Na Kupresu se branila sloboda Hrvata, tu će se uspostaviti i nova snaga za završne političke bitke i našu konačnu Slobodu (1)
Možda ponajviše zahvaljujući upozoravajućim raščlambama analitičkog tima ovoga portala, danas bpz.ba ima više od 5 tisuća pojedinačnih ulaza na portal dnevno. Vrime je potvrdilo da upozorenja Predsjedništvu HDZ-a BiH nisu bila “puhanje na hladno” nego oprezna upozorenja odgovornima prije nego HDZ BiH izgubi sve gradove i općine od Jajca do „Čađe“, do table s oznakom za ulaz u Posušje i iz pravca Sarajeva, do table s oznakom Grada Mostara, za koji se politička bitka tada vodila, a ni danas nije završena.
Zato smo u analitičkom timu bpz-a (ne zove se ovaj portal slučajno Brdsko-planinska Zajednica!) odlučili podsjetiti na naša upozorenja Predsjedništvu HDZ-a BiH, te još jednom, podvući moguće posljedice pogubnih odluka Zamjenice koja se prije i poslije svojih nepromišljenih odluka, pozivala i poziva na Statut ove, nekada slavne stranke. Na Statut i na cijelo Predsjedništvo!? Pa, upitajmo se: kada, gdje, zbog čega, zbog koga i radi koga, je ranjena najbrojnija stranka u Hrvata u BiH?
Odgovore na ta pitanja, ponudit ćemo nakon kratkog osvrta na ne tako daleko vrijeme otpora i stradanja Hrvata Livna, Kupresa, Tomislavgrada, Glamoča, Bugojna i Rame, početkom travnja 1992. godine. Činimo to i zbog duga svim poginulim, ranjenim i nestalim braniteljima nakon prve velike bitke između HVO-a i VRS-a, potpomognutog tadašnjom JNA. Među njima su bili mladići i zreli ljudi koji su se prije HVO-a organizirali uglavnom kroz tadašnji pokret HDZ BiH. Mnogi od njih su bili utemeljitelji pokreta u svojim općinama i selima. Branili su svoj dom, život dali za Domovinu. Tko nas to svojim nepromišljenim odlukama vodi do toga da iznevjerimo ideale za koje oni život dadoše! Komu je to Statut neke partije ili „potreba za uvođenjem reda“ iznad uvažavanja volje ovog ponosnog naroda?
Zato pitamo, gdje je bila Zamjenica 1992.? Gdje su bili neki drugi članovi sadašnjeg Predsjedništva ne više pokreta nego stranke HDZ BiH? Pamti li bar Branko Ivković što se događalo u ožujku i travnju 1992. na Kupreškom polju? Mogli su bar negdi pročitati kako su Srbi 22. i 23. ožujka iselili žene i djecu iz Kupresa u Šipovo, Banja Luku, Beograd i Vojvodinu, što je bio poziv i Hrvatima da učine isto. Kada je bilo jasno što se sprema, kupreške su Hrvatice s dicom iseljene u Zagreb, Trogir i Baško Polje. Skoro 700 kupreških mladića se organiziralo u Kuprešku bojnu. „Zamjenice”, ako se ne sjećate, ako ne znate, ovo morete pronaći na wikipediji: „Uz Kuprešake su hrabro stali pripadnici Teritorijalne obrane Tomislavgrada, 1. bojna HOS-a, (kasnije brigada Kralja Tomislava), jedna bojna iz Posušja, satnija HOS-a iz Prozora, jedna satnija iz Gruda i dobrovoljci iz Hrvatske, sveukupno njih 2.500 naoružanih puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača, dok je dio Hrvatske vojske kupovao oružje i streljivo. Hrvatske su snage nadzirale ulaz na Kupres s kupreških vrata i pravac ceste Šujica – Malovan. Na njih je krenula sila: 6.000 srpskih vojnika, 3-4 topničke i minobacačke divizije, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Četvrti dan sukoba, 7. travnja 1992., u borbama za Kupres JNA je angažirala 30. pješačku diviziju, koju je vodio pukovnik Stanko Galić. Iz Knina je na Kupres je krenuo pukovnik JNA Slavko Lisica, predvodeći ojačanu tenkovsku postrojbu iz oklopnog bataljuna u Sv. Roku. Ista je preko Glamoča i Šipova stigla u rajon Novog Sela na Kupreškom polju. Iz Novog Sela, na osnovu procjene snaga, Lisica je otišao u Knin po novu tenkovsku postrojbu, koju je vodio potpukovnik Aćimović. S tim je oklopništvom iz Kninskog i pješaštvom iz Banjalučkog korpusa JNA, Lisica ušao u Kupres. Srbi su tih dana stvorili uvjete za prenošenje težišta borbenih djelovanja na jug prema Šujici. Loše vrijeme i snijeg, koji je pao noću 9. na 10. travnja, olakšao je napad, koji su Srbi izveli ujutro 10. travnja u zahvatu prometnice Kupres – Malovan. Hrvatske snaga imale su crtu obrane na potezu od benzinske crpke u blizini Gornjeg Malovana do hotela Adria-ski i od prometnice prema selu Riliću. Kao i nekoliko dana ranije na potezu Blagaj – Kupres prevagu je uz čimbenik iznenađenja ponovno odnio 9. oklopni bataljon, kojem raspršeno hrvatsko oklopništvo nije moglo uspješno parirati. Nakon osam dana borbi rat se vratio u Gornji Malovan, ali ovaj put iz drugog smjera. Iznenađene, bez međusobne koordinacije, hrvatske postrojbe su se povukle s Kupreške visoravni. Većina je odstupila prema Šujici, dok se jedan manji broj boraca povukao preko Malovanske poljane i Malovana na Cincar planinu. Pred njima je bilo višednevno lutanje po planinskom bespuću na putu prema području Livna. O tomu imamo zapisano svjedočenje Drage Stanića, nekadašnjeg predsjednika HDZ 1990. u Tomislavgradu, tada pripadnika Studentske bojne, grupe uglavnom duvanjskih mladića, od 19 do 23 godine, “starih”. Gospodo i drugovi iz Predsjedništva, svi ste te 92. godine bili stariji od Drage, pročitajte kako je hrabri student doživio taj dan: http://dogodilose.com/2015/04/10/tragican-kraj-bitke-za-kupres-10-travnja/
Spaljena sela i srušeni vjerski objekti u svrhu zatiranja spomena na kupreške Hrvate i Muslimane. S vojničke točke gledišta, Kupres je bio prva zahtjevna zadaća kako za HVO, tako i za VRS. Na njemu je postavljena dobitna formula srpske vojske. Do pobjede su dolazili na gusjenicama i topništvu, koje im je velikodušno ostavila JNA.
Vajta i njegovi ‘ajduci (nastavak slijedi)
Analitički Tim bpz-a Voditelj Tima Mladen Ljubić-Vajta@
