Dominik Mandić – knjige i članci u prijevodu na engleski i druge jezike

Članak govori o tekstovima autora Dominika Mandića na engleskom i drugim jezicima koji su nastali u razdoblju od objavljivanja doktorske disertacije 1921. do njegove smrti 1973. godine.

Autorovi članci, o kojima će biti najviše govora u tekstu, su najvećim dijelom prevedeni na engleski jezik, zatim slijedi latinski i talijanski, a objavljeni su u inozemnim znanstvenim časopisima. Između ostalog rad govori o autorovom utjecaju na teze povjesničara Francisa Dvornika, poznatog bizantologa i poznavatelja slavenske civilizacije, poglavito kada se govori o ranoj povijesti Hrvata.

Dominik Mandić i njegove knjige na latinskom jeziku

Fra Dominik Mandić je specijalizirao crkvenu povijest, a doktorirao je u Fribourgu 23. lipnja 1921. gdje je obranio doktorsku radnju pod naslovom De Legislatione antiqua Ordinis Fratrum Minorum, volumen I. Legislatio franciscana ab an. 1210 – 1221. Dio rukopisa iz doktorske radnje, De Protoregula Ordinis Fratrum Minorum, koji sadrži 52 stranice, tiskan je u Mostaru prvi put 1923. godine, a već iduće godine je objavljeno bogatije izdanje De legislatione antiqua ordinis fratrum minorum. Spomenuti rukopis sadrži obradu Protoregule i Prvoga, nepotvrđenog Pravila, što znači obrađeno je cjelokupno franjevačko zakonodavstvo od 1210. do 1221. godine. Doktorska disertacija Dominika Mandića je podijeljena na dva poglavlja te sadrži ukupno 140 stranica. Sadržaj rukopisa se sastoji od predgovora, bibliografije, zatim prvog dijela rukopisa pod naslovom De Protoregula Minorum (3.-44. str.), drugog djela pod naslovom De Regula prima (49.-120. str.), dodatak pod naslovom Restitutio Protoregulae (122.-125. str.), zaključak (126.-129. str.) i na kraju abecedni indeks pojmova i osoba (131.-140. str.).[1]

Dominik Mandić je u prvom razdoblju svog istraživačkog rada pisao o regionalnoj povijesti franjevačkog reda kojemu je i sam pripadao. Posvetio je svoja dva rukopisa,Schematismus almae Missionariae provinciae Ordinis Fratrum Minorum in Hercegovina ad annum jubilarem Christi redemptoris (1933.) i Acta franciscana Hercegovinae Provinciarumque finitimarum tempore dominationis Othomanae, tom. I. ab. an. 1463-1699. iz 1934. godine, proučavanju prošlosti franjevačkog reda u Hercegovini.^[2] Potonje djelo je zbirka dokumenata vezanih za prošlost franjevaca u Hercegovini, poglavito pod otomanskom vlašću.^[3] Sadržaj spomenutog djela odnosi se na vremensko razdoblje u kojem su nastali dokumenti između dvije ključne prijelomne godine, od pada Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast 1463. do Bečko-morejskog rata iz 1699. godine. Dominik Mandić nije uspio dovršiti spomenuti rukopis, a njegov rad je završio fra Bazilije Pandžić koji je objavio izdanje autorova I. sveska, pod naslovom Acta franciscana Hercegovinae. Spomenuti autor je unio jednu promjenu u prvotni rukopis a to je umetanje vremenskog okvira od 1206. godine (obraćenje sv. Franje Asiškoga), a potom nastavlja do (Mandićeve) 1699. godine.^[4] Spomenuto djelo autora Dominika Mandića, te njegovog nastavljača Bazilija Pandžića je nezaobilazno djelo za proučavanje srednjovjekovne i ranovjekovne povijesti Hercegovine, kao i njenih graničnih regija Bosne i Dalmacije.

Zatim, Dominik Mandić je u Rimu 1958. godine objavio rukopis pod naslovom Documenta martyrii B. Nicolai Tavelić et sociorum eius Ord. Min. (Dokumenti o mučeništvu blaženog Nikole Tavelića i njegovih drugova iz reda Manje braće). Rukopis se sastoji od dva dijela a svaki dio ima tri poglavlja, a na početku se nalazi predgovor koji je napisao Krešimir Zorić, zatim dolazi sadržaj rukopisa te na kraju rasprave nalazi se abecedni popis osobnih imena te 12 fotografija dokumenata na kojima su ispisana svjedočanstava o mučeništvu bl. Nikole Tavelića. Rukopis sadrži ukupno 127 stranica. Prvi dio knjige pod naslovom Kritičko istraživanje izvora o mučeništvu sadrži tri poglavlja koje iznosimo u nastavku teksta. Prvo poglavlje nosi naslov O svjedocima prve ruke (3.-19. str.) zatim slijedi O svjedocima prvog stupnja koji su čuli (20.-28.) i naposljetku O kronikama i životopisima svjedoka (29.-31.) Zatim, u drugom djelu rukopisa pod naslovom Dokumenti o mučeništvu bl. Nikole Tavelića nalaze se tri poglavlja pod naslovom Dokumenti svjedoka iz prve ruke (32.-63.), Dokumenti svjedoka prvog stupnja koji su vidjeli (64.-69.) te dodatak spomenutom poglavlju koje nosi naslov Izvadci koji se odnose na Traktat o mučeništvu, Jeruzalem 1391. (70.-76.) i naposljetku poglavlje Kronike i zapisi svjedočanstava (77.-106.). U ovom rukopisu Dominik Mandić je iznio dokumente raznih suvremenika koji su poznavali Nikolu Tavelića te svjedočenja svjedoka o mučeništvu bl. Nikole. Upravo je ovaj rad autor posvetio crkvenom postupku za proglašenje svetim bl. Nikole Tavelića.^[5] Zatim 1962. godine u izdanju Hrvatskog povijesnog instituta u Chicagu je objavljena knjiga Dominika Mandića na latinskom jeziku Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae.[6]

