Tjedni Komentar “Komentar na Komentar”

0
1422

Ne, nije sve tako crno!

Uvijek je tako bivalo s Hrvatima u BiH. Kada se čini da kao narod nestaju, da nema načina za Konsenzus Hrvata u BiH o rješenju nacionalnog pitanja i budućnosti BiH

oporavak, ostanak i opstanak na području Bosne i Hercegovine, danas kao i u puno situacija kroz povijest, Hrvati, uz Božju Providnost, pronađu neku unutarnju snagu i svenarodno zajedništvo za novi uzlet.

Tako su se u subotu, 8. svibnja, na marginama politike kao takve, prvi put u recentnoj povijesti Hrvata u BiH, u povijesnom Tomislavgradu okupili neovisni, nestranački intelektualci, te vodstva građanskih, kulturnih i inih udruga Hrvata iz Hercegovine i Bosne.

Usvojili su prijedlog Deklaracije koja je prije mjesec dana ponuđena na javnu raspravu, analizu i dopune prijedloga, a nakon ovoga okupljanja i „brušenja“ će istu poslati HNS-u kao obvezujući „vox populi“, kojega bi se u nadolazećim pregovorima o budućnosti BiH, bili obvezni držati hrvatski pregovarači. Danas Dragan Čović, Božo Ljubić, Borjana Krišto, Bariša Čolak, Marinko Čavara, sutra bilo tko, s legitimitetom većinske volje hrvatskog naroda u BiH.

 

  • Polazeći od činjenice da u Bosni i Hercegovini žive po jeziku, kulturi, povijesnom i državotvornom razvitku i tradiciji tri naroda (Hrvati, Bošnjaci i Srbi) i ostali građani, te da BiH treba urediti kao državu triju suverenih naroda (Hrvata, Bošnjaka i Srba) i drugih ravnopravnih građana prema aneksu IV. Daytonskog mirovnog sporazuma ili Ustavu BiH u kojem izričito stoji: «Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima) i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine…» (njih je po popisu iz 2013. god. ukupno 96,3%)
  • Oslanjajući se i pozivajući na tradiciju i temeljne ustavne odredbe konstatiramo da već čitav niz godina u BiH vlada stanje praktične bezustavnosti koje uzrokuje trajnu društvenu, gospodarsku i političku krizu. Ustav, a s njim i Daytonski mirovni sporazum višekratno je nasilno promijenjen što se posebno negativno odrazilo na Hrvate u BiH kojima su nasilno oduzeta Ustavom zajamčena prava. Konstitutivna prava koja Hrvati imaju temeljem izvornih varijanti sporazuma su dokinuta, bez suglasnosti i pristanka njihovih legalnih i legitimnih političkih predstavnika. Slijedom toga, hrvatski je narod izložen konstantnom institucionalnom nasilju. Presude Ustavnog suda se ne poštuju, hrvatska je konstitutivnost poništena, a budućnost hrvatskog naroda je dovedena u pitanje

 

Kao glas hrvatskog naroda kojemu su u BiH nasilno oduzeta Ustavom zajamčena prava – prava konstitutivnosti i prava izbora nacionalnih predstavnika – koja Hrvati imaju temeljem Daytonskog sporazuma

 

mi, hrvatski intelektualci, javni i kulturni djelatnici,

te predstavnici hrvatskih znanstvenih, obrazovnih, kulturnih i drugih institucija

na skupu održanom 08. svibnja 2021. godine u Tomislavgradu donosimo

 

DEKLARACIJU

 

hrvatskih intelektualaca, javnih i kulturnih djelatnika, te predstavnika hrvatskih

znanstvenih, obrazovnih, kulturnih i drugih institucija

o položaju hrvatskog naroda u BiH i o demokratskom uređenju BiH

Herceg-Bosna: Sramota ili stoljetni san?

ŠEF HRVATSKE DIPLOMACIJE

GRLIĆ RADMAN: Hrvatska želi afirmativnu BiH tri jednakopravna naroda, Srbija nije svjesna da Hrvatska nije u SFRJ, već u EU

Nakon posjeta Kosovu i Crnoj Gori ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman bio je gost u Dnevniku HRT-a.

Komentirajući spor oko KFOR-a rekao je da “Srbija treba shvatiti geopolitičku realnost”.

