Okupljanja Äetnika zadnjih godina sve su uÄestalija u Srbiji, ali i ostalim državama. Å eÅ¡elj i druÅ¡tvo imaju veliki broj sljedbenika, na srpskim tribinama Äesto se vrte ÄetniÄke parole i spaljuju hrvatske zastave, diljem Srbije legalno djeluju ÄetniÄke udruge i pokreti
Petak trinaesti neki smatraju nesretnim danom, kada se iz kuće izlazi samo ako se baÅ¡ mora. “Petak 13.†je prigodni naziv holivudske franÅ¡ize filmova strave u kojima psihopat skriven ispod hokejaÅ¡ke maske sadistiÄki, hladnokrvno sakati i kolje svoje žrtve.
Zanimljiva je podudarnost da su upravo petak, trinaesti ovog mjeseca, Äetnici odabrali za svoje novo okupljanje u ViÅ¡egradu (BiH). Bez pardona, Äelnici ÄetniÄkog Ravnogorskog pokreta vratili su se na mjesto zloÄina, mjesto odakle su 1992. krenuli u klanje sveg nesrpskog stanovniÅ¡tva po Bosni i Hercegovini. Postrojilo se tako opet, kao prije 23 godine, nekoliko stotina Srba u crnim ÄetniÄkim odorama, sa Å¡ubarama i kokardama, ureÅ¡eni ordenjem i ÄetniÄkim zastavama, zaklinjući se pred spomenikom Draži Mihailoviću da će opet na “Äuvanje otadžbine i svojih teritorija†i “vraćanje oduzetih krajevaâ€.
MeÄ‘utim, najnoviji ÄetniÄki pokliÄ kao da nikoga u Hrvatskoj nije zabrinuo – informacija o ÄetniÄkom derneku provukla se ispod radara naÅ¡ih “udarnih†medija. Bilo je važnije tih dana ulizivati se Srbima i prenijeti naciji mudre misli malog Slobe, I. DaÄića. Koji je doš’o da malo proćaska o regionu s Kolindom i Vesnom.
Ni u samoj BiH nije bilo previÅ¡e zainteresiranih za taj nesporni festival srpske ljubavi i tolerancije. Samu vijest prenijeli su, uglavnom, neovisni portali, zgroženo se pitajući kako je moguće da se ovakvo Å¡to uopće dopuÅ¡ta, te Äeka li se to da Äetnici ponovno, kao i ‘92., izvuku kame i mitraljeze i krenu ubijati BoÅ¡njake i Hrvate.
Glupi ili amoralni?
Suprotno atmosferi “pomirenja†koju kreiraju yugo-mediji, okupljanja Äetnika zadnjih godina sve su uÄestalija u Srbiji, ali i ostalim državama. Å eÅ¡elj i druÅ¡tvo imaju veliki broj sljedbenika, na srpskim tribinama Äesto se vrte ÄetniÄke parole i spaljuju hrvatske zastave, diljem Srbije legalno djeluju ÄetniÄke udruge i pokreti, te je nedavno emitirana, aklamacijom doÄekana, tv-serija “Ravna Goraâ€, koja rehabilitira Äetnike.
Nažalost, i kod nas u zadnje vrijeme sve je viÅ¡e Srba, pogotovo onih mlaÄ‘ih, koji pjevaju ÄetniÄke pjesme, izvikuju ÄetniÄke parole i provociraju ćiriliÄnim grafitima. Takozvani hrvatski politiÄari i mediji to uporno preÅ¡ućuju, pa ako su ponekad i prisiljeni komentirati, sve opisuju kao bezazlene provokacije grupice nestaÅ¡ne, zavedene djeÄurlije i nekoliko posve nevažnih srbijanskih Å¡ovinista. Istodobno se u gotovo svim “naÅ¡im†medijima neprestano daje prostor onima koji se naroguÅ¡e na sam spomen slova “hâ€, te su spremni i najmanju naznaku hrvatskog domoljublja pljuniti i proglasiti nacionalizmom.
IroniÄno, upravo HDZ nas je uvjeravao da ćemo ulaskom u EU napokon pobjeći od istoÄnog Balkana, ali sada smo viÅ¡e nego ikada izloženi i okrenuti upravo Srbiji. Uporno, neprestano se propagira sve Å¡to imalo naginje Srbiji ili dolazi iz Srbije.
MuÄno bi bilo nabrajati razne “dare bubamare†koje neprestano tancaju po takozvanim hrvatskim diskotekama. JoÅ¡ muÄnije bi bilo nabrajati sva imena hrvatske estrade koja svako malo gostuju u Srbiji i druže se sa srbijanskim zvezdama. Nema dana da nas mediji ne zapraÅ¡uju vijestima iz Srbije, srpskim serijama, filmovima i ostalim smećem. Iz njih svaki dan iskaÄe “srpska nevesta†Sevka pa je sada u velikoj ofenzivi i vulgarna, a takva su i vremena, Nives Zeljković koja, po vlastitom priznanju, živi na relaciji Beograd-Zagreb, dok je Elizabeta Gojan, sada silno potresena protuustavnim otkazom zbog vlastitog Å¡lamperaja i infantilnog komentiranja predsjedniÄke inauguracije, joÅ¡ donedavno orgijala s Brenom po Prisavlju.
I gotovo da ne postoji sportska emisija na HRT-u koja ne veliÄa ili u goste zove Roberta ProsineÄkog, populanog Žutog, koji nikada nije krio simpatije koje gaji prema Srbima. DapaÄe, bez imalo stida je 2011. ponovno podigao tri prsta u zrak, pozdravljajući svoje drage Delije na Marakani, navijaÄe koji i danas otvoreno iskazuju privrženost Äetnicima i diÄe se sudjelovanjem u Arkanovim jedinicama za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i BiH. Arkan je i sam bio, kao i ProsineÄki, veliki navijaÄ Crvene zvezde i voÄ‘a Delija.