Zbornik „The Croatian Nation“

Dominik Mandić je bio utemeljitelj i urednik zbornika na engleskom jeziku The Croatian Nation. U Chicagu je između ostalog utemeljio Hrvatski izdavački zavod Croatia, u čijoj nakladi je izlazio navedeni zbornik. Motiv koji je potakao Dominikovu angažiranost oko spomenute izdavačke kuće te izdanja zbornika na engleskom jeziku, je kako sam kaže u jednom pismu: „pridobiti američke narodne zastupnike, senatore i članove Vlade te naposljetku američko javno mišljenje i službene krugove za utemeljenje hrvatske države.[7] Zbog lošeg zdravstvenog stanja Dominik je prepustio svoje uredničko mjesto u spomenutoj izdavačkoj kući prof. Antunu F. Bonifačiću. Uz njih dvojicu prof. Clement S. Mihanovich sa sveučilišta u St. Louisu te prof. Hijacint Eterović su imali poziciju u uredničkom vijeću navedene nakladničke kuće. Dominik je u pismu od 12. prosinca 1954. upućenom Marku Sinovčiću naveo kako planira tiskati zbornik Croatia na engleskom jeziku od 450 stranica. U pismu Dominik navodi kako je djelo potrebno i nužno tiskati da se u anglosaksonskom govornom području pojasni povijest Hrvata te njihova prava na vlastitu suverenu državu.[8] U jednom pismu Dominik navodi kako je planirao izdati tri izdanja zbornika pod naslovom Croatia, The Croat Nation in struggle for it´s freedom and independence (Hrvatski narod u borbi za svoju slobodu i državnu samostalnost), zatim drugi svezak pod naslovom Croatia, The Country of Cardinal Stepinac, her people and her problems (Hrvatska, domovina kardinala Stepinca. Zemlja i narod) te treći svezak pod naslovom A history of Croatia (Povijest Hrvatske). Svaki od tri izdanja zbornika bi iznosio od 250-300 stranica s tvrdim i mekim uvezom. Između ostalog Dominik navodi probleme izdanja prvog naslova zbornika na engleskog jeziku. Kašnjenje u izdavanju prvog sveska navedenog zbornika su zadavale poteškoća u prijevodu jer su autori članke pisali izvorno na hrvatskom jeziku, te nedostatak stručnih lingvista za prevođenje hrvatskih tekstova na engleski jezik.[9]Cjelokupan projekt pripremanja prvog sveska zbornika Croatian Nation, The Country of Cardinal Stepinac, her people and her problems (Hrvatska, domovina kardinala Stepinca. Zemlja i narod) je trajao dvije godine, od 1953. do izdanja prvog sveska zbornika 1955. godine u Chicagu. Navedeni zbornik su uredili dr. fra. Dominik Mandić i prof. dr. Clement Mihanovich. Zbornik je podijeljen na pet tematskih poglavlja, prvo poglavlje nosi naslov Croatia as a nation, zatim Around the Croatian lands, The facts of Croatian History, The subjugated Croatia i naposljetku Croatian problems and futures. Spomenuti zbornik sadrži radove 25 autora.[10] Dominik Mandić je u spomenutom zborniku 1955. godine u Chicagu objavio članak pod naslovom The Croatian character of Bosnia and Hercegovina.[11] Zbornik je tiskan u 4.000 primjeraka u Chicagu, a od toga 2.000 kopija tvrdog i 2.000 kopija mekog uveza.[12] Od prevoditelja s hrvatskog na engleski jezik Dominik Mandić je angažirao Jeru Jareba da mu prevede članak Iransko podrijetlo Hrvata autora Stjepana Sakača, na engleski jezik.[13] U pismu upućenom Jeri Jarebu od 12. veljače 1954. Dominik navodi da nije našao prevoditelje s hrvatskog na engleski jezik, a smatra kako bi trebalo angažirati profesora W. Reeva. Između ostalog govori u pismu da je asistentica prof. Clementa Mihanovicha, Frances Bittner jezično dotjerivala članke, ali zbog slabog poznavanja jezika vidljiv su nedostatci.[14] Uz Jeru Jareba, prof. dr. Clemenata Mihanovica, njegovu asistenticu Frances Bittner najzaslužniji za prevođenje članaka s hrvatskog na engleski jezik je prof. Vilko Rieger.[15] Profesor W. J. Reeve sa sveučilišta u Fordhamu je napisao prikaz zbornika The Croatian Nation. U prikazu govori kako zbornik sadrži članke najpoznatijih hrvatskih intelektualaca u emigraciji. U daljnjem tekstu navodi da je zbornik značajan jer je pionirski rad i donosi hrvatski pogled na stvaranje komunističke Jugoslavije prvi puta na engleskom, mnogo je podataka i zamisli koje bi trebale dovesti do ponovne evaluacije američke politike u tom dijelu svijeta. U nastavku teksta autor iznosi izlagače čiji su radovi njemu zanimljivi, a među njima navodi članak prof. dr. Stjepana Sakača, dr. Dominika Mandića, te članke Ivana Meštrovića i Ive Omrčanina. Navodi da je odgovornost na urednicima jer su propustili ukazati u predgovoru nadvije mane spomenutog zbornika. Prema autoru prikaza prva je pretjeranost srbofobije koju prožima nekoliko članaka i neobjašnjiv nedostatak korisnih informacija o NDH (1941.-1945.) te načinu rješavanja hrvatskog pitanja u spomenutom razdoblju.[16] U pismu od 20. kolovoza 1956. upućenom prof. W. J. Reevu Dominik zahvaljuje na recenziji koju je napravio za zbornik, te navodi u daljnjem tekstu pisma kako u zborniku nema prave srbofobije, nego je posrijedi kod nekih pisaca jače naglašavanje problema kako bi se uvjerljivije prikazala stvarnost koja je teško shvatljiva za druge ljude odgojene u drugom mentalitetu i ambijentu. Dominik navodi da je pravo značenje zbornika ukazati da Hrvati traže svoju samostalnu državu, u daljnjem tekstu pisma poziva se na pravo o samoodređenju naroda, te navodi u pismu da su „Hrvati historički narod.“[17]

Dominik Mandić i njegovi članci na engleskom jeziku, španjolskom i talijanskom jeziku

Dominik Mandić je angažirao fra Marka Kozinu za prevođenje članka Postanak Vlaha prema novim poviestnim istraživanjima na engleski jezik. Fra Marko Kozina se u pismu od 18. studenog 1957. upućenom fra Dominiku ispričava jer je kasnio s prijevodom, između ostalog navodi kako na nekim mjestima u tekstu nije prevodio neke stare bilješke, a neke skraćenice poput Gl. nije znao što znače, pa je ostavio nedovršenim i ta autor teksta to pregleda. Fra Marko navodi za vrijeme dok je prevodio tekst činio mu se suhoparnim, ali u završnoj fazi rada kad je bio gotov kao cjelina navodi da je djelo solidno historijski komad.[18] Članak pod naslovom The origin of the Vlachs: A study of Roman colonization of the Moors in Europe and their assimilation Dominik je planirao objaviti u izdavačkoj kući Slavic Institute of Marquette university u Milwaukee-u.[19] Iz Mandićeve ostavštine nije pronađeno niti jedno pismo koje upućuje da je članak objavljen u navedenoj kući, niti sa sigurnošću znamo je li članak uopće objavljen na engleskom jeziku.

Dominik Mandić je objavio 1959. godine članak pod naslovom Migration of the Slavs into the Danube Basin and Balkans u časopisu Croatian Review.[20] Iz Mandićeve ostavštine sačuvano je jedno pismo iz 25. studenog 1958. U kojem Dominik moli fra. Vladimira Vaničaka iz Chicaga da mu pomogne u prijevodu. U daljnjem tekstu Dominik moli da se u bilješkama prevede samo ono što je napisano na hrvatski, te sugerira kako bi bilo dobro požuriti izdanje spomenutog časopisa, te nudi svoja poznanstva kako bi se što hitnije došlo do prijevoda njegovog članka.

Zatim, Dominik Mandić je objavio članak 1960. godine pod naslovom Croatian King Tomislav defeated Bulgarian Emperor Symeon the Great on May 27, 927.[21] Dominik je poslao molbu 4. ožujka 1958. uredniku Journal of Croatian Studies, Karlu Mirthu, u vezi prijevoda njegovog članka Je li hrvatski kralj Tomislav pobijedio Bugarskog cara Simeona Velikog? na engleski jezik.[22] Jedan od urednika spomenutog časopisa, Jere Jareb, se prihvatio prevođenja Dominikovog članka.[23] U prvoj verziji prijevoda članka Dominik je naveo riječi, interpunkcijske znakove koje treba ispraviti ili izbaciti, a posebno je sugerirao promjenu naslova te istaći „May 27th, jer smatra kako je to srž teksta i ujedno doprinos historiografiji.[24] U pismu od 16. ožujka Jere navodi kako je korigirao sve ispravke te prihvatio sugestiju oko naslova. U daljnjem tekstu pisma Jere je naveo kako je izbacio naziv „Cardinal“ za Madalbertusa jer tog naziva nema u latinskim tekstovima u bilješkama.[25] U odgovoru na pismo Dominik navodi da je Madalbert bio biskup, te tvrdi da to dokazuju tri dokumenta na latinskom jeziku koje posjeduje.[26] U završnoj verziji prijevoda Jareb navodi Dominiku neka pravila u pisanju imenica ženskog roda u engleskom jeziku. Tako je u pismu naveo primjer da imenice zemalja (Croatia, Bulgaria and Serbia) su imenice ženskog roda u engleskom jeziku, a kod nekih autora su definirane kao imenice srednjeg roda. Zatim navodi kako ih je u prijevodu označavao imenicama ženskog roda, a Dominik imenicama srednjeg roda u svojim ispravcima i dopunama prijevoda. Stoga sugerira da se odabere ili jedno ili drugo pravilo kad korigira tekst. Između ostalog navodi kako članak lektorira jedna profesorica engleskog jezika te da će biti skoro spreman za tiskanje.[27]

