Ove godine „Oluja“ se treba obilježiti 4. i 5. kolovoza!

U jeku udara na nacionalne osjećaje i simbole hrvatskog naroda, uši je zaparala vijest kako su se aktualni vlastodršci s lijeva počeli igrati i s najblistavijom hrvatskom vojnom operacijom, „Olujom“. Prilično je nepotrebno trošiti riječi na hodajući cirkus koji nam vodi državu, ali nikako se ne bismo smjeli pomiriti s uništavajućim djelovanjem kukurikavaca.

Predsjednica je Milanoviću u par navrata pružila ruku i ponudila suradnju što vidjelo i u pozivu da se zajednički dogovore oko proslave Oluje. Ranije najave kako bi se okrugla obljetnica trebala, paralelno s proslavom u Kninu, obilježiti i s velikim vojnim mimohodom, evocirala je uspomene na dva velika mimohoda još za vrijeme Vrhovnika, dr. Franje Tuđmana. Dok je prvi mimohod, održan na od Račanovih komunista ukraden Dan državnosti, 30. svibnja 1995., trebao Srbima pokazati da su se previše igrali i da sad moraju snositi posljedice za ono što će ih dva mjeseca kasnije snaći, drugi mimohod održan na isti dan dvije godine kasnije, trebao je pokazati da je Hrvatska, s najsnažnijom vojskom u susjedstvu, garant mira i stabilnosti.

Ako već proslavljamo Oluju kao temelj hrvatske državnosti i opstanka, onda ta proslava treba biti dobro osmišljena i planirana. Nitko nema ništa protiv vojnog mimohoda, pogotovo ako bi takav mimohod bio svojevrsni odgovor srpskoj vojnoj paradi održanoj lanjske godine u Beogradu. No vojni mimohod ne smije zasjeniti ono najvažnije, proslavu hrvatske pobjede i konačnoj uspostavi mira i stabilnosti na ovim područjima.

Ideja predsjednice Republike da se vojni mimohod održi u predvečerje obljetnice, 4. kolovoza u Zagrebu ima dvojaki značaj. Prvo, to će u hrvatskom narodu izazvati sjetno prisjećanje na godine ponosa i slave, kada je prije 20 godina upravo na taj dan, Hrvatska vojska krenula u oslobađanje hrvatskih okupiranih krajeva. Taj ponos koji nas je ispunjavao prije 20 godina, u hrvatskom čovjeku nije nestao. On je nepravedno potiskavan posljednjih 15 godina, a trebao ga je zamijeniti osjećaj krivnje kojeg su nametale nevladine organizacije i petokolonaški političari.

Drugo, ne manje važno je činjenica da je Oluja uspjela upravo zahvaljujući grandioznoj operaciji Hrvatske vojske sjajno vođene od prvog hrvatskog predsjednika dr . Franje Tuđmana. Tek nakon što je vojska prošla i oslobodila Knin, narod je imao razloga za slavlje. Upravo iz tog razloga, 5. kolovoza, kada je oslobođen Knin, a njegovim oslobođenjem pala zločinačka tvorevina tzv. RSK, mora biti obilježen u Kninu.

Mimohod u Zagrebu, na dan kada je Hrvatska vojska prije 20 godina krenula u blistavu i čistu vojnu operaciju Oluja, mora imati za cilj i poručiti svim onima koji se još uvijek bore protiv Hrvatske, izvana ili iznutra, da Hrvatska još uvijek ima, možda oslabljenu, ali motiviranu vojsku koja će u svakom trenutku biti spremna obraniti svoj dom.

U tom smislu, predsjedničin prijedlog trebalo bi nakon razmatranja prihvatiti i provesti u djelo. Još kada bi u prvom redu na mimohodu u uniformama sjedili ljudi koji su Oluju sprovodili, bilo bi to pravo predvečerje najvećeg nacionalnog praznika. A onda sutradan, svi bi se, u interesu Hrvatske trebali naći na pučkom veselju u Kninu. Jer Oluja nije prošla i sprovedena zbog političara i visokih dužnosnika, već da donese slobodu jednom narodu. Toga bi trebao biti svjestan svatko tko se danas igra s osjećajima tog istog naroda.

Milanovićev pokušaj bijega s obljetnice u Kninu, očito motiviran izbjegavanjem zvižduka, jednostavno nigdje ne vodi.

Tomislav Stipić