Kad smo već kod nogometa/fudbala, na sunce je ovih dana izmilio i Mesićev gmaz Budimir LonÄar, ex-ministar SFRJ koji nam je usred najžešće ofenzive JNA nametnuo embargo na oružje, ovaj put kao vip gost Hajdukove delegacije u KranjÄevićevoj. Naravno, ni tu nema niÄeg spornog, samo je sport u pitanju… sport i kultura…
Zdravko Mamić već godinama s neskrivenim simpatijama pjevuÅ¡i Zvezdine i Partizanove pjesmice te zaziva regionalnu nogometnu ligu sa Srbima. HRT-ovac Radman bio je jedan od onih vjernih partijskih pijuna, te ne Äudi da je gotovo cijeli HRT premrežen sliÄnim kadrovima, a da se novinari, poput Karoline KriÅ¡to ili Bilića, otpuÅ¡taju bez ikakvih konkretnih razloga.
Indexov pokretaÄ Matija Babić i sam voli provocirati s tri prsta, a tekstovi na njegovom portalu s nepatvorenom mržnjom bljuju po svemu imalo domoljubnom. Njegov portal je, izmeÄ‘u ostalih, lansirao i popularizirao “antiÅ¡atordžiju†(da, to je Indexov naziv za “antiÅ¡atoraÅ¡aâ€) Zorana Ercega, branitelja koji je s kamerom na ramenu branio Hrvatsku. Otprilike kao i Bora Dežulović – ulazeći sa srpskim vojnicima u oklopnjacima JNA u “osloboÄ‘eni†Vukovar. Erceg, doduÅ¡e, nije navraćao u Vukovar, on je bio viÅ¡e oko Knina, rame uz rame s herojem Ratkom Mladićem.
Karamarko devedesetih nije bio na ratištu, kao ni Milanović, ali za sada još uvijek podržava braniteljski prosvjed. Valjda se s tim slaže i njegova crvenokosa ljepotica, žena koja je zanat pekla nekoliko godina radeći u marketingu EPH-a u Beogradu.
Mnogi Hrvati – beskiÄmenjaci i Äetnici
Kad je umro Vlada Divljan, u Hrvatskoj je umalo proglaÅ¡en dan žalosti. Ako su se neki, makar i u Å¡ali, upitali tko je uopće taj Divljan, trenutaÄno su dobivali po nosu – zaboga, zar je moguće da netko ne zna tko je bio frontmen beogradskih Idola!? Novom “bratstvu i jedinstvu†sve teže odolijeva i predsjednica Grabar Kitarović. Osim Å¡to je radi “mira u kući†poÄela sklapati paktove sa svim i svakim, pa i s onima koji su je do juÄer ismijavali i nazivali korumpiranom nacionalistiÄkom marionetom.
Premijer Milanović joÅ¡ davno je probio led srdaÄno tapÅ¡ući upravo Nikolića, ministar Kotromanović zadržao je korak i pobratimio se s panÄevaÄkim specijalcima, dragim crvenim beretkama, a ni ministar Matić nije želio zaostati za njima pa se ushićeno zagrlio i uslikao sa svojim idolom, simpatiÄnim bivÅ¡im fudbalerom SiniÅ¡om Mihajlovićem. Josipović je s Tadićem bio i viÅ¡e nego prisan, te će nesumnjivo i predsjednica nastaviti njihovom utabanom stazom.
Ali, graknut će netko, to je politika i diplomacija, morate nešto progutati da biste nešto dobili. Problem je u tome što mi cijelo vrijeme gutamo, a dobivamo… da ne pišem svakakve prostakluke, znate što mislim. Oni koji će od svijeta možda i dobiti nešto su svakako njima oduvijek mili i dragi Srbi, a mi smo tu samo zato jer nas još nisu uspjeli sasvim prorijediti i raseliti, nas 10-20 posto Hrvata – koliko nas je ovdje preostalo. Bez sumnje, ovakvom politikom, protuustavnom, socijalno neosjetljivom i u globalu antihrvatskom, u tome će na koncu i uspjeti.
Iako je sve ovo već odavno jasno i prožvakano, meni osobno nikada nije bila jasna fasciniranost Srbima i spremnost pojedinaca da im se bezuvjetno podlože. O.K., zacijelo ima onih poslovno ili rodbinski i genetski povezanih, ali Å¡to reći o onima koji imaju veze viÅ¡e s Eskimima nego sa Srbima, pa ipak cijelo vrijeme Äeznu i uzdiÅ¡u upravo za prekodrinskom braćom? Zbog Äega, pored svih republika koje nas okružuju, uporno i neprestano slinimo samo za Srbijom?
Stockholmskim sindromom jedino se može objasniti Äudna privrženost i kompleks niže vrijednosti koje (neki) Hrvati osjećaju prema Srbima, ali stvari su oÄito puno kompleksnije i stoga mislim da bi ovaj duboko poremećeni odnos valjalo pomno studirati i dijagnosticirati, jer se bojim da se odgovor krije u poraznom povijesnom faktu: naime, i prije Drugog svjetskog rata mnogi Hrvati bili su protivnici hrvatske samostalnosti, vatreni zagovaratelji Jugoslavije, zakleti orjunaÅ¡i, karaÄ‘orÄ‘evci i Äetnici, a kasnije i udbaÅ¡i i kosovci koji su mrzili i hladnokrvno ubijali – svoj narod.