Dominik Mandić je angažirao dr. Hijacinta Eterovića da mu pomogne u prijevodu članka Nenapisano poglavlje hrvatske pismenosti (Croatian writings from the 7th to 12th century) na engleski jezik.[28] U pismu od 24. rujna 1957. Hijacint navodi Dominiku kako u zborniku daje prednost opće prihvaćenim činjenicama, a ne teorijama o kojima se vode rasprave još uvijek među povjesničarima. Nadalje zamolio je Dominika da skrati poglavlje Prvi počeci hrvatskog književnog stvaranja ( str. 4.-6.) kako bi se dobilo na prostoru i navelo prve hrvatske spise od 7. do 12. stoljeća u članku.[29] Nadalje u pismu od 8. listopada Hijacint Eterović navodi Dominiku da će engleski prijevod temeljito pogledati i prepraviti prof. Krsto Spalatin.[30] Posao prevođenja Dominkovog članka naposljetku je prihvatila se dr. Mira Malenica.[31] U pismu od 13. rujna 1959. Hijacint navodi kako prijevod mora proći još najmanje tri verzije dok ne bude dotjeran za tisak. U daljnjem tekstu kaže kako se dr. Mira Malenica mnogo mučila u prevođenju teksta ali s malo uspjeha. Između ostalog navodi razlog kako ona pripada generaciji koji su stigli u SAD nakon završetka Drugog svjetskog rata, te zbog toga slabije vlada engleskim jezikom.[32] Iz Mandićevog dopisivanja sa Hijacintom Eterovićem vidljiva su sve poteškoće u prevođenju spomenutog članka na engleski jezik. U nekoliko navrata Dominik se žalio kako je prijevod tvrd i često ne odgovara hrvatskom sastavku, te da se u nekoliko navrata u tekstu prevoditelj udaljio od njegovih izvornih misli prilikom prevođenja.[33] U Mandićevoj ostavštini nisu sačuvana pisma u kojima raspravlja sa Hijacintom Eterovićem u vezi daljnjih verzija prijevoda. Iz svega navedenog možemo samo pretpostaviti da je članak objavljen u zborniku The Croatia, Land, People and Culture na engleskom jeziku, iz razloga što se urednik Hijacint Eterović najviše angažirao oko prijevoda Dominikovog članka.

Dominik Mandić je objavio članak u znanstvenom časopisu Byzantion 1965. godine pod naslovom Dalmatia in the Exarchate of Ravenna from the middle of the VI until the middle of the VIII Century.[34]Dominik je angažirao dr. Mladena Žigrovića da mu prevede članak Dalmacija u Ravenatskom egzerhatu od 6. do sredine 8. stoljeća na engleski jezik.[35] U pismu od 6. siječnja 1964. Dominik nalaže da mu obavezno šalje sve verzije teksta jer mu je bitno da je pogođena misao u engleskoj verziji članka. Nadalje u tekstu pisma daje upute Mladenu oko prevođenja teksta, te navodi da se u bilješkama treba prevesti samo ono što je na hrvatskom jeziku. Između ostalog moli da se hrvatska djela, citirana u bilješkama, prevedu na engleskom jeziku i smjeste u zagrade.[36] U pismu od 24. siječnja Mladen je naveo kako je preveo prvih nekoliko stranica navedenog članka. Između ostalog navodi da će neke rečenice prevesti tako da će biti poduže, jer tekst na hrvatskom jeziku obiluje rečenicama koje su preduge stoga se moraju prepoloviti, a neke razdijeliti kako bi se dobio ispravan prijevod u duhu engleskog jezika.[37] Prva verzija teksta na engleskom jeziku pokazala je poteškoće u prijevodu pojedinih riječi iz crkvene terminologije na engleski jezik. Riječ „metropolit“ i „metropolija“ su stvarale poteškoće prevoditelju. U tekstu pisma od 19. veljače Mladen navodi kako je sklon upotrijebiti u engleskom jeziku izraz „the archbishop metropolitan“ ili „the metropolitan-archbishop“ za metropolita. Za drugu riječ, metropolija, navodi kako izraz praktički ne postoji u crkvenoj terminologiji sadašnjice. Stoga ne može koristiti izraz „the metropolis“ koji znači glavni grad. Nadalje, smatra kako bi bilo bolje upotrijebiti jednu od sljedećih nekoliko izraza: „the metropolitan archbishopric“, „the archbishopric-metropolis“ ili „the metropolitan diocese.“ U daljnjem tekstu pisma moli Dominika da doda imenicama „Gradeski“, „Izurski“ te „Izacije“ točan prijevod na engleski jer mu stvaraju poteškoće. Između ostalog Mladen navodi kako je u nekim mjestima u zagradama unio zamjensku riječ kao npr. Shepherd (successor) i confirm (ratificate).[38] U drugoj verziji teksta Mladen je unio ispravke koje su uključivale izbacivanje i ubacivanje nekih imenica i pridjeva na engleskom jeziku, između ostalog Dominik je naglasio kako osobna imena bizantskih i rimskih činovnika treba pisati na grčkom, odnosno na latinskom. Uz pismo uvijek je slao dodatne bilješke sa uputama što treba ispraviti.[39] Konačnu verziju ispravka teksta na engleskom Dominik je primio početkom studenog, te u pismu od 12. studenog se zahvaljuje Mladenu Žigroviću na vrlo dobrom prijevodu koji odgovora njegovim mislima u hrvatskom članku te zahvaljuje na obavljenom poslu spomenutom prevoditelju.[40]Osim Mladena, konačan oblik Dominikovog teksta na engleskom jeziku značajno je pomoglo oblikovati uredništvo časopisa Byzantion-a.[41]

Dominik Mandić je u Chicagu 1963. godine objavio rad na hrvatskom jeziku Pokrštenje Hrvata u časopisu Hrvatski kalendar.[42] Dominik je ponovno angažirao dr. Mladena Žigorvića da mu prevede članke označene poglavljima, V., VI., X., XIV i XIX iz Rasprava i priloga iz stare hrvatske povijesti na engleski jezik.[43] U pismu od 16. veljače 1965. Mladen govori kako je završio rad na prevođenju prvih verzija slijedećih tekstova: poglavlja V., (Osnutak splitske metropolije), poglavlje X., (Neispravne tvrdnje Konstantina Porfirogeneta o povijesti Južnih Slavena i poglavlje) XIV. (Hrvatski narodni vladari- rodoslovlje i redoslijed na engleski jezik).[44] U pismu od 16. veljače upućenom Dominiku Mandiću spomenuti prevoditelj je poslao prvu verziju prijevoda The Christianisation of the Croats, te u pismu navodi kako će nakon prve verzije prijeći na konačni prijevod i korekciju. Zatim, moli Dominika strpljenje jer kako navodi, taj posao traži više vremena i pažnje.[45] Poteškoća na koju je Mladen imao u prijevodu navedenog tiče se odmicanja od hrvatskog teksta zbog prilagođavanja engleskom stilu i jeziku. U spomenutom pismu naveo je kako ima problema sa prijevodom osobne imenice „sv. Srđa“ na engleski jezik, te slovenske riječi „Vprasanje“, te poteškoće sa slovima „s“, „ss“, „r“ i „c“ jer nije bio siguran je li se kratice odnose na stranice redak ili nešto drugo.[46] U Mandićevoj ostavštini nije pronađen odgovor na pismo spomenutog prevoditelja, ali ono što sigurno znamo da je prijevod teksta objavljen.

