istina je neovisna – jaka, nepokolebljiva i trajna. Nema potrebe da ju “brane” oni koji u nju vjeruju. Sama se brani od svojih protivnika – i izlazi iz napada čista, jednostavna i neokrnjena – istina! A. Linc U proglasu od 30. ožujka 1863. Lincoln kaže: “Zadaća je nacija, a i ljudi, da duguju svoje postojanje svevladajućoj Božjoj snazi. Primili smo najprobranije božanske blagoslove.
Mnoge smo godine bili darovani mirom i blagostanjem. Izrasli smo u broju, bogatstvu i snazi više nego ijedna nacija ikada; ali zaboravili smo Boga! Zaboravili smo milostivu ruku koja nas je održala u miru, povećala nam broj, obogatila nas i osnažila; oholo smo zamišljali, u svojim prevrtljivim srcima, da su svi ovi blagoslovi stvoreni nekom našom nadmoćnom mudrošću i vrlinom.” Pravo stanje nacije odražava se u njenim vodećim institucijama – u školstvu i crkvi, u književnosti i glazbi, u vladi i u domovima
(Ovo je Pjesma poklon Našoj Ljilji Zovko (u borbi za Istinom Našega Naroda)
Zrno djetinjstva
Otac je moj širokom rukom sijao.
Jer zemlja traži sjeme jedro.
A ja sam dane na vjetar vijao.
Sad skupljam sate u života vjedro.
I djed je gordo zemljom hodio.
Duboku brazdu ravno orao.
U ona olovna vremena se rodio.
Al’ napustit ognjište nije morao.
A, nama u oku sjaji tuga.
Ej sudbino moja kleta.
Sad kada su vremena neka druga.
Sreću tražimo na kraju svijeta.
U mome svijetu samo uspomene žive.
Vraćaju me djetinjstvu u
ruke.
Ko i onda vidim livade i njive.
Dok srce tone u jad i muke.
V. R.