– Mi o raspoređivanju naših snaga razgovaramo s našim partnerima, saveznicima unutar NATO saveza, Srbija tu nije partner. Hrvatska je priznala međunarodnu suverenost Kosova. U sklopu posjeta Kosovu posjetio sam 34. kontingent Hrvatske vojske koji je tamo pohvaljen. Razgovarao sam s generalom, njihovim zapovjednikom, Talijanom. Oni su jedna od najboljih jedinica koji pridonose održavanju stabilnosti i mira u toj regiji – rekao je šef hrvatske diplomacije i nastavio:

– To što gospodin Vučić govori nas podsjeća da još uvijek, nakon 30 godina, Srbija nije svjesna da mi nismo u SFRJ, da je Hrvatska čelnica EU, da je članica NATO-a. Ako se sjetimo gospodina Vučića koji je u ožujku 1995 govorio kako Glina nikad neće biti Hrvatska, onda to može govoriti o nečemu, kazao je.

Položaj Hrvata u Srbiji

Na pitanje kakvim ocjenjuje pravni status hrvatske manjine u Srbiji, rekao je da ne gleda na to najbolje.

– Dali smo puno šansi u ovim godinama Srbiji, ali Hrvatska je došla do crvene linije. Činjenica je da ćemo u ponedjeljak, 10. svibnja, u Bruxellesu razgovarati o zapadnom Balkanu i europskoj perspektivi. Hrvatska je tu subjekt, a govorit ćemo o svim zemljama zapadnog Balkana. Da bih dobio autentičnost i legitimitet svoje intervencije, ja sam upravo posjetio sve ove zemlje. Doista sam ugodno iznenađen pozitivnim odnosom kosovskih dužnosnika koji su proeuropski i koji su vrlo korektno govorili o budućnosti Kosova. Hrvatska se zalaže za liberalizaciju viznog režima, čime bi se, smatramo, olakšao dijalog između Prištine i Beograda, smatra.

– Posjetio sam u Janjevo, gdje bi nekad bilo 1991. oko 9.000 Hrvata, tamo je bilo 26 djece prvopričesnika, krizmanika 50 i to je bilo jako ganutljivo. Nazvao sam premijera u Portugal i on se složio da toj djeci omogućimo ljetovanje u Hrvatskoj, a onda doista uputimo i odgovarajuću pomoć. U Crnoj Gori sam bio i vrlo sam zadovoljan vrlo dobrim pozitivnim razgovorima s tamošnjim dužnosnicima, rekao je.

Krivokapić razumije hrvatsko stajalište

Naglasio je da ne smatra premijer Krivokapić da je Prevlaka crnogorska.

– On razumije hrvatsko stajalište koje je vrlo jasno. Crnogorski dužnosnici su jasno rekli da je ovo nova vlada, oni su ta pitanja naslijedili. Jasno su rekli da ta pitanja nisu sporna, ali su otvorena za razgovor. Mi ćemo razgovarati o razgraničenju na moru. Međutim, ono što smo dogovorili i što je jako dobro, je da se sjednu dvije komisije i razgovaraju o graničnim pitanjima, istaknuo je.

Rekao je da je prijedlog o veleposlanicima poslan, ali da je pitanje nacionalnog oporavka, koje se trenutno rješava, ispred toga. Istaknuo je za kraj da će u ponedjeljak u Bruxellesu raspravljati o BiH, sporazumu kojeg je potpisalo 6 zemalja.

– Jer mi želimo afirmativnu BiH, jednakopravnu tri konstitutivna naroda, naglasio je./

Članak 1.

BiH je međunarodno priznata 1992. godine kao cjelovita država triju naroda:

Hrvata, Bošnjaka i Srba.

Članak 2.

Hrvati u Bosni i Hercegovini su autohton, konstitutivan i suveren narod.

Svoju državotvornost hrvatski narod je iskazao i na Referendumu za neovisnost BiH održanom 29. veljače i 1.ožujka 1992. god., kao i u obrani teritorijalnog i državnog integriteta BiH u ratu od 1991. do 1995. godine, osobito onih područja na kojima su Hrvati činili većinsko stanovništvo. U skladu s okolnostima i procesima državnog osamostaljenja i nezavisnosti Bosne i Hercegovine, kao i kasnijim ratnim događanjima, kao politički zreo i suveren narod Hrvati su preuzeli punu odgovornost za svoj narodni opstanak kroz formiranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (HZHB), Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske republike Herceg-Bosne (HRHB).