Zatim Dominik Mandić je objavio 1965. godine članak na španjolskom jeziku Bosnia y Herzegovina, Provincias Croatas u časopisu Studia Croatica u Buenos Airesu.[47] Glavni odgovorni urednik časopisa Studia Croatica, Ivo Bogdan imao je prijateljski odnos sa Dominikom Mandićem.[48] U pismu od 20. travnja 1965. Ivo Bogdan navodi autoru kako je prva verzija gore navedenog članka s hrvatskog na španjolski vjerno prenesena, a sugerirao je Dominiku da promijeni naslov u Bosnia y Herzegovina, Provincias Croatas. Zatim moli Dominika da pregleda bilješke te vrati otisak zajedno sa ispravcima. Između ostalog u pismu kaže da će Dominikova rasprava zauzimati glavno mjesto u posebnom broju pod naslovom Bosna i Hercegovina – prinosi boljem razumijevanju Sarajevskog atentata i uzroka prvog svjetskog rata (Aportes para esclarecimiento del Atentado de Sarajevo y del origen de la primiera Guerra Mundial). U daljnjem tekstu pisma navodi kako će uvodna riječ biti potpisana od čelnika Hrvatskog instituta za Latinsku Ameriku.[49] Dominik navodi u pismu od 23. lipnja 1965. kako pristaje na sugestiju o promjeni naslova članka. U daljnjem tekstu pisma upozorava urednika da u prvoj verziji teksta na nekoliko mjesta nije dobro izražena njegova misao. Nadalje, Dominik moli urednika da izbaci četvrto poglavlje pod naslovom Bosnia y Herzegovina dentro del futuro estado de Croacia (37.-43. str.) Razlog tome je kako kaže „naslov je previše propagandistički a to nije dobro za znanstveni svijet niti za Amerikance.“ Predlaže uredniku da navedeno poglavlje koje je on nanovo preradio objavi kao manji članak u jednom od brojeva časopisa Studie Croatice. Nadalje u pismu navodi kako je poslao dio oporuke kraljice Katarine na latinskom jeziku, te da netko od svećenika (predlaže dr. Petrovića ili svećenika Kelavu) prevede oporuku s latinskog na španjolski da se prijevod ne bi udaljio od izvornog.[50] U posebnom listu pod naslovom „primjedbe o korekturi“ Dominik navodi na jednom listu riječi i rečenice koje bi bilo dobro izbaciti i dotjerati te drugačije posložiti rečenice. Između ostalog naglašava kako se ne otiskuje treća verzija članka bez njegove recenzije i korekture te moli da se otisne 100 posebnih komada časopisa kao dar povjesničarima i bibliotekama.[51] U pismu od 6. siječnja 1966. Dominik zahvaljuje Ivi Bogdanu na trudu oko navedenog članka. U pismu sugerira posljednje korekture, na to što i kako treba ispraviti. O kakvim korekturama je riječ teško možemo znati jer nisu sačuvane u ostavštini.

Dominik Mandić je objavio članak The Ethnic and Religious History of Bosnia and Herzegovina 1970. godine u izdanju drugog sveska zbornika The Croatia urednika Hijacinta Eterovića.[52] U pismu od 21. siječnja 1967. upućenom Hijacintu Eteroviću navodi da je prva verzija prijevoda ima tvrd i nedotjeran jezik, u daljnjem pismu navodi da naslov treba ostati isti. Nadalje, govori da se imenica i pridjev „Croatian“ ne izbacuju često za vrijeme prijevoda jer je u knjizi dokazao da je Bosna i Hercegovina hrvatska zemlja, u daljnjem tekstu spominje stranice koje su slabo prevedene i udaljenje od njegovih misli. Moli Hijacinta da se konačna verzija engleskog teksta dostavi na uvid prije konačnog prijevoda i formulacije.[53] U pismu od 22. travnja 1967. Hijacint navodi Dominiku kako se kritičari boje da djelo neće uvjeriti Amerikance i ostale čitatelje koji razumiju engleski da je Bosna i Hercegovina Hrvatska zemlja, jer na prvi dojam ispada da bi netko mogao sličnom metodom navesti drugu tezu. U daljnjem tekstu pisma Hijacint je naveo poglavlje opaske na tekst, sadržaje i bibliografiju koje upućuju autora da prepravi tehničke stvari u tekstu prema stranicama koje su navedene u pismu.[54] Dominik je u pismu od 3. svibnja naveo kako je prihvatio sve sugestije i prepravio tekst kad je riječ o tehničkim pitanjima. Autor nije ostao dužan na Hijacintovu kritiku. Uputio mu je komentar kako su njegovi kritičari malodušni Hrvati ili veliki Jugoslaveni i Srbofili. U daljnjem tekstu navodi kako poznaje izvore povijesti BiH te da nikakav povjesničar neće moći i ne može navesti toliko i slične dokaze za srpstvo BiH. Naveo je između ostalog da će knjiga biti novost za engleske i američke čitatelje koji su opterećeni srpskom propagandom.[55] U pismu od 23. svibnja Hijacint navodi Dominiku da je tekst radnje konačan, između ostalog navodi da nije ujednačen stil navođenja djela, a time će se pozabaviti u tiskari. Zatim, navodi da je turske riječi „sandžak“ i „adžemi oglan“ ostavio u hrvatskoj transliteraciji, a hrvatska slova je stavio u posebnu tablicu koja će biti u knjizi. Na kraju pisma zahvaljuje se Dominiku Mandiću na suradnji.[56] Iz Mandićeve ostavštine nije sačuvano pismo koje govori o broju naklade spomenutog djela.

Zatim, Dominik Mandić je objavio članak 1973. godine u zborniku Venezia e il Levante fino al sec. XV., Volume I. pod naslovom Gregorio VII e l’occupazione della Dalmazia nell’anno 1076.[57] ÄŒlanak je izaÅ¡ao u nakladničkoj kući fondacije Cini, izdavača Leo S. Olschki-a u Firenzi.[58] Dominik je bio vrlo dobar poznavatelj talijanskog jezika u govoru i pisanju. Cjelovit članak na talijanskom jeziku je sačuvan u ostavÅ¡tini, a jedno pismo iz 14. kolovoza 1971. ukazuje da je Leo S. Olschi iz grada Firenze pomogao Dominiku prepraviti članak.[59] Osim tog pisma nemamo niÅ¡ta sačuvani u Mandićevoj ostavÅ¡tini Å¡to bi ukazalo na moguće probleme i poteÅ¡koće u prijevodu gore navedenog članka.

Dominik Mandić i njegove knjige na stranim jezicima

Iz pisama sačuvanih u Mandićevoj ostavštini vidljivo je da je autor pokrenuo inicijativu za prevođenje knjige Crkva bosanskih krstjana na talijanski jezik. Dominik Mandić je 1971. godine objavio spomenuto djelo na talijanskom jeziku La chiesa bogomila dei cristiani di Bosnia. U pismu od 12. svibnja 1971. Dominik uz pismo šalje cjeloviti tekst spomenutog djela na talijanskom jeziku fra Baziliju Pandžiću. U pismu ga moli da mu nađe poznavaoca talijanskog književnog jezika koji će tekst pregledati i dotjerati. Između ostalog Dominik moli u pismu fra Bazilija Pandžića da mu pomogne pronaći nakladnika koji bi izdao djelo te tiskaru u Italiji.[60] Iz Mandićeve ostavštine vidljivo je da je djelo La chiesa bogomila dei cristiani di Bosnia prevela 1966. godine časna sestra dr. Celina Sarić iz Rima, poteškoće i problemi oko prijevoda nisu sačuvani u pismima Mandićeve ostavštine.[61] Što se tiče nakladnika, vidljivo je da je fra Dominik u pismu od 7. svibnja zamolio franjevca P. Cirila iz Vicenze da dadne prednost tiskanja njegovog djela koje sadrži 500 stranica na talijanskom jeziku te da mu pošalje ponudu za 500 primjeraka te tiskanje svakih 100 slijedećih primjeraka.[62] Ostaje upitno je li franjevac P. Cirill prihvatio tiskanje Dominikove knjige i kako nosi naslov njegove nakladničke kuće.

