P r o č i t a j
Unuka je pitala svoju baku.Bako, kako si mogla živjeti ranije:
-bez tehnologije-bez interneta-bez računala.-bez mobilnih telefona-bez Facebook- a
Baka je odgovorila: “Isto tako kao što vaša generacija živi danas…
-bez ljudskosti-bez časti-bez poštovanja.-bez dostojanstva-bez stida.-bez karaktera-bez ljubavi-bez skromnosti.
Mi, koje danas zovete “stari” bili smo blagoslovljeni a dokaz za to je naš život.
Nakon škole smo sami radili domaću zadaću i uvijek smo se igrali vani na zraku, na polju do zalaska sunca.
Kad smo bili žedni, pili smo vodu sa izvora, a ne vodu iz plastičnih boca.
Nikad se nismo ugojili, jedući slaninu, grah, mast i kruh.
Ništa se nije dogodilo našim nogama, iako smo trčali bosi.
Svojim rukama smo pravili igračke s kojima smo se igrali.
Naši roditelji nisu bili bogati,ali su nam pružali toliko ljubavi a ne video igrice da budemo tihi.
Naši roditelji se nisu razvodili, rješavali su zajedno svoje probleme. A mi nismo bili prisiljeni živjeti jedan dan s majkom drugi sa ocem. Živjeli smo svaki dan zajedno.
Nikad nismo imali telefone, dvd-e, Playstation Xbox, video igre, svoj kompjuter, internet….ali imali smo prave prijatelje. Išli smo njihovim kućama bez poziva i uživali u kruhu sa džemom ili šećerom.
Rođaci su imali kuće blizu jedna druge kako bismo uživali u zajedničkom vremenu.I da se snađu jedni drugima u svakoj nevolji.
Zaista smo na fotografijama crno bijeli, ali u tim fotografijama imamo uspomene raznih boja.
Mi smo jedna unikatna generacija, jer smo posljednja generacija koja je bila poslušna roditeljima i prva generacija koja je poslušna svojoj djeci.
Mi smo OGRANIČENA proizvodnja!Osjetite nas i čuvajte kao oči u glavi.
