U čemu je problem?- upita Mudra Sova, inače liječnica po zvanju,gledajući preko svojih naočala koje su joj se jedva održavale na nosu. Obraćala se malom mravu koji je snuždeno sjedio preko puta njezinog liječničkog stola.
– Ah,poštovana gospođo Sovo,naprosto ne znam od kud početi…-na to će mrav.
-Pa počni od početka,to je bar jednostavno! Znaš li gdje je početak?
-Paa, početak je u mom lijevom džepu…- oklijevajući izreče mrav.
Mudra Sova na te riječi iskolači svoje ionako velike oči – Kakooo,u džepu? Bojim se da se ti i ja nismo najbolje razumjeli…
-Ma, tu je početak , zato što mi je u džepu jedan bezvezni žir.
-Ništa ne razumijem.Pojasnite malo,mravko.
-E, ovako. Dakle početak je bio kad sam ja ubrao taj žir i stavio ga na leđa i nosio ga u svoju kućicu i onda mi je prišao skakavac Kiro. Smijao se na sav glas što nosim taj veliki žir i rekao da stvarno ne znam procjeniti svoje stvarne mogućnosti, mislim s obzirom na moju tjelesnu građu, i da će me zaboliti leđa ako istog trena ne bacim taj žir na tlo. I tako…ja nisam obraćao pažnju na to i produžio sam svojim putem. Ali…
-Šta „ali“?- razgorači još više svoje oči Sova.
-Paa…
-Šta „paa“- opet će Sova.
Na to se mravko snuždi i tužno reče – mislio sam da ćete mi pomoći, a vi ste tako nestrpljivi, gospođo Sovo,stalno me ometate na početku.
-To je ,dakle, još uvijek početak? Jao,mravko,morate znati da još puno pacijenata imam, skratite malo bar taj početak,hm…U stvari, recite mi samo suštinu ,tj.vaš problem, hm, da.
-Dakle, moj problem je taj žir. – Poče opet mravko.
-Ja ću poludjeti s vama, mravko, pa recite već jednom što vas TOČNO muči!
-Leđa! -izvali mrav . Kad sam došao kući i zbacio s leđa žir, nisam se mogao uspraviti.Dakle,gospođo Sovo,bole me LEĐA! I tiše dodade- I boli me malo to što je skakavac Kiro bio u pravu , hm…
-Pa tako recite, mravko!-oduševljeno će Sova.-Bravo!
-Šta „bravo“? Kakva ste mi pa vi liječnica! Mene boli, a vi na to kažete „bravo“!
-Oprostite, hm, doista , hm, huuu, huuu, hm. Mislila sam, konačno ste se odmakli od početka,hmmm.
-Dakle , ovaj lijek ću vam propisati: za početak , izbacite taj žir iz džepa, jer ako to ne uradite zaboliće vas i noga. Zatim otiđite do Vile Smjehuljice koja pravi lijekove i neka vam ona da kapljicu rose pomiješanu sa medom. Popijte to odmah . Prije nego zađe sunce bićete izliječeni! I nadam se da vam ne trebam govoriti da ubuduće pazite i ne nosite više nego što možete ponijeti!
-Hvala, gospođo Sovo, uradiću tako.Do viđenja.
I ode mravko. Šta mislite,je li poslušao liječnicu i izbacio žir iz džepa? Ja stvarno ne znam.Pametno bi mu bilo da je, jer liječnike treba slušati . Oni se brinu o našem zdravlju! I znaju šta je najbolje za naš početak, ovaj , naš džep, ovaj, naš žir, oprostite, za naša leđa ili šta nas već boli….
