|
Kažu da sve ima cijenu!
Pa bih volio znati:
Koliko košta osmijeh,
a koliko suze?
Koliko jedna mladost,
što je drugi uze?!
Koliko košta djetinjstvo,
neprospavane noći,
koliko život heroja,
što domu neće doći?!
Koliko košta mir?
Koliko sloboda?
Koliko nevina krv,
prolivena kao voda?!
Koliko košta nada
u jedno bolje sutra,
koliko još će svićati
uplakana jutra?
Uzmite nam život,
spremni smo ga dati!
Ne dirajte Domovinu,
ona nam je mati!
Za nju su umirali
najveći heroji,
za nju su ginuli
i prijatelji moji!
 Velimir Velo Raspudić
Ne znam je li tko imao slično iskustvo?
Nakon što sam kao maloljetnik pristupio postrojbi Specijalne policije,osamnaestu
dočekao u rovu na Kupresu,
a posljednji teren na brani Bočac,
nakon dvije i pol godine Specijalne policije,
‘gospoda’ iz ureda,krajem 96-te, za nagradu šalju mi poziv za redovno služenje vojnog roka! Obrazloženje im je bilo da po zakonu nitko tko je maloljetan,nije mogao pristupiti u takve postrojbe bez roditeljskog potpisa! Nakon onog povuci-potegni i nakon što su se moji iz specijalne zauzeli za mene,da ne bi služio redovni vojni rok,uzeli su mi deset mjeseci od sudjelovanja u ratu!
DAO SAM IM SVE!
Što bi se reklo:Poljubi i ostavi!
Najjadnije je to da oni koji su mi slali
pozive,nemaju dana ratišta!
|
|