Dominik Mandić je 1971. godine objavio rad Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda na njemačkom jeziku. MaÅ¡eg Matko je preuzeo posao prevoÄ‘enja spomenutog djela.[63] U pismu od 26. rujna 1969. upućenom Dominiku navodi da je nemoguće izraziti pravo značenje hrvatskih riječi „kralj, ban i župan“ na njemačkom jeziku. Naveo je kako njemačka riječ „Verwaltungsleute“ može približno označiti navedene upravne funkcije. Dominik je u pismu od 7. listopada naveo kako je njegov stil pisanja sažet i jednostavan te moli da takav ostane nakon prijevoda na njemačkom jeziku. Moli Matka u daljnjem tekstu pisma da izbjegava proÅ¡irivanje rečenica opisnim načinom za vrijeme prevoÄ‘enja.[64] Djelo je objavljeno u izdavačkoj kući Bad Kissingen – Heiligenhof, radna skupina za etnička i manjinska pitanja. Prevoditelj Josef Hauk, kojeg je angažirala spomenuta izdavačka kuća je preveo knjigu s hrvatskog na njemački jezik.[65]

Dominik Mandić je objavio 1971. godine knjigu Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda na engleskom jeziku. U pismu od 10. lipnja 1969. Dominik Mandić je angažirao Andriju Ilića da mu prevede 78 stranica rasprave spomenutog djela na engleski jezik koju namjerava objaviti u Hrvatskoj reviji kod urednika prof. Nikolića.[66] Andrija u pismo od 23. lipnja navodi Dominiku kako je preveo hrvatsku riječ sajam sa „meeting“, jer je iz konteksta preveo da se radilo o sastanku, zatim hrvatsku riječ sabor je preveo „conference“.[67] U daljenjem dopisivanju naveo je da je morao dati kratka obješnjena u bilješkama na engleskom jeziku kako bi čitatelji razumjeli hrvatske izraze „štokavski“, „ekavski“, „ikakvski“ i „kajkavski“. Nadalje navodi da su mnoga mjesta bila teška za prevesti radi razlike u konstrukciji hrvatskog i engleskog jezika.[68] Dominik u pismu od 1. siječnja 1970. hvali Andriju za njegov marljiv rad. Na Andrijin upit o tome kako treba prevesti toponime „Kranjska i Štajerska“ odgovara da za Štajerusku treba staviti „Styria“, a za Kranjsku „Carniola“. Između ostalog u pismu navodi kako je neke hrvatske riječi krivo prepravljao, hrvatsku riječ među je prevodio sa „amongst“, a običavao je upotrijebiti izraz „etnical“ umjesto „ethnic“ koji bolje zvuči.[69] U posljednjem sačuvanom pismu od 1. travnja 1970. koje govori o prijevodu spomenutog djela na engleski jezik Andrija navodi da je skoro dovršio prijevod spomenutog djela na engleski jezik.[70]

Istoimenu knjigu Dominik je dao prevesti 1972. godine na francuski jezik. Angažirao je Slavka Dubravicu da mu prevede spomenuto djelo na francuski jezik. U daljnjem tekstu pisma moli Slavka da mu pokuša potražiti izdavača, francusku ili švicarsku nakladničku kuću s tim da njemu pripadne 25 besplatnih komada knjige.[71] Slavku predlaže Dominiku da treba tražiti francuske nakladničke kuće jer su neke objavljivale djela iz srpske povijesti. U daljnjem tekstu pisma moli Dominika da mu dadne vremena za prijevod do kraja godine te spominje nesnalaženje sa trucizmima koje treba prevesti na francuski.[72]Dominik u pismu od 29. veljače zahvaljuje Slavku Dubravici na angažmanu oko nakladnika i suradnji oko prijevoda spomenutog naslova.[73] Iz pisama koja su sačuvana u Mandićevoj ostavštini nije poznato u kojoj nakladničkoj kući je objavljena spomenuta knjiga, niti u kojoj nakladi.

Recenzije Mandićevih knjiga na stranim jezicima

U Mandićevoj ostavštini nalazimo na kritičke osvrte inozemnih povjesničara na autorova djela Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Crvena Hrvatska, Državna i vjerska pripadnost srednovječne BiH, na engleskom i njemačkom jeziku koji su objavljeni u stranim časopisima. Kritički osvrt na autorovu knjigu Crvena Hrvatska u svijetlu povjesnih izvora objavio je franjevac Anastazije Matanić 1957. godine na latinskom jeziku.[74] Anonimni povjesničar objavio je prikaz istoimene knjige na engleskom jeziku u časopisu Speculum, a journal of mediaeval studies.[75] Nadalje anonimni povjesničar je objavio prikaz istoimene knjige na njemačkom jeziku.[76] Povjesničar George J. Prpic, profesor na Sveučilištu John Carroll je objavio prikaz knjige Državna i vjerska pripadnost srednovječne BiH, njen treći svezak u časopisu Journal of Central European Affairs.[77] Autor navedenog prikaza smatra kako se hrvatsko-srpske kontroveze oko Bosne i Hercegovine neće riješiti odlukom službene politike Jugoslavije iz 1945. godine kojom je Bosna i Hercegovina dobila status odvojene Narodne Republike (kasnije Socijalističke republike), kako ne bi pripala Hrvatima, a ni Srbima. Autor smatra kako je „Mandićeva knjiga još jedan dokaz kako hrvatski povjesničari nisu prestali tvrditi kako Bosna i Hercegovina pripada hrvatskom povijesnom i etničkom identitetu.“[78] Anonimni autor je objavio prikaz knjige Bogomilska crkva bosanskih krstjana na engleskom jeziku.[79] Iz pisma upućenog 18. ožujka 1965. Dušanu Žanku saznajemo da je prof. dr. Ernst Werner napisao recenziju Bogomilska crkva bosanskih krstjana na njemačkom jeziku u časopisu Zeitschrift fur Geschichts wissenschaft, XII, Heft 8, 1964. godine na 1495. stranici. U Mandićevoj ostavštini nije sačuvan prikaz na njemačkom jeziku, ali u spomenutom pismu Dominik navodi kako je zadovoljan recenzijom sveučilišnog profesora Ernsta Wernera koji je napisao za njegovu knjigu kako je to standardni rad na europskoj povijesti dualizma, koji će značajno utjecati na daljnja istraživanja na tom području.[80]Povjesničar George J. Prpic je napisao prikaz knjige Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae na engleskom jeziku.[81] Naposljetku povjesničar Stjepan Sakač napisao je 1965. godine prikaz knjige Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti na njemačkom jeziku.[82] Iste godine navedeni povjesničar je na njemačkom jeziku objavio prikaz knjige Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1748 et 1768 exaratis.[83]

Dodirne točke povjesničara Francisa Dvornika i Dominika Mandić kada je riječ o najranijoj povijesti Hrvata