Svrha takvog političkog i vojnog samoorganiziranja bila je ne samo zaštita hrvatskog naroda u BiH od neposredne vojne ugroze, obrana prostora s većinskim hrvatskim stanovništvom i pomoć Republici Hrvatskoj u obrani od velikosrpske agresije, nego i obrana i oslobođenje cijelog teritorija BiH.

Stoga Hrvati u BiH imaju pravo odlučiti, bez vanjskog određivanja, o svomu političkom statusu i gospodarskom, kulturnom i socijalnom razvitku.

 

Članak 3.

Konstitutivni narodi u BiH razlikuju se po etnicitetu, jeziku, tradiciji, kulturi i državnom razvitku, te u najvećoj mjeri i po konfesionalnoj pripadnosti. Njihova je posebnost i različitost ugrađena u austro-ugarski Štatut za BiH iz 1910. god., ustave BiH iz 1946., 1963. i 1974. god. i Daytonski mirovni sporazum iz 1995. god. čiji Aneks IV. predstavlja Ustav BiH.

Članak 4.

U ratu od 1991. do 1995. BiH se transformirala u tri teritorijalno-pravna entiteta:

teritorij pod bošnjačkom upravom, Herceg-Bosnu i Republiku Srpsku.

Članak 5.

Rat u BiH okončan je Daytonskim mirovnim ugovorom kojim je BiH podijeljena na dva entiteta, hrvatsko-muslimansku Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Predstavnici Hrvatske Republike Herceg-Bosne su uz predstavnike Republike Hrvatske i predstavnike Republike Bosne i Hercegovine bili supotpisnici preliminarnog Sporazuma o stvaranju Federacije BiH, tzv. Washingtonskog sporazuma potpisanog 18. ožujka 1994. God. HR H-B nastavila je postojati sve do 14. kolovoza 1996. god. kada su sve ovlasti vlade HR H[1]B i vlade R BiH prenesene na vladu Federacije BiH i druga tijela vlasti sukladno prethodno donesenom Ustavu BiH, odnosno Aneksu IV. Daytonskog mirovnog sporazuma potpisanog u Parizu 14. prosinca 1995. godine, te Daytonskom sporazumu o implementaciji Federacije BiH potpisanom 10. studenog 1995. god.

Članak 6.

Granice između Federacije BiH i Republike Srpske i između županija u Federaciji BiH određene su Daytonskim mirovnim ugovorom.

Članak 7.

Cjelovitu BiH čine nefunkcionalnom i trajno neodrživom, te stalno ugrožavaju dvije dominantne, a suprotstavljene političke koncepcije: unitarna bošnjačka i separatistička velikosrpska. Mi, Hrvati u BiH, ne prihvaćamo položaj taoca takvih politika i ambicija njihovih zagovaratelja i provoditelja. Osuđujemo političko nasilje, uzurpaciju vlasti, nepoštivanje Ustava i odbijamo se ubuduće pokoravati neustavnim zakonima kao što je nametnuti izborni zakon BiH.

Članak 8.

Tražimo od svih hrvatskih stranaka i političkih organizacija da odbiju sudjelovati u izborima ukoliko budu raspisani po tom neustavnom zakonu.

Nećemo se odreći naših ustavnih prava niti ćemo ikome dopustiti da nam ih oduzme.

Članak 9.

Mogućnost opstanka BiH kao samostalne, funkcionalne i samoodržive zajednice triju ravnopravnih konstitutivnih naroda – istovjetan ustavno-pravni položaj Hrvata, Bošnjaka i Srba – vidimo jedino pod uvjetom poštivanja triju načela:

  1. a) BiH mora ostati cjelovita, ali ne unitarna
  2. b) BiH treba organizirati kao državu triju nacionalnih teritorijalnih zajednica, i to bošnjačke, hrvatske i srpske
  3. c) ove nacionalne zajednice ne moraju imati teritorijalni kontinuitet

Svjesni neuspjeha pregovora glede zaštite hrvatskih konstitutivnih prava u okviru institucija, preostaje jedino rješenje u teritorijalizaciji, odnosno u dosljednom provođenju federalističkog modela uređenja Bosne i Hercegovine.

