Uskovitlali se
sinoć
po Kupresu
vranci
u šaci sunce
držaše mjesečinu
u mladom vinu
pogubili se koraci
na Veležu
cmilje procvjetalo
sva mirisna
Ti
razasu se nebom
na Hercegovoj kuli
zaigra u kolu
povicima rasanivši zoru
hrleć moru
probudi
rijeke iz korita
samo Trebižetu
dade počinka
jer
on pjesnike dočika
baš kao i oni
i ti si Hercegovino
najljepše čuđenje u
svijetu!