U nastavku teksta iznosimo dodirne točke dvojice povjesničara, Dominika Mandića i Františeka Dvornika (1893.-1975.).[84] Dominik Mandić je utjecao na ideje vodilje povjesničara Františeka (Francisa) Dvornika u njegovim radovima najvećim dijelom objavljenim u anglo-saksonskom govornom području.[85] U nekoliko pisama sačuvanih u ostavštini Dominik navodi kako je surađivao sa prof. dr. Francisom Dvornikom, te su vodili rasprave oko najstarije hrvatske povijesti. Dominik u pismima navodi kako je Francis bio zainteresiran za Dominikove rasprave Dalmacija u Ravenatskom egezerhatu od 6. do 8. stoljeća, Osnutak Splitske metropolije i Pokrštenje Hrvata da se prevedu na engleski jezik.[86] Francis Dvornik je poznavao hrvatski jezik, „nije krio oduševljenje Raspravama i prilozima iz stare hrvatske povijesti, djelo je smatrao velikim historiografskim doprinosom koje je čitao sa zanimanjem kako to navodi Dominik u svojoj ostavštini.[87] Francis Dvornik se u svojoj knjizi The Slavs: Their Early History and Civilization obrađivao najstariju povijest Hrvata, od podrijetla do dolaska na prostor rimske provincije Dalmacije i Panonije u razdoblju od 7. do 11. stoljeća.[88] U pismo od 29. listopada 1957. povjesničar prof. dr. Stjepan Sakač navodi Dominiku Mandiću kako je pročitao navedeno djelo Francisa Dvornika. U daljnjem tekstu pisma komentira da je Francis na 279. stranici smatra Duklju srpskom državom, a time se priklonio Konstantinu Josefu Jiričeku i Ferdi Šišiću, „povjesničara zaraženih slavistikom“ kako ih je naveo u pismu. U daljnjem tekstu pisma navodi kako bi Dominikovi argumenti te bizantski izvori mogli djelovati na promjenu stavova Francisa Dvornika. Zatim navodi kako je uočljivo da se spomenuti bizantolog želi „osloboditi slavističkog srbohrvatstva te rokonstruirati povijest na temelju vrela.“ Nadalje sugerira Dominiku kako se teza Jiričeka i Šišića, o srpstvu Duklje mora ispraviti, te demantirati ali na stranim jezicima. U pismu predlaže Dominiku da objavi što više svojih radova na svjetskim jezicima te napravi reviziju povijesti u angloskasnonskom govornom području kako bi se znanstveno pobili „korijene pansrbizma“ kako Sakač navodi u pismu.[89] Da je Dominik prihvatio sugestiju Stjepana Sakača vidljivo je iz nekolicine pisama. U pismo od 24. ožujka 1963. upućenom Baziliju Pandžiću navodi kako je prof. dr. Francis Dvornik promijenio mišljenje u korist Hrvata, kako to Dominik navodi u pismu. U daljnjem tekstu pisma govori kako je spomenuti autor zastupao tezu o kasnom pokrštavanju Hrvata, a kako je promijenio mišljenje kad je dobio raspravu Croatian writings from the 7th to 12th century 1961. godine. Nadalje Dominik govori kako je pod utjecajem njegovih knjiga Crvena Hrvatska u svijetlu povijesnih izvora i Državna i vjerska pripadnost srednjovječne Bosne i Hercegovine Francis Dvornik priznao kako je pogriješio tvrdeći da su Zahumljani i Mihajlom Vuševukčićem bili Srbi.[90] U pismu 21. studenog 1963. navodi Juri Prpiću kako je razgovarao s Francisom Dvornikom o ranoj hrvatskoj povijesti i da ga je pokolebao u njegovim stavovima. Nadalje Dominik navodi kako će Francis Dvornik popraviti neke dijelove svoje knjige koja je pred tiskom.[91] U pismu od 3. svibnja 1964. upućenom fra Baziliju Bandžiću Dominik se hvali kako je prof. Francis Dvornik prihvatio mnogo njegovih teza o najstarijoj povijesti Hrvata, te navodi da je Francis Dvornik gotovo u cijelosti ispravio poglavlje svoje knjige (O. A. H. Mandić. Radi se o djelu Byzantine Missions among the Slavs) koja se odnosi na Hrvate, te navodi da je taj novi rukopis izmijenio vodeći se raznim raspravama i tezama hrvatskim povjesničara navedenih u Raspravama i prilozima iz stare hrvatske povijesti.[92]Dominik Mandić je u svojim radovima često citirao povjesničara Francisa Dvornika, te stoga možemo govoriti o obostranom utjecaju. Između ostalog, spomenuti povjesničari su imali prijateljski odnos, a to pokazuju pisma sačuvana u obilnoj ostavštini Dominika Mandića.[93] Kad govorimo o stvaralačkog opusu Dominika Mandića ostaje otvoreno pitanje koliki je stvarni utjecaj njegovih historiografskih djela i citiranost njegovih radova među povjesničarima u anglosaksonskom govornom području, koji su se bavili Bizantskim carstvom i slavenskom civilizacijom. Spomenuta problematika ostavlja prostor za istraživanje, zbog mnoštva rasprava i knjiga Dominika Mandića objavljenih na svjetskim jezicima.

Zaključna razmatranja

Dominik Mandić je najveći broj svojih znanstvenih radova objavio u drugoj polovini 20. Stoljeća. Njegove knjige i članki u prijevodu na svjetske jezike su objavljivani u razdoblju od 1955. godine zaključno do njegove smrti 1973. godine. Dominik je objavio sedam rasprava na engleskom, španjolskom i talijanskom jeziku, a iz Mandićeve ostavštine sačuvana pisma ukazuju da je imao gotov prijevod šest članaka na engleskom jeziku. Osim navedenih djela koje je objavio na latinskom jeziku, u pismima Mandićeve ostavštine uočljivo je da autor objavio knjigu Bogomilska crkva bosanskih krstjana na talijanskom jeziku, te da je angažirao prijevod knjige Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku. Za ostale Mandićeve knjige, Crvena hrvatska u svijetlu povijesnih izvora, Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Etnička povijest Bosne i Hercegovine te Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti nemamo podataka o tome gdje su izdana, u kojoj nakladi te koji su prevoditelji bili angažirani. Ono što zasigurno znamo da je Mladen Žigorvić prevodio nekoliko rasprava na hrvatskom jeziku objavljenih u Raspravama i prilozima iz stare hrvatske povijesti na engleski jezik. Mnoge Mandićeve knjige i rasprave na stranim jezicima objavljene su uz pomoć hrvatskih mecena u emigraciji koji su financirali izdavaštva njegovih rasprava i knjiga. Spomenuti autor je uložio golem napor oko prevođenja svojih članaka i knjiga u anglosaksonskom govornom području. Njegov glavni motiv je bio istaknuti važnost stvaranja hrvatske države te istaći pravo hrvatskog naroda na samoodređenje, kako jasno pokazuju pisma sačuvana u njegovoj korespodenciji. Dominik Mandić je autor 20 knjiga te nešto manje od 200 znanstvenih, stručnih te publicističkih radova na hrvatskom i stranim jezicima. Iz svega navedenog možemo sa sigurnošću reći da fra Dominik Mandić spada u najeminentnije hrvatske povjesničare u drugoj polovini 20. stoljeća.

 

mr. Hrvoje Mandić

 

---

[1] O Mandićevoj doktorskoj radnji gl. ovdje radove Ljudevita Maračića, Nikole Mate Roščića i Pave Knezovića.

[2] Šematizam Hercegovačke franjevačke provincije je tiskano u Sarajevu 1933. godine. Bazilije Pandžić, Životopis dr. fra Dominika Mandića, Ziral (zajednica izdanja ranjeni labud), Chicago, 1994., str. 144. Fra Andrija Nikić, Dr. fra Dominik Mandić, istaknuti hercegovački franjevac i povjesničar, Bio-bibliografija, Mostar, 1981., str. 29. O sadržaju spomenutog djela gl. ovdje rad Pave Knezovića. Zatim, djelo Acta franciscana Hercegovinae, sv. I: 1463.-1699. je tiskana u Mostaru 1934.

[3] Naslov te zbirke je Hercegovački spomenici franjevačkog Reda iz turskog doba, svezak I, g. 1463-1699.

[4]Fra Bazilije Pandžić je izdao još dva sveska rukopisa „Acta franciscana Hercegovinae“. Drugi svezak spomenutog djela odnosi se na vremenski okvir od 1700. do 1849. godine, a treći svezak ide do 1892. godine kada je utemeljena Hercegovačka franjevačka provincija.

[5] Gotovo cjelokupna građa o spomenutom rukopisu na latinskom jeziku nalazi se u: Mandićeva ostavština, svezak 24, mapa 5, sn. 8181-8281. Vidi: Dominik Mandić, Documenta martyrii B. Nicolai Tavelić et sociorum eius Ord. Min., Romae, 1958.