Članak 10.

Pripadnicima naroda koji se nađu unutar entiteta drugoga većinskog naroda osiguravaju se sva kolektivna (građanska) prava po načelu reciprociteta, te opća ljudska prava.

Članak 11.

Jednak ustavnopravni položaj Hrvata, Bošnjaka i Srba jedino je jamstvo za funkcionalnost i samoodrživost BiH kao državne zajednice. Troentitetsko unutarnje uređenje osigurava punu jednakopravnost sva tri naroda, pojednostavljuje unutarnji ustroj, smanjuje troškove javne uprave i povećava funkcionalnost države.

Istodobno, ovakvim uređenjem moguće je jednostavno riješiti mjerodavne presude Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava. Time bi se stvorile realne pretpostavke za zatvaranje OHR-a i značajan napredak Bosne i Hercegovine u procesu euro-integracija koje podržavamo kao glavni strateški vanjskopolitički cilj Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

Mi, hrvatski intelektualci, javni i kulturni djelatnici, te predstavnici hrvatskih znanstvenih, obrazovnih, kulturnih i drugih institucija svjesni teškog položaja hrvatskog naroda u BiH nudimo model budućeg demokratskog uređenja BiH. Ovaj model se sastoji u tome da se BiH uredi kao tronacionalna, federalna državna zajednica.

Ovakvim unutarnjim uređenjem BiH osigurava se Hrvatima i Bošnjacima u Republici Srpskoj, Hrvatima i Srbima u bošnjačkom entitetu, kao i Srbima i Bošnjacima u hrvatskoj teritorijalnoj jedinici slobodno organiziranje u svoje zajednice i povezivanje s nacionalnim entitetima BiH.

ZAKLJUČAK

Ovakvo unutarnje uređenje BiH ne krije u sebi nikakvu opasnost za cjelovitu, demokratsku, trajnu i samoodrživu državotvornu zajednicu Bosnu i Hercegovinu.

 

Manje je poznato tko je i kada inicirao Izjavu o europskoj budućnosti BiH, ako je to nekomu uopće važno. Neki će primijetiti kako Hrvati u BiH šute godinama,  a onda u dva dana donose dvije deklaracije. Ne smeta. Zapravo, Deklaracija i Izjava nisu ni u kakvoj koliziji, a nisu ni preslika jedna druge. Ni jedna ni druga nisu ni na kakav način usmjerene protiv cjelovitosti države BiH, kao ni protiv interesa ni jednog građanina BiH ni interesa druga dva naroda, niti propisuju drugima kako trebaju štititi njihova nacionalna prava u višenacionalnoj zajednici BiH.

Zato donosimo cjeloviti tekst jednog i drugog dokumenta te pozivamo legalno i legitimno izabrane hrvatske predstavnike na svim razinama vlasti od općina i gradova, preko županija i entiteta do Skupštine BiH, da poslušaju glas svoga naroda i da se prema tomu ravnaju.

 

Izjava o europskoj budućnosti Bosne i Hercegovine povodom Dana Europe

U ovim svibanjskim danima, kada obilježavamo povijesnu Schumanovu deklaraciju i „Dan Europe“ odnosno začetak Europske unije osjećamo dužnost i obvezu posebnu pažnju dati Bosni i Hercegovini kao teritorijalnom, povijesnom i kulturnom srcu Staroga kontinenta. U posljednjih 25 godina Bosna i Hercegovina suočila se s brojnim izazovima.

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini parafiran 1995. godine u Parizu, u istom gradu gdje je predstavljena Schumanova deklaracija, doživio je tihe i puzajuće izmjene koje su nastojale doprinijeti demokratizaciji i integraciji zemlje. Međutim stagnacija, neperspektivno ozračje i nepovjerenje među elitama i zajednicama ipak su prevladali i, stoga, onemogućili izgradnju funkcionalne države, institucija i kohezivnog društva. Prema tome, dosad su u Bosni i Hercegovini izostali bitni politički i društveni koraci koji bi mogli zemlju odvesti tamo gdje ona oduvijek pripada – Europi i europskoj obitelji.

