RAZAPET NA TEŠKOM KRIŽU
Koliko se zlobe
u čovjeku zbilo,
da ćeš podnijet tešku muku
nisi ni slutio.
Razapeli su te na križ,
proboli ti ruke,
srce moje jako pati
zbog te tvoje muke.
Trpio si poniženja
i podnio muku,
oprostio ti si tada,
tome zlobnom puku.
Čekao si da se smire,
te ih mržnja mine,
u mukama šaptao si:
OPROSTI IM OČE,
JER NE ZNAJU ŠTO ČINE.
Razapet na teškom križu
izdahnuo si tada,
teška bol i tuga
tvoju majku svlada.
Nađoše se u toj masi,
ipak dobri ljudi
i skinuše s križa
tvoje tijelo milo,
spustiše te tako mrtvog,
u majčino krilo.
Jecala je bolno mati,
brisala ti krv sa lica,
obuze je tada muka,
nije mogla vjerovati,
što učini ljudska ruka.
stihovi:
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
sliku naslikala:
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
MOSTAR 2014 god.
