Gledajući film ‘Kalvarija’, irski film o svećeniku u jednom malom gradiću, sjetio sam se jednog događaja u svome životu.
Bilo je to davno, dok sam joÅ¡ bio treći ili Äetvrti razred. PredveÄerje, poÄetak ljeta, razgranati oblaci po nebu. Sjedeći u kroÅ¡nji starog duda, gledao sam prema obližnjoj Å¡umi, i sluÄajno sam podigao glavu iznad sebe. Na nebu se stvorilo lice. Nijemo sam promatrao taj prizor i kroz nekoliko sekundi iznad glave kao da je bila kruna sa malim križem. Lice je imalo oÄi, ali nije imalo usta. Povikao sam didu i babi da doÄ‘u vidjeti ovo, ali kroz tih nekoliko sekundi to lice je nestalo u igri vjetrova na nebesima. Taj prizor i dan-danas mi je kao ucrtan u pamćenje. Mnoge stvari od prije nekoliko dana vrlo lako zaboravim, ali ovo od prije viÅ¡e od deset godina nikako.
Dok sam sjedio sa druÅ¡tvom, razmiÅ¡ljao sam o rijeÄima fra Luke Bakovića o filmu, koji sam inaÄe pogledao dva puta do tad. Govorio je o tome kako se Crkva u nekim pogledima odvojila od malog Äovjeka, i kako zapravo svatko gleda samo svoja posla. Brojni skandali pune novine svakim danom, a sve viÅ¡e ljudi napuÅ¡ta Crkvu, pogotovo u Irskoj.
Kao neka slagalica, jednostavno povezujem stvari iz proÅ¡losti sa trenutnim dogaÄ‘ajima. Lice koje sam vidio na nebu, vidio sam u filmu. Iskreno, mislio sam da jedini koji je uopće pogledao takav film, jer danaÅ¡nji svijet gleda samo ameriÄke spektakle koji se najavljuju mjesecima. Europski filmovi su puno kompliciraniji sa puno boljim radnjama i detaljima, i teÅ¡ko ih je shvatiti iz prve. Svećenik koji u ispovjedaonici dobiva prijetnju smrću, toÄnije datum svoje smrti. Žrtva petogodiÅ¡njeg seksualnog zlostavljanja svoj problem odluÄila je rijeÅ¡iti tako Å¡to će ubiti jednog dobrog svećenika, misleći da će tako ‘smiriti’ svoju savjest. TeÅ¡ko je opisati sami tijek dogaÄ‘aja u filmu. U globalu, on prikazuje sedam dana života svećenika koji će na kraju svjesno suoÄiti sa svojim ubojicom, makar je to mogao izbjeći. Ali sama bit filma su likovi, od kojih svaki prikazuje danaÅ¡nji svijet. Ljudi koji su zalutali na stazama života.
Svaki lik predstavlja svoje poimanje života, pa Äak i sam svećenik. Svaki ima svoj vrtlog grijeha, i većina njih je ‘modernog’ podrijetla; vidimo ih svuda oko sebe. Pornografija, droga, alkohol… Sve Å¡to danaÅ¡njeg Äovjeka lako privuÄe, ali teÅ¡ko napuÅ¡ta. Svaki lik tumaÄi svoju priÄu, koja nas okružuje svakodnevno, od ateizma i znanstvenog svemu, pa preko homoseksualizma, te na kraju najveće bolesti Äovjeka; opće nezainteresiranosti.
Å to Bog kaže na sve ovo Å¡to se dogaÄ‘a u filmu, ustvari u surovoj realnosti? Gdje je njegov glas, gdje su njegova usta ? DanaÅ¡nji svijet i odreÄ‘eni ljude Crkve otiÅ¡li su smjerom koji ide u njihovu korist. Žrtve svećenika pedofila su vijesti koje nikoga ne zanimaju. Ratovi su uobiÄajena stvar, bombaÅ¡ki napadi… Dosadne izlizane vijesti na koje viÅ¡e nitko ne obraća pažnju. Crkva je na glasu kao tvrtka koja samo skuplja novac zbog pohlepnih ljudi koji su otiÅ¡li od malog Äovjeka. ÄŒovjeka koji treba pomoć, kao bogataÅ¡ iz filma koji ima sve, a zapravo nema niÅ¡ta.
Srećom, Božji glas se Äuje kroz one ljude koji su tu da se bore. Njegova usta su na licima ljudi koji svojim djelima ipak neumorno pomažu Äovjeku u svakidaÅ¡njem teÅ¡kom životu okruženom svijetu poroka. Njegov glas odzvanja kroz one koji jasno i glasno ustaju protiv svećeniÄke pedofilije, i svih oblika zlostavljanja i nepravednih stvari, i pružaju ruku onima kojima je najpotrebnija njihova pomoć. Vjera je ono Å¡to drži temelj, jer u ‘Kalvariji’ svećenik Äesto bude blizu pada. Svjestan svojih slabosti, on vjeru ne gubi. ÄŒak kad mu i zapale crkvu, on i dalje ustraje. ÄŒak i kada se potuÄe, opsuje, napije… Ne, on ne ostaje ležati. On se ponovno ustaje.
U svakome žitu ima kukolja. Ali taj kukolj se neprestano Å¡iri, i sve viÅ¡e ljudi izražava nepovjerenje prema Bogu radi onih koji samo traže svoj dio kolaÄa, ili joÅ¡ gore, svojim postupcima uniÅ¡tavaju tuÄ‘e živote. Ali taj kukolj nikada neće moći zasjeniti jaÄinu Božjeg glasa Äija usta ne vidimo. Taj kukolj nikada neće biti kao žito koje će dati kruh istine i vjere, koji hrani malog Äovjeka. ObiÄnog malog Äovjeka, koji nažalost danas zaklapa oÄi pred Bogom radi onih koji iznutra ruÅ¡e Božju tvrÄ‘avu. Ona možda nije savrÅ¡ena, ali je zato jaka i ustrajna. Vrijeme koje dolazi veliko je iskuÅ¡enje za Crkvu, ali i za svakoga od nas. Istina, Bog možda sve vidi ali i Å¡uti.
Ali za mene, Bog možda šuti, ali ne zaboravimo da i sve vidi.
Nikola Vranjković/posušje.net