Vrijeme je za pisanje novog poglavlja. Danas, Bosna i Hercegovina nalazi se pred najznačajnijem ispitom demokratske zrelosti, suverenosti i usmjeravanja svoje budućnosti. Uvjereni smo da je ova, 2021. godina, godina prekretnice, godina u kojoj stoji povijesna prilika za prekidanjem statusa quo i stagnacije Bosne i Hercegovine. Duh kompromisa, dogovora i sporazuma je potreban u svakom modernom društvu, osobito u zemljama koje njeguju nacionalne, kulturne i vjerske različitosti. Na primjeru Grada Mostara, uvidjeli smo da je takav kompromis moguć, da „gradovi slučajevi“ postoje samo u fikcijama, te da ne postoje izazovi koji se zajedničkim snagama ne mogu riješiti. Pitanje je političke volje, ali i odgovornosti koja mora biti imperativ za sve političke predstavnike.

Također, primjećujemo da ohrabrujuće i motivirajuće poruke američkog državnog tajnika Anthonyja Blinkena nailaze na različite interpretacije. U svom nedavnom pismu gospodin Blinken jasno precizira stav State Departmenta i upućuje ogroman motiv u naporima da se poduzmu nužne reforme i riješe otvorena politička pitanja. Suverena i moderna, demokratska i cjelovita Bosna i Hercegovina je neupitna. Prijetnje i zlonamjerne interpretacije služe onima koji navodno brane Bosnu i Hercegovinu, a zapravo žele zadržati status quo. Takvi stavovi zaustavljaju razvoj i euroatlantsku budućnost Bosne i Hercegovine.

Držimo nedopustivim da u srcu Europe, u Bosni i Hercegovini koja teži onoj istoj ujedinjenoj Schumanovoj Europi, i dalje postoje pokušaji diskriminacije ili dominacije. Temeljno demokratsko pravo nekoga da se kandidira i mogućnost da bude biran ne smije biti predmet rasprave niti sredstvo obračuna bilo koga s bilo kim. Jednako važno, legitimnost političkog predstavljena ugrađena je u povijest Bosne i Hercegovine. Sva tri konstitutivna naroda moraju biti u mogućnosti birati svoje predstavnike. Oni će biti izraz njihove demokratske volje, bez pokušaja dominacije ili diskriminacije.

Tri konstitutivna naroda ugrađena u ustavnopravni okvir Bosne i Hercegovine su ključna točka bilo kakvog razumijevanja ove složene zemlje. Bošnjaci, Hrvati i Srbi su autohtone konstitutivne zajednice koje imaju svoje izgrađene identitete. Narušavanjem tih zajednica, pokušajima eliminiranja istih iz političkog života, Bosna i Hercegovina gubi svaki smisao. Takvo što nije Bosna i Hercegovina, takvo što nije Schumanova Europa.

U srži europskog sustava vrijednosti ugrađena su temeljna ljudska i građanska prava. Provođenjem i punom implementacijom presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i Ustavnog suda BiH stvaraju se ključni preduvjeti stabilnosti, nediskriminaciji, nadogradnji ljudskih prava, te ravnopravnosti tri konstitutivna naroda. Pokušaji dominacije i stvaranja unitarističkog koncepta upravljanja složenim i multinacionalnim društvom ruši temelje Daytonskog – pariškog mirovnog sporazuma, osobito njegov Aneks IV. koji se odnosi na Ustav BiH.

„Svjetski mir ne može se očuvati ukoliko se ne ulažu kreativni napori razmjerni opasnostima koje ga ugrožavaju”, rečenica je koja dominira u Schumanovoj deklaraciji. Uistinu, ukoliko se ne pokažu konstruktivni napori dovoljno jaki da ponište unitarističke, separatističke i svake druge tendencije koje uništavaju zemlju, Bosna i Hercegovina ostat će vječno zarobljena u svojoj uskogrudnosti i izvan europskih integracijskih okvira.

Vjerujemo kako će ovo pismo potaknuti sve odgovorne na dovoljno razumijevanja i razboritosti u političkim pregovorima koji će odrediti samu budućnost Bosne i Hercegovine. Vrijeme je postizanja održivih dogovora i poštovanja istih. Najveći pobjednik tog dogovora su Bosna i Hercegovina, njezini konstitutivni narodi i svi njezini građani. Bosni i Hercegovini je mjesto u Schumanovoj Europi, u europskoj obitelji različitosti koja nas okuplja.