smo tada najjači, jer je Bog na našoj strani.
Ako je Bog na tvojoj strani, oni koji su protiv tebe, bit će na tvojoj strani.
Život pobjeđuje tamu, Svijetlost će osvojiti mrak.
Nestat će praha zla, koji je posijan u zraku, otjerat će ga bura i uništiti sunce.
U nama će procvjetati rano proljeće:
Izvor sreće, nade, novog rađanja života i mladosti.
Milan Bojkić, 21.3.2020.
