O’ kako bi’ pivala odu litu!?
Plela ivančice u mladon žitu,
Naviljčila ćaricu u rosnon otkosu.
S fanganelon veršala pismu anitiku.
Snatala o ašiku u rakitinon prančioku.
Grlila vrckon mrlisnu barakokulu.
Pila s izvora ditinjstva ariju litnu.
Kolo vodila s banbaucin u polju.
Bosonoga se culjala u kadulji i vrisku.
U vrtlu ljiljana,snovin, sterala postelju,
Utrkivala zvizde pojen… dahon vatala misečinu.
O’ kako bi’ se jopet tila radovat, rukovetin ufanja .
, okićenon litu!
Ništa para kudiljon materini besida , vezenu dušu.
Bol ukolinčila riči, slutnjon očaja, potrpanon mraku.
Al’ Bog milostivi jadikovku prisuši’ će i otpunta sviću užgat bitku.
Ter će zadrimano dite, u srcu , žegarno ispivat odu litu.
P.S. „ Na vrhu svijeta ,ili u dubinama očaja…“
U Karakašici, 20. lipnja 2019.
Marija Librenjak