[6] Autor ovog teksta nije mogao doći do naslova spomenute knjige, stoga je samo spomenio naslov. Prikaz navedenog djela Dominika Mandića je objavio George J. Prpić na engleskom jeziku. U njegovu sadržaju govori se o imenima Hrvata katolika preuzetih iz dva popisa, prvog iz 1743. godine i drugog iz 1786. godine. Zatim u daljnjem tekstu spomenute knjige govori se o crkvenoj povijesti Bosne i Hercegovine pod otomanskom upravom u navedenom razdoblju (Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 2, sn. 1048-1049).

[7] Mandićeva ostavština, sv. 6, mp. 2, sn. 7373. Pismo Dominika Mandića od 11. listopada 1955.

[8] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 1, sn. 2089.

[9] Mandićeva ostavština, sv. 20, mp. 2, sn. 4833-4834.

[10] Mandićeva ostavština, sv. 20, mp. 2, sn. 4730.

[11] Članak je prvi put objavljen na hrvatskom jeziku u časopisu Hrvatska revija, broj 4., Buenos Aries, 1954., str. 17-33. Zatim, članak je objavljen na engleskom jeziku u zborniku The Croatian Nation iz 1955. godine. B. Pandžić, Životopis dr. fra Dominika Mandića, str. 161; A. Nikić, Dr. fra Dominik Mandić, istaknuti hercegovački franjevac i povjesničar, str. 45.

[12] Mandićeva ostavština, sv. 11, mp. 2, pm. 3, sn. 0231.

[13] Mandićeva ostavština, sv. 11, mp. 1, pm. 2, sn. 9604.

[14] Mandićeva ostavština, sv. 11, mp. 1, pm. 3, sn. 9696.

[15] Mandićeva ostavština, sv. 6, mp. 1, sn. 6746.

[16] Mandićeva ostavština, sv. 20, mp. 2, sn. 4737. i 4739.

[17] Mandićeva ostavština, sv. 6, mp. 3, sn. 4737. i 4739.

[18] Mandićeva ostavština, sv. 6, mp. 4, sn. 7966. O problematici Vlaha pogledati rad „Mandićevo poimanje srednjovjekovnih Vlaha“ autora prof. dr. sc. Miroslava Palamete.

[19] U pismu od 2. studenog 1957. prof. dr. Krsto Splatin navodi Dominiku da će spomenuti institut rado tiskati njegov rad ali institut ne raspolaže s dovoljno novčanih sredstava. U daljnjem tekstu pisma moli Dominiku da pronađe nekog mecenu za tiskanje časopisa. Vidi: Mandićeva ostavština, sv. 6, mp. 4, sn. 7905.

Dominik Mandić, „Postanak Vlaha prema novim poviestnim istraživanjima“, Hrvatska misao, svezak 18-19, Buenos Aires, 1956., str. 1-48. B. Pandžić, Životopis dr. fra Dominika Mandića, str. 162. A. Nikić, Dr. fra Dominik Mandić, str. 45.

[20] Članak je objavljen u časopisu Croatian Review, broj 2, Chicago, 1959., str. 46-64. B. Pandžić, Životopis dr. fra Dominika Mandića, str. 163. A. Nikić, Dr. fra Dominik Mandić, str. 46.

[21] Dominik Mandić, „Croatian King Tomislav defeated Bulgarian Emperor Symeon the Great on May 27, 927”, Journal of Croatian Studies, br. 1, New York, 1960., str. 32-43. Članak je prvi put objavljen na hrvatskom jeziku pod naslovom „Koje je godine hrvatski kralj Tomislav pobijedio bugarskog cara Simeona Velikog?“, Hrvatski kalendar, br. 13, Chicago, 1956., str. 132-141. B. Pandžić, Životopis dr. fra Dominika Mandića, str. 163. A. Nikić, Dr. fra Dominik Mandić, str. 45.

[22] Mandićeva ostavština, sv. 6, mp. 4, sn. 7722.

[23] Mandićeva ostavština, sv. 7, mp. 1, sn. 7826.

[24] Mandićeva ostavština, sv. 7, mp. 1, sn. 7844. Pismo od 14. ožujka 1959. upućeno Jeri Jarebu.

[25] Mandićeva ostavština, sv. 7, mp. 1, sn. 7846-7847.

[26] Mandićeva ostavština, sv. 7, mp. 1, sn. 7850.

[27] Mandićeva ostavština, sv. 7, mp. 1, sn. 7913. Pismo od 11. prosinca 1959. upućeno Dominiku Mandiću.

[28] Članak je prvi put objavljen pod naslovom „Nenapisano poglavlje hrvatske pismenosti“, Hrvatska revija, br. 11, Buenos Aires, 1961., str. 359-385. B. Pandžić, Životopis dr. fra Dominika Mandića, str. 164. A. Nikić, Dr. fra Dominik Mandić, str. 47. Članak je objavljen na hrvatskom jeziku u: D. Mandić, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, str. 390-422.

[29] Mandićeva ostavština, sv. 6, mp. 4, sn. 7882.

[30] Mandićeva ostavština, sv. 6, mp. 4, sn. 7892.

[31]U pismu od 21. rujna 1957. Dominik je molio Hijacinta da njegov članak prevede Ivan Prcela iz Clevelanda. Odgovor Hijacinta nije sačuvan, ali vidljivo je da je spomenuti urednik angažirao drugog prevoditelja za Dominikov članak. Mandićeva ostavština, sv. 6, mp. 4, sn. 7913

[32] Mandićeva ostavština, sv. 7, mp. 1, sn. 7877.

[33]Pismo od 14. prosinca 1959. Mandićeva ostavština, sv. 6, mp. 5, sn. 8139. Vidi pismo od 16. rujna 1959. Mandićeva ostavština, sv. 7, mp. 1, sn. 7888.

[34] Dominik Mandić, „Dalmatia in the Exarchate of Ravenna from the middle of the VI until the middle of the VIII Century“, Byzantion, br. 34, Bruxelles, 1965., str. 347-374. B. Pandžić, Životopis dr. fra Dominika Mandića, str. 165. A. Nikić, Dr. fra Dominik Mandić, str. 48. Članak na hrvatskom jeziku pod naslovom „Dalmacija u Ravenatskom egzarhatu od sredine 6. do sredine 8. stoljeća“ je objavljen u: D. Mandić, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, str. 32-50.

[35] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3320-3321.

[36] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3322.

[37] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3323.

[38] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3326.

[39] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3334. Pismo od 3. rujna 1964. upućeno Mladenu Žigroviću.

[40] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3337. Vidi: Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, sn. 3341.

[41] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3340.

[42] Dominik Mandić, „Pokrštenje Hrvata“, Hrvatski kalendar, br. 20, Chicago, 1963., str. 31-34. B. Pandžić, Životopis dr. fra Dominika Mandića, str. 164. A. Nikić, Dr. fra Dominik Mandić, str. 47. U Mandićevoj ostavštini nalazi se engleska verzija toga članka pod naslovom „The Christianisation of the Croats“. Sadržaj rada je objavljen u: D. Mandić, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, str. 109-144.

[43] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3325.

[44] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3339.

[45] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3341.

[46] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3347. Pismo 14. veljače 1967. upućeno Dominiku Mandiću.

[47] B. Pandžić, Životopis dr. fra Dominika Mandića, str. 164-165. A. Nikić, Dr. fra Dominik Mandić, str. 48.

[48]ÄŒasopis je izlazio u Instituto Croata-latinoamericano de Cultura.

[49] Mandićeva ostavština, sv. 23, f. 2, sn. 3818-3820. Osim Dominika članka u posebnom broju planirani su članci Ive Bogdana, dr. Franje Nevistića te ostalih autora.

[50] Mandićeva ostavština, sv. 23, f. 2, sn. 3813.

[51] Mandićeva ostavština, sv. 2, f. 2, sn. 3814.

[52]Sadržaj Dominikove knjige Etnička povijest Bosne i Hercegovine na engleskom jeziku sačuvan je u Mandićevoj ostavštini, sv. 27, mp. 6. Nije poznato tko je preveo spomenuti rukopis, niti gdje je knjiga objavljena i u kojoj nakladi.

[53] Mandićeva ostavština, sv. 27, mp. 6. sn. 3411.

[54] Mandićeva ostavština, sv. 8, mp. 3, sn. 3904-3905.

[55] Mandićeva ostavština, sv. 8, mp. 3, sn. 3907-3908

[56] Mandićeva ostavština, sv. 10, mp. 2, pm. 6, sn. 5428.

[57] U Franjevačkoj knjižnici u Mostaru nalazi se kopija članka. Dominik Mandić, Gregorio VII e l’occupazione veneta della Dalmazia nell’anno 1076. Firenze : Casa editrice Leo S. Olschki, 1972. Str. [453]-471. P. o.:Venezia e il Levante fino al sec. XV; 1973. Na hrvatskom jeziku članak je objavljen u časopisu Hrvatska revija 18/1968 pod naslovom „Grgur VII i mletačko zaposjednuće Dalmacije 1076.“ B. Pandžić, Životopis dr. fra Dominika Mandića, str. 165. A. Nikić, Dr. fra Dominik Mandić, str. 49.

[58] Mandićeva ostavština, sv. 13, mp. 1, pm. 2, sn. 1044. Pismo od 18. rujna 1971. upućeno Baziliju Pandžiću.

[59] Mandićeva ostavština, sv. 27, pm. 12, sn. 3276.

[60] Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 1, sn. 0075.

[61] Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 1, sn. 0073. U istoimenom svesku i mapi se nalazi cjelokupan sadržaj navedenog djela na talijanskom jeziku.

[62] Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 1, sn. 0079.

[63] Mandićeva ostavština, sv. 13, mp. 1, sn. 6030.

[64] Mandićeva ostavština, sv. 13, mp. 1, sn. 6031.

[65] Dominik Mandic, Kroaten und Serben – zwei alte verschiedene Voelker / Uebersetzung aus Kroatischen von Josef Hauk. Bad Kissingen : Heiligenhof, 1989. Primjerak spomenute knjige se nalazu u Franjevačkoj knjižici u Mostaru.

[66] Mandićeva ostavština, sv. 11, mp. 1, sn. 9550.

[67] Mandićeva ostavština, sv. 11, mp. 1, sn. 9560.

[68] Mandićeva ostavština, sv. 11, mp. 1, sn. 9563.

[69] Mandićeva ostavština, sv. 11, mp. 1, sn. 9582.

[70] Mandićeva ostavština, sv. 11, mp. 1, sn. 9591.

[71] Mandićeva ostavština, sv. 10, mp. 2, sn. 5395.

[72] Mandićeva ostavština, sv. 10, mp. 1, sn. 5396-5398.

[73] Mandićeva ostavština, sv. 10, mp. 1, sn. 5399.

[74] Prikaz je objavljen u časopisu Antonianum 1959. godine na 145. stranici. Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 2, sn. 1004.

[75] Prikaz knjige Crvena Hrvatska je objavljen 1959. godine. U Mandićevoj ostavštini nedostaju neki listovi pa je nemoguće utvrditi tko je autor spomenutog prikaza. Iz onoga što je sačuvano anonimni autor u sadržaju prikaza smatra kako Dominik Mandić nastoji ukazati da su mnoge zemlje (Zahumlje, Travunja, Duklja itd.) naseljene Srbima zapravo hrvatske. Autor ukazuje da srpski povjesničari u emigracije, nacionalisti, isto to tvrde za hrvatske zemlje. Nadalje smatra da je Dominik Mandić nastojao utvrditi granice hrvatskog srednjovjekovnog kraljevstva i položiti povijesno pravo na te zemlje. Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 2, sn. 1009.

[76] Sačuvana je samo naslovna stranica prikaza. Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 2, sn. 1021.

[77] Spomenuti časopis izdaje Sveučilište u Coloradu, a spomenuti prikaz povjesničara Georga J. Prpica je objavljen 1963. godine.

[78] Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 2, sn. 1022.

[79] U Mandićevoj ostavštini nije sačuvan cjeloviti prikaz spomenuti knjige. Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 2, sn. 1028-1029. Prikaz istoimene knjige je objavio na njemačkom jeziku politolog Ernest Bauer. Povjesničar Stjepan Sakač je objavio prikaz istoimene knjige na njemačkom jeziku u časopisu Orientalia Christiana Periodica iz 1963. Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 2, sn. 1035-1036.

[80] Mandićeva ostavština, svezak 14, mapa 3, sn. 3218.

[81] Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 2. sn. 1048-1049.

[82] Prikaz je izašao u časopisu Orientalia Christiana Periodica br. 31/1965. Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 2, sn. 1050-1051.

[83] Mandićeva ostavština, sv. 21, mp. 2, sn. 1052-1053.

[84] U engleskom govornom području poznat je pod imenom Francis Dvornik. Naime, spomenuti autor je bio češki svećenik i akademik, a predavao je na svjetskim poznatim sveučilištima, na Karlovom sveučilištu u Pragu, Collége de France te naposljetku na Harvardskom sveučilištu. Bio je jedan od vodećih autoriteta za povijest Slavena, bizantolog i između ostalog stručnjak za crkvene odnose između Rima i Carigrada. Autor je 18 knjiga na češkom, engleskom i francuskom jeziku, te 28 rasprava na nekoliko svjetskih jezika najvećim dijelom objavljenim u anglosaksonskom govornom području.

[85] Ovdje zahvaljujem prof. dr. sc. Mladenu Ančiću koji mi je ukazao na spomenutu problematiku.

[86] Pismo Mladenu Žigrović od 27. prosinca 1963. Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3319. Vidi: pismo od 12. studenog 1963. upućeno fra Tugomiru Soldi. Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 1, sn. 2426.

[87] Pismo Mladenu Žigrović od 6. siječnja 1964. Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 3, pm. 4, sn. 3322.

[88] Francis Dvornik, The Slavs: Their Early History and Civilization, American Academy of Arts and Science, Boston, 1956. U spomenutom djelu autor spominje Hrvate u poglavlju pod naslovom Origins and Migrations of the Slavs(Podrijetlo i migracija Slavena) od 26.-27. stranice. Vidi: Francis Dvornik, The making of Central and Eastern Europe, second edition, Academic International Press, Florida, 1974., str. 268-273.: Francis DVORNIK, Byzantine Missions among the Slavs, SS. Constantine-Cyril and Methodius, Rutgers University Press, New Jersey, 1970., str. 6-28.

[89] Mandićeva ostavština, sv. 14, mp. 1, pm. 4, sn. 2030.

[90] Mandićeva ostavština, sv. 11, mp. 2, pm. 3, sn. 0456.

[91] Mandićeva ostavština, sv. 13, mp. 2, sn. 1542.

[92] Mandićeva ostavština, sv. 13, mp. 1, sn. 0900.

[93] U sadržaju pisma na egleskom jeziku upućenom Francisu Dvorniku od 20. svibnja 1958. Dominik Mandić se predstavlja Francisu Dvorniku kao povjesničar i predsjednik Hrvatskog povijesnog instituta u Chicagu. Zatim navodi kako je napisao članak The origin of the Vlachs, a study of the roman colonization of the Moors in Europe and their assimilation. Dominik Mandić u pismu traži preporuke Francisa Dvornika kako bi objavio spomenuti rad na engleskom jeziku u časopisima The American Slavic and East European Review ili u Speculumu. Mandićeva ostavština, 6, mp. 5, sn. 8025. Zatim, Francis Dvornik je poslao odgovor Dominiku Mandiću 28. svibnja navedene godine. U sadržaju pisma Francis Dvornik navodi da nema nikakva poznanstva u spomenutim časopisima. Između ostalog naveo je popis nekoliko studija o Vlasima na engleskom i njemačkom jeziku, koje preporuča Dominiku Mandiću na konzultiranje. Mandićeva ostavština, sv. 6, mp. 5, sn. 8026